Otvorena molba Googleu: Otkako je emoji 'umirem od smijeha' umro u veljači 2021. molimo da se pod hitno uvede onaj zvan Octave Parango

07/06/2021

Ne znate što bi taj emoji predstavljao? Vrijeme je da konzumirate i treći dio trilogije, novu knjigu francuskog pisca Frédérica Beigbedera "Čovjek koji plače od smijeha" te upoznate najzabavnijeg partijanera i najneposlušnijeg fiktivnog lika u povijesti književnosti. Goodbye Gatsby! Hello Monsieur Parango!

Samo dan nakon Valentinova svijet je ove godine potresla užasna vijest. Emoji "umirem od smijeha" proglašen je mrtvim. Tako je barem mrtva hladna ustvrdila generacija Z na TikToku, pridruživši popisu pokopanih trendova i skinny jeans i razdjeljak na sredinu. Koji je razlog tako naglog odlaska u ropotarnicu prošlosti i starih trendova? Pa zar nije dovoljno vidjeti da i vaši starci uporno koriste LOL (da, tu čak spadaju i milenijalci koji već imaju tri banke), pitala se generacija Z te je brže-bolje našla zamjenski emoji - mrtvačku lubanju. I to zato što je mnogo dramatičniji. I doslovce kaže: "E, fora ti je tako dobra da sam doslovce m-r-t-a-v."

No prije nego što i lubanja uskoro bude proglašena turbo mrtvom, možda ne bi bilo zgorega pročitati novu knjigu Frédérica Beigbedera "Čovjek koji plače od smijeha", a u kojoj se francuski pisac pozabavio terorom smijeha. Uostalom, ako se jednoga dana bude tražio fiktivni lik koji se tako dobro zabavljao u svojim djelima da je skoro umro, čitaj bjesomučno partijao, opijao se, drogirao, zaljubljivao, odljubljivao, griješio, rušio pravila, a potom o svemu tome pisao zabavne kronike, onda je to Octave Parango. Neka vrsta antiprousta jer on ne žali ni za čim, a kamoli za prošlim vremenima. A svega se i danas tako živo sjeća samo zato što ga je droga toliko ušlagirala da nije bio u stanju suvislo pričati pa je tu i tamo nešto i zapisao na salveti (umetnite lubanju).

b

Za one koji su previše partijali tijekom posljednja dva desetljeća - mali podsjetnik. Sjećate se glavnog lika iz hit-knjige "129,99 kuna" iz 2002. godine u kojoj je Octave Parango raskrinkao svijet reklama i marketinških laži te njegove kultne prve rečenice: "Ja sam lik koji vam prodaje sranja." Pet godine poslije bivši zviždač Octave je ponovno uskrsnuo, i to u knjizi "Upomoć, molim oprost" koju započinje rečenicom: "Potpuno sam poludio one godine kada sam napunio četrdesetu." A ne bi li i propisano dokazao to ludilo, on bjesomučno partija Moskvom, a u slobodno vrijeme radi kao modni scout i denuncira žensku ljepotu.

A gdje je Octave danas? Predaje negdje na faksu? Pućka lulu u Švicarskoj u stolici za ljuljanje misleći da je emoji koji plače od smijeha i dalje cool? Bez panike! Njegova treća knjiga kojom zatvara trilogiju počinje otisnutom mapom pariških ulica na kojoj su označena sva kultna mjesta noćnog života koja morate posjetiti (Le Baron, Fouquet's, Medellin, Raspoutine), a koja će zapravo i glavnom liku poslužiti kao mali podsjetnik na sve što se zbilo u tih nekoliko sati prije nego što je prolupao i odlučio napraviti javno samoubojstvo. Da, baš kao što je emoji koji grca od smijeha u veljači proglašen mrtvim, i Octave je zaključio da mu je dosta usiljenog smijeha koji mora proizvoditi radeći kao kroničar duhovitih vijesti na najslušanijoj radiostanici u zemlji pa smišlja način kako ubiti LOL. Doslovno.

Hm, nešto se slično dogodilo i u Beigbederovu stvarnom životu kada je 2018. previše improvizirao na radiju France Inter nakon večeri provedene na ketaminu te je dobio nogu. Ali to zapravo nije bio on nego Octave koji se u njemu probudi svakih deset godina, izjavio je Beigbeder.

Beigbeder

"Devedesetih mi je posao bio nasmijavati ljude ne bi li kupovali jogurte Madone, dvijetisućitih sam morao izmamljivati smiješak na usnama manekenki koje su pozirale za kozmetičke proizvode L'Idéal, a u 2010-ima sam morao zacerekati slušatelje javnog servisa ukliještene u čepovima na obilaznici", žali se Octave. "Nakon što sam potrošačima budio želju da kupe stvari koje im ne trebaju pa u hetero muškarcima budio želju za ženama koje ne postoje, sad sam morao vozačima pobuđivati dobro raspoloženje ne bi li zaboravili na rasulo francuskog socijalnog modela. Sva bi ta moja zanimanja u konačnici mogla imati jedno ime: iluzionist."

n

Ok, Octave je opet lagano u panici postsrednjih godina jer je svjestan da će za dvadeset godina imati 74 a da nije previše dobrih djela napravio za svijet koji ostavlja svoje troje djece, osim što je uporno uljepšavao svakodnevicu, malo muljao, malo lagao, puno se seksao i još više zezao pa je preko noći od antiheroja odlučio postati primjer. No što je tako loše u smijehu? "Svi znamo da je danas zajebancija obvezna. Spikeri se šale, političari se zezaju, taksisti se sprdaju, čak i piloti i vlakovođe svoje obavijesti pokušavaju učiniti duhovitima, ne bi li postali popularniji i viralniji od najlajkanijeg videa s mačićima. A od Andyja Warhola naovamo sva suvremena umjetnost tek je šala koju ne treba shvaćati ozbiljno."

Pa stvar je u tome što pretjerano forsirani humor ipak čini čovjeka pasivnim i nemoćnim, piše Octave, koji prvi put na svojoj koži doslovno osjeća nemoć LOL-a, gledajući kroz prozor štrajk žutih prsluka, nerede na ulicama Pariza, bunt protiv kapitalizma, zapaljene automobile i luksuzne dućane koji lete u zrak. Evo, čak i plesačice iz Crazy Horsea su se odlučile pobuniti protiv nametnutih terora ljepote, loših uvjeta rada i obući traperice u kojima se osjećaju sigurnije.

h

"Moć LOL-a jedina je neopoziva kleveta", piše Octave. Ona omogućuje da neprestano nekog ocrnjuješ, potpuno nekažnjeno, i uz veliku popularnost. Naime, tradicija satire je oduvijek bila jaka u Francuskoj. I to još od srednjeg vijeka, preko dvorskih luda, Molièreovih drskih sluga do današnjih karikatura kada se izrugivanjem izražavala kritika i nepoštovanje centara moći. Humor je oduvijek bio stroj za pretvaranje nesreće u užitak. No danas je problem u tome što su komičari preuzeli vlast te svijetom doslovno vladaju klaunovske demokracije, a narod je prestao donositi sudove na osnovu sirovih informacija nego to čini na temelju dnevnih šala. Želite dokaze? Ronald Reagan, Arnold Schwarzenegger, Tiririca, Beppe Grillo, Donald Trump, Marjan Šarec, Boris Johnson... Molimo prekinite niz. Jer upravo u trenu kada narod misli da gleda lutkarsku predstavu i pritom umire od smijeha, događa se smrt kulture.

No prije nego što se glavni lik romana do kraja razračuna s LOL kulturom, pitajući se zašto ljudi i dalje uporno šalju taj emoji kada smo svi gledali horor filmove "Ono", "Jokera" ili spot "Insane Clown Posse", Octave će si priuštiti još malo zabave u Parizu. Čitaj: još jedno putovanje u prošlost i izvan svoga tijela. A što je bolje od malo ketamina koji je, eto, ultimativni dokaz da duša ipak postoji. Ili vi imate neku bolju ideju kako je dokazati od toga da vaše tijelo sjedi ukomirano za šankom, a vaša duša lebdi kroz ulice Pariza i vašu party povijest, trideset godina unatrag.

h

"Ketamin savršeno odgovara 2020-ima kojima je egzistencijalna patnja toliko visoka da čovjek mora ušmrkati sedativ za konje", piše Octave. "To je molekula solipsizma koja likvidira svaku izvanjsku stvarnost. Pri istjelovljenju prijeđeš s 'ja' na 'on'. Gledaš se izvana kako živiš, kao u Near-Death Experience. Svi bi romanopisci trebali biti pod ketaminom jer to je proizvod koji život pretvara u roman. Izbacivši te iz vlastita stanja i pružajući priliku da sebe samoga vidiš izvana, ketamin od tebe čini... autora fikcije. Što je vrijeme bilo egoističnije, to su droge više probijale granice.

Nakon kokaina koji stimulira blagoglagoljivost i dokida svaku pospanost, lansirali su MDMA koji briše stidljivost čineći te taktilnim (svejedno sprečavajući da ti se digne: savršen proizvod za godine side), a onda ketamin, taj antidepresiv koji te, isključujući mozak od tijela, zatvara u neki vatom obloženi mjehur. Droga je 2010-ih prestala biti prljavom..."

Srećom, ne i Beigbederovi romani koji se i dalje tako živo sjećaju svih detalja koji život znače pa su na kraju od običnih bilješki na salvetama naškrabanih tijekom ludih partyja prerasli u uspješnu trilogiju. Od prvih partyja 1987. godine, kada je Octave preko noći proglašen kraljem pariških noći sa samo 21 godinom kada je s frendovima osnovao Caca's klub, a kojeg se ne bi posramili ni najveći ljubitelji teatra apsurda ni dadaisti, preko prvih pjena partyja u zemlji koji su topili najskuplje mokasinke i tuluma Barry Lyndon na kojima su frajeri nosili krinoline, a koji su mu doslovno promijenili život, do njegovih posljednjih ljubavi, zabluda, iluzija i velikih bjegova.

"Mislim da u svakom muškarcu drijema neki Octave. On je taj kojeg na božićnu večer obuzme želja da u jednom cugu slisti šljivovicu. On ti, kad je sve u redu, na uho prišapne da bi se bolje zabavljao kad ništa ne bi bilo u redu. Octave te navodi da vjeruješ da bi bila dobra ideja ubaciti malo sranja u tvoj uredni život", piše Beigbeder. Tko zna, možda je stvarno vrijeme da se u emoji rječnik ubaci i jedan s velikim naočalama, DJ slušalicama i srcem uvijek raspoloženim za ultra brza zaljubljivanja. Tek toliko da možemo razlikovati emoji štrebera od onoga koji kaže – a sada je vrijeme da u svoj život ubacite malo neposluha, bunta i zabave. Send Octave Parango... ASAP!

Beigbeder

P. S. A kakav bi to bio Cosmo da nije izdvojio nekoliko zanimljivih spoznaja o muško-ženskim odnosima, ljubavi i seksu? Tim više što i Octave priznaje da nakon MeToo pokreta više ništa neće biti isto te da frajeri moraju nanovo smisliti cijeli set uleta. Pročitajte nekoliko rečenica iz knjige Frédérica Beigbedera "Čovjek koji plače od smijeha".

Aleksandra Orlić

Novo

Komentiraj