Dnevnik gradske cure: Vruće tajne moje spavaće sobe

27/12/2013

U krevetu sam, sa temperaturom 38, jer je očito i Djedu Mrazu recesija, pa je meni poklonio nešto nematerijalno - gripu...

U KREVETU sam. Vruća. Mokra.

Ovo nije početak seksi kolumne, ovo je iznošenje činjenica. U krevetu sam, sa temperaturom 38, jer je očito i Djedu Mrazu recesija, pa je meni poklonio nešto nematerijalno - gripu. Konju stari, debeli, poslat ću ti inspekciju!

Grlo mi je natečeno, što znači da mi je i vrat natečen, što znači da izgledam kao krhka ženica s vratom Dwaynea Johnsona The Rocka. Ak mi se napuše i glava, idem se učlanit u HDZ. I da, svaki put kad progutam malo čaja, taj isti čaj mi ode u nos, što znači da sam full seksi danas. Sva sreća da moj imaginarni dečko ne pati na vanjštinu, jer bi me ostavio na Božić. Enivej, kad sam već u krevetu, red je da s vama podijelim neke seksi tajne koje se svake noći odvijaju u mojim plahtama. Tu bi sad mogla izmislit da imam one seksi, kul satenske plahte, al neću - imam ogromnu plahtu na gumicu, jer volim jednostavan život. Uglavnom da, tajne iz mog kreveta.

Malo ljudi ovo zna, ali ja sam prava životinja u krevetu. Ne u senzualna tigrica smislu, nego u "dragaj me i nosi mi hranu dok ležim i niš ne radim" smislu. Znam, moj imaginarni dečko je one lucky bastard. Drugo, ponekad mjesečarim i kad kažem ponekad, mislim svaku noć. SVAKU. Krenulo je dok sam bila klinka, kad bi se ustala usred noći i šminkala bakinim lakovima za nokte po ustima. Nisam krivo napisala, jer imam temperaturu - šminkala sam se lakovima za nokte po ustima. Većine mjesečarskih izleta se sjećam, a ostale mi prepričavaju ljudi koji su se u tom trenutku zatekli blizu mene. Hodam okolo, jedem, pjevam, a nedavno sam frendu odgovorila na Whatsapp poruku mjesečareći, što je uvijek super talent za imat pri ruci. Nije bilo strašno, mislila sam da pišem riječ "vlak", a napisala sam "vekunaaaaak." Moglo je bit i gore. Mogla sam poslat seksi poruku svom stricu.

Najnovija opsesija mi je da se "probudim" i počnem isključivati punjače iz utičnice pored kreveta, jer "je krevet brod, a ovo okolo je voda i ne želim da me strese struja." Nedavno sam zabrijala u snu da sam djelatnica u bolnici i da moram spasit tim vatrogasaca, koji imaju opekline, a jedini način da to napravim je da mahnito iskočim iz kreveta i bacim na pod sve jastuke, poplun i deku, pa će oni preživjet. Sjećam se da sam skočila iz kreveta, viknula "Let's do this" i krenula sve bacat po podu. Probudila sam se u trenutku kad sam živčano trgala plahtu sa kreveta. Znaš kolko se zabavno probudit usred zime izvan kreveta koji si upravo prosipao po podu? Nula. Tu je i kategorija "kad spavam u gaćama". Većina normalnih žena će ponekad otić u krevet u gaćama i prospavat cijelu noć bez puno turbulencija, al ne ja. Ja ne smijem spavat u gaćama ak se želim naspavat. Jer kad odem u krevet u gaćama, idem spavat sa osjećajem ogoljenosti (tak sam si to rastumačila nakon godina samoproučavanja). Taj isti osjećaj ogoljenosti mi se onda uvuče u san pa sanjam da sam na foto šutingu za donje rublje. Ne zajebavam se, moja frendica Aleksandra je tom posvjedočila kad smo bile skupa na moru. Kak izgleda foto šuting u mom krevetu? Super. Cijelu noć se dižem na pola i zauzimam seksi poze, pa se polu-sramežljivo i zaigrano vraćam pod deku kad skužim kaj radim. Ponekad umjesto foto šutinga sanjam da me proganjaju paparazzi koji mi žele uslikat guzicu, pa se bacam po krevetu i vičem neartikulirane stvari koje znače: nemoj! Prije par mjeseci sam sanjala da imam proziran pod i da me iz stana od ispod promatra Ribafish koji jede ćevape. Ak ovo nije dosta za uputnicu za psihijatra ili egzorcista, onda ništa nije.

Šta još? Aha, da, i haluciniram u polusnu. Kako, Andrea? Drago mi je da si pitao, imaginarni čitatelju. Pa evo, na primjer, prošli tjedan sam nakon gaže spavala u stanu kod svojih slovenskih prijatelja, što je bilo divno i krasno, do trenutka kad se nisam probudila i vidjela tisuće malih bijelih eksplozivnih kuglica kako putuju prema vratima od sobe mog frenda. Onda sam otišla probudit njegovog brata i objasnit mu da ga moramo spasit od bijelih kuglica. Ja ne znam kako ja još uvijek imam prijatelje. Osim toga, vrlo često haluciniram da mi kroz prozor u sobu ulaze kauboji, jer kauboji inače full često ulaze kroz prozor ekipi u Zagrebu. Kad se to događa, usmjerim ruku prema prozoru i pokušavam otjerat kauboje svojom zrakom energije koja mi izlazi iz ruke, što izgleda ridikjules. Osim kauboja, sanjam da mi u sobu žele uć vatrogasci, susjeda od ispod koja je (i znam da će ovo zvučat čudno kad to ja kažem za nju) luda i mačke koje žive na drvetu ispred mog prozora.

A i to drvo je posebna priča. Lijepa breza, predivnih grana, ponekad ima puno lišća, ponekad nema - a bez obzira na njeno stanje, ja u njoj svaku noć vidim likove. Ko ono kad u oblaku vidiš oblik dinosaurusa, ili srce, ili malog, slatkog peseka… E pa ja u svojoj brezi vidim Freddiea Mercurya. Ne konzumiram droge, fakat ga vidim. Lišće na granama se tak posložilo, i uopće zapravo ne znam zašto pokušavam opravdat svoju halucinaciju. Vidim Fredija - čak sam ga jednom usred noći uslikala, sa mišlju: "E sad ću ga imat na slici, pa će svi vidjet da sam u pravu." Ovo je slika "Freddiea" iz proljetnih dana. Jel ga vidiš? Naravno da ne, jer si normalan i ne-lud.

Slika 1.

aaa

Al sad je zima, pa nema više puno lišća, što bi trebalo značit da ću ja mirno spavat, ali ne! Sad vidim bana Jelačića, onako iz profila, kao na novčanici od 20 kuna, a od prije dvije noći vidim i Batmanov simbol u granama malo dalje od moje breze. I osjećam se full sigurno kad ga vidim jer "napokon netko pazi na moj grad." Ovo ljeto sam, kao pomoć protiv haluciniranja, u krevet dovela medu s kojim spavam, i fakat je pomogao. Kad krenem mjesečarit, vidim njega i sjetim se da sam u krevetu i da spavam, pa se unormalim. I funkcionirao je par mjeseci, dok se nisam navikla na njega. Sad ga bacam po sobi, vičem na njega, a odnedavno sam u snu počela pričat s njim na engleskom, jer je to medo kojeg mi je brat donio iz Londona, i "ne priča hrvatski."

Kad mjesečarim, većinom ostajem u svojoj sobi i tamo radim sranja, ali ponekad, kad sam jako inspirirana, prošećem i do drugih soba. Na primjer, prije par tjedana sam upala bratu u sobu oko 2 ujutro i mrtva ozbiljna rekla: "Diži se, idemo, počeo je rat!" - što je full sjeban način za bit probuđen usred noći, pogotovo kad živiš u Hrvatskoj. On me već naučio ignorirat i sterao natrag u sobu. I to je to. Mislim da ću ovu kolumnu isprintat i davat ju muškarcima koji su naporni na šanku s onim "aj popi cugu (da te mogu odvest u krevet)" spikama.
I za kraj, kad već pišem pod temperaturom - smislila sam najgori vic na svijetu:
Koje je idealno zanimanje za Crnogorca? IT! (Kao aj ti. Kao jer je lijen.) Rekla sam da je najgori vic na svijetu.


Andrea Andrassy je Index Rouge cura koja pokušava balansirati između posla, fakulteta i karijere komičarke, ali pritom pronaći i frajera iz svojih snova. Naravno, u svemu tome nailazi na zapreke, poznate mnogim djevojkama.

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

Izvor: Index Rouge

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj