'Koviddan', ali i 'koviđenja' životu bez putovanja: Provozajte se cestom smrti s našom Andreom

09/06/2021

Vrijeme je za novu dozu pustolovina Andree Trgovčević...

Svatko u životu barem jednom zakrivuda ili prebrzo uleti u zavoj. Važno je da se to ne dogodi dok se spuštate CESTOM SMRTI u BOLIVIJI. Ponukana aktualnim događanjima i kišom koja se nadvila nad grad, odlučih se za malo adrenalina i ludosti iz prošlog života.

Ne znam kako vi, ali meni u zadnje vrijeme nedostaje pravog adrenalina. Novo normalno i život pod maskama isisao mi je previše energije. Svaki razgovor više ne počinje sa dobar dan i doviđenja nego 'Koviddan' i 'Koviđenja'.

Kada mi život da limune, osim što od istih napravim limunadu, prisjetim se i trenutaka u kojima sam bila iznimno hrabra. Jedan od istih je bicikliranje Cestom Smrti.

2

Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Probudili smo se u La Pazu u hotelu bez grijalice i tople vode. Sve čemu sam nadala bili su vrući tuš i malo toplog zraka iz postojećeg radijatora. Noć prije proveli smo u busu sa raspaljenom klimom u vožnji od 24 sata. Nada nije uvijek dobra prijateljica, nekada u limunadu doda još malo gorkog grejpa. Osim nedostataka topline i vruće vode, nedostajao mi je i regenerator za kosu. Fen u La Pazu nisu koristili pa sam se ujutro probudila kao da me stresla struja i kao da ću uskoro ostati čelava. Dan je započeo dramatično i pod tenzijama, moj zaručnik – još uvijek onaj isti kao iz prošlih tekstova, govorio mi je da će napraviti sve, samo da se smirim. Par minuta nakon toga servirao mi je jedan je spust po Cesti Smrti. Analiza tadašnjeg poteza puno mi je jasnija iz današnje perspektive -haahaha.

View this post on Instagram

A post shared by Andrea Trgovcevic (@andrea_trgovcevic)

Dok mi je tijekom mog jutarnjeg prigovoranja govorio obuci debele čarape i ECCO tenisice nisam ni slutila kakva nas vožnja čeka. Šala mala, znala sam da želim taj ludi spust i znala sam da želim jednog dana reći: DA, odradila sam jednu od najopasnijih tura na svijetu i to na biciklu i u svojim najdražim tenisicama.

U La Pazu imate mogućnost sa ovlaštenim agencijama odraditi turu biciklom od 70 kilometara. Tura kreće sa 4670 metara na planinskom vrhu Cordillera Real odakle se počinjete spuštati prema dnu u mjesto YOLOSA. Avantura je započela u 6 sati ujutro kada nas je kombi iz La Paza sat i pol vozio prema vrhovima planina. Tamo nas je dočekao snjeg i visina zbog koje neki odustanu već u startu jer im bude loše – lokalci to rješavaju listovime čaja koke. Priroda je bila fenomenalna kao i osjećaj adrenalina koji nas je pratio od početka do kraja.

3

Nakon doručka i detaljnih uputa vodiča, navukli smo profesionalnu opremu I započeli put prema cilju. Koncentracija je bila na vrlo visokoj razini kao i svjesnost svakog pokreta. Ovdje si zaista ne možete dopustiti krivi trzaj volanom jer može završiti kobno. Iako u početku zabundani do grla, spuštanjem prema nizinama temperature su rasle, ali adrenalin nije padao. Strpljenje nismo gubili - bili smo zadovoljni i prvi obrok nakon otprilike 45 kilometara bicikliranja bio je obrok prve pobjede. Iako smo osjećali bol u rukama i dlanovima, osjećali smo se bolje nego ikada. Bolje žuljevi na rukama nego na nogama - u svakom slučaju. Cijelim putem uživali smo u prirodi, ali i osjećaju kontrole i napora kojeg smo ulagali kako bi doživjeli još jedno nezaboravno iskustvo. Dolazak do kraja zauvijek će nam ostati u sjećanju kao i hladna piva koja je bila bolja nego ikada. 

Andrea Trgovčević

Novo

Komentiraj