Može li tjelovježba izliječiti slomljeno srce?

18/12/2021

Nakon prekida koji ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju, Maja Novak pronašla je način kako jačajući tjelesnu snagu ponovno izgradi onu mentalnu. Ovo je njezina priča

Možda ovo i nisu riječi koje svatko od nas priželjkuje slušati svaki dan u pet poslijepodne, ali u njima su se sada uspješno utapale sve one druge koje su me toliko dugo gušile. Pitanja poput: Zašto me ostavio? Što nije bilo u redu sa mnom? Hoću li ikada ponovno pronaći takvu ljubav? Hoće li sve ono što toliko cijenim - povjerenje, obitelj, partner za ostatak života - sada uopće biti moguće? Hoću li ostati sama? Ovo posljednje pitanje uvijek me vuklo natrag na dno. To je ono koje te usred noći probudi poput glasnog štucanja u mračnoj sobi.

Ono koje je toliko glasno da ga je gotovo nemoguće utišati, ne pomaže čak ni stotinu novih stvarčica i nekih drugih preokupacija. Naša je veza trajala pet godina. Upoznali smo se u naletu požude i potpune slučajnosti kada smo oboje imali 28, a naša je ljubav u sekundi postala nešto prekrasno. No s vremenom su se u njezinim temeljima počele pojavljivati pukotine, ali ništa što nismo mogli zakrpati. Uostalom, u svima vezama ima uspona i padova, zar ne? Kao vječni optimist (i žena u ranim tridesetima koja je željela djecu) te sam pukotine odlučila ignorirati.

Naposljetku, naš je dom izvana izgledao prekrasno. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali bio je prepun smijeha, naizgled savršenih obiteljskih fotografija, druženja i tihih večeri provedenih na kauču pod dekicom. Bit će sve u redu. Bili smo zaljubljeni. No odjednom smo se o te pukotine počeli spoticati toliko često da ih je bilo gotovo nemoguće ignorirati. Dan po dan, počeli smo ih sve češće primjećivati. On ih je počeo primjećivati, a onda, kada je prestao o njima razgovarati, cijela se kuća srušila u sekundi. Spakirao je svoje stvari i otišao ostavivši me da sama sjedim u ruševinama. I jesam, jako dugo.

j

Sljedećih nekoliko mjeseci potpuno sam zaboravila na svoju uobičajenu rutinu. Inače opsjednuta hranom, prestala sam kuhati, preživljavala sam na grickalicama i proteinskim pločicama, vinu, kavi i adrenalinu. Umjesto izlazaka s brojnim prijateljima, krug sam svela samo na one najbliže. Moj veliki život prepun prijatelja, zabava, večera i obećanja divne budućnosti odjednom je postao tako malen. Tuga utopljena u bazenu s klorom Ipak, jedna je konstanta ostala. Ona veza koju sam izgradila i prije nego što sam upoznala njega. Mjesto gdje su me svi poznavali kao mene, a ne kao nas - moja kvartovska teretana. Kada sam upoznala bivšeg, fitness je činio veliki dio mog života, a bio je i interes koji smo dijelili.

Štoviše, volio je to što sam toliko voljela svoje treninge pa smo brzo postali jedan od onih parova koji zajedno trče i odlazak u teretanu ne preskaču čak ni za praznike. Većinu subota provodili smo trčeći svojih pet kilometara u parku, a zatim bismo uživali u ručku. Jedne me godine na rođendan iznenadio odlaskom u lokalnu zlatarnicu koju je pronašao na ruti kojom smo najčešće trčali. Trčanje u parku za mene je završilo onoga dana kad je zalupio vratima.

Ali teretana? Teretana je bila moj teren. Bio je to dio rutine koju mi neće oduzeti. Vratila sam se polako. I dalje sam slabo jela pa sam znala da ne smijem pretjerivati. Odjednom su moja jutra bila ispunjena jogom, teške misli zagušene utezima, a tuga utopljena u kilometrima preplivanim u bazenu. Kako su tjedni prolazili, a zima se polako počela pretvarati u proljeće, ponovno sam stala na noge. Isprobavala sam nove grupne vježbe i umjesto slušalica i glasne glazbe, postala sam otvorenija za razgovor s ljudima koji

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj