Najljepši hommage Đorđu Balaševiću je radio koji svira samo njegove pjesme!

23/02/2021

Ova je radio stanica naša mala unikatna dragocjenost u zalagaonici ovog ludila...

Četiri dana nakon što se pridružio starom Nestorovom, gosponu Čedi i još jednom, a srca regije podijelio na dve pole, panonski mornar dobio je priznanje i u vidu radija koji svira isključivo njegove pjesme. Sve one s kojima su nebrojene generacije odrastale, cijelile srca, krpale tuge i slavile malene, ali i one malo veće životne radosti.

GoldFM posvetio je jedan od svojih glazbenih kanala Balaševiću, a što znači da od 0-24 možete slušati jedino i isključivo njegove pjesme - sve one koje je stvarao kroz gotovo pet desetljeća dugu karijeru, i u kojima se, prije ili kasnije, svatko od nas u određenim životnim situacijama pronađe u barem ponekom stihu. 

2

Iako je kompletna ekipa GoldFM-a smatrala kako je zaseban kanal najmanje što Đole zaslužuje, jedna od najglasnijih zagovarateljica ideje bila je i voditeljica Barbara Kolar koja je i sama priznala kako je veliki Balaševićev fan još od najranijih dana kada je, bježeći u sklonište za vrijeme rata, sa sobom nosila jedino njegove kazete i knjige, kao jedine dragocjenosti koje je vrijedilo spasiti: 'Nikad nisam bila tip obožavatelja koji bi slao pisma ili sačekivao svog idola nakon nastupa. No, bila sam u publici recimo na apsolutno svim onim 'ljubavničkim' koncertima u Sloveniji 90-ih. Uvijek su bili oko Božića pa sam možda samo zbog još jednog muškarca (s kojim sam ipak imala potpuno drukčije namjere, haha) vozila kilometre i kilometre po snijegu i magli. Isto tako, 2013. mi je tijekom bolničkog oporavka nakon puknuća slijepog crijeva najvažnije bilo dočepati se karata za koncert u Lisinskom. 

Sjećam se samog početka Đoletove karijere i to je stvarno bila ljubav i 'prepoznavanje' na prvi ton. Kupio me pojednako i zafrkancijom i emocijama, a sigurno je određenu ulogu odigralo i to što smo oboje naslijedili, kako je on to volio zvati, 'mađarsku sinkopu' - nikad nisam bila zainteresirana za folklor, jedino me čardaš i Cigani pogađaju 'u žicu'.

Za gotovo 45 godina slušanja čovjek bi sigurno sa svakim našao milijun poveznica, no mene je način kako su se naši životi i pjesme ispreplitale uvijek radovao, osobito kada sam bila klinka. Primjerice, moj je djed radio u diplomaciji s Balaševićem seniorom koji je trajno nezadovoljan sinovljevim 'neozbiljnim životnim izborima' indoktrinirao i mog dedu, pa je ovaj bio skoro pa očajan što slušam tog 'propalicu'. Jako sam voljela svog djeda i to je valjda bila jedina stvar oko koje se nismo slagali, ali čak je i on unatoč svojoj tvrdoglavosti shvatio da je bolje pustiti me na miru.

Volim i jednu anegdotu iz 1980. Tata je išao poslovno u Beograd pa je poveo i mamu i mene - putovali smo vlakom, spavaćim kolima, što je već bio doživljaj sam po sebi. Tih dana izašao je album 'Odlazi cirkus' i nije bilo šanse da čekam da se vratimo doma, morala sam odmah imati i kazetu i ploču (uvijek se to kupovalo u paru) iako ih nisam imala ni gdje ni kako preslušati. Navečer smo, kako je to već red, išli na večeru na Skadarliju, poznatu beogradsku restoransku ulicu. Nije bilo mjesta ni u '3 šešira' ni u '2 goluba' i kako su se već zvala sva ta mjesta pa smo sjeli u 'Zlatni bokal'. Dan danas pamtim odličnu hranu i genijalnu atmosferu. Ali pravo oduševljenje je nastupilo kad sam došla kući, stavila ploču na gramofon i kad je krenula Mirka - 'Čuli ste za Zlatni bokal, to je jedan sumnjiv lokal, al’ je kuvar pravi as'. 

Đole je bez sumnje, kako je to lijepo neki dan rekla jedna Puležanka, postao dijelom mog osobnog identiteta.'

3

Ovime se GoldFM pridružio nepreglednoj rijeci obožavatelja koji, još uvijek u nevjerici kako je sve ovo istina, čupaju iz riznice sjećanja sve one uspomene koje ih sjećaju na njega, držeći se za njih čvrsto stisnutih šaka, znajući kako ga neće dati crnoj ptici sve dok njegov duh i dalje živi. 

Mia Elliott

Novo

Komentiraj