Zašto zapravo lažemo?

20/11/2014

Laganje je danas živo, intenzivno i sveprisutno u svim mogućim odnosima – bliskim, površnim, ljubavnim, prijateljskim, poslovnim... No kamo nas to zapravo vodi?

Cijeli sam vikend smišljala što da slažem urednici ako tekst o laganju ne isporučim na vrijeme. Dakle, ako je u ponedjeljak ne dočeka na e-mailu. Pa sam tako u nedjelju radila sve što trebam i ne trebam – ribala kupaonicu, pločice u kuhinji, dva puta prošetala psa do kafića na kavu, pa sam oprala i isfenirala kosu, depilirala se i uredila nokte, kao da se spremam na fatalni spoj, a ne za kompjutor. Shvativši na izdisaju nedjelje da sam prethodnih mjeseci već potrošila cijeli repertoar šarenih izlika za kašnjenje od sat-dva ili dan-dva te da bi zbilja bilo neumjesno tekst o laganju isporučiti lažući o pravim razlozima kašnjenja, privezala sam se za stolac i počela pisati.

Iskreno preispitujući samu sebe o zadanoj temi zašto, koliko i kad lažem pa roneći po internetskim bespućima o laganju našem sitnom i krupnom, bijelom i crnom, bezazlenom, opasnom i patološkom, zaključujem da je laganje živo, intenzivno i sveprisutno u svim mogućim odnosima – bliskim, površnim, ljubavnim, prijateljskim, poslovnim, susjedskim. Laže se posvuda i stalno: u dnevnim boravcima, ljubavnim ložnicama, za parlamentarnim govornicama, na kvartovskim kavama, u tramvaju, školi, uredu, na društvenim mrežama, u reklamnim i političkim kampanjama. Roditelji lažu djeci i djeca roditeljima, muževi ženama i žene muževima, ljubavnici lažu ljubavnicama, studenti profesorima, političari biračima, oglašivači kupcima... 

Pinokio i Melita

Svi smo rasli uz bajku o drvenom lutku Pinokiju koja nas je trebala naučiti da je laganje ružno i da nijedna laž na kraju ne ostane nekažnjena, ali avaj... Već smo u dječjoj dobi shvatili da je zapravo laž da će nam narasti nos budemo li lagali. Pa smo se susretali s Kušanovom Melitom čiji su roditelji stalno vikali “Lažeš, Melita!” jer nisu mogli odrediti, baš kao ni naši roditelji s nama, gdje prestaje Melitina bujna mašta, a počinje laž. A onda smo i Melita i mi odrasli, mašte je bivalo sve manje, a laži sve više.

Toliko više da iznalazimo svakakve izgovore i opravdanja da je riječ o dobronamjernim lažima. Psiholozi, međutim, kažu da su laži, htjeli mi to priznati ili ne, u konačnici potpuno neopravdane i štetne za sve uključene te dodaju da se varamo ako mislimo da smo svojim lažima nekoga zaštitili ili ga usrećili, tj. nismo ga povrijedili. Osobito ističu da laganje obavezno moramo prekrižiti ako želimo zdrave međuljudske odnose, pogotovo one romantične, jer “nema povjerenja bez istine, nema intimnosti bez poštenja i nema sigurnosti bez iskrenosti”.

No tako ne misli Damir Muraja, novinar, publicist i autor knjige “Kult laži iliti istina o našoj svakodnevici”.

“Naše je društvo prigrlilo laž i oko laži se zapravo stvorio pravi kult. Laž je sastavni dio našeg života i u mnogim situacijama bez nje uopće više ne možemo. Zapravo, žalosna je činjenica da danas čovjek može doživjeti znatno veće neugodnosti ako govori istinu nego ako laže”, piše Muraja u svojoj knjizi u kojoj podvlači da je laž danas nužan preduvjet uspješnog preživljavanja pa na kraju svoje knjige ispisuje i kratki priručnik za uspješno laganje.

Sve ima svoju cijenu

“Istina je danas često u najmanju ruku nezgodna i socijalno sasvim neprihvatljiva. Čovjeka koji govori istinu u svakoj prigodi danas smatramo osobom s problemom u socijalnoj komunikaciji”, tvrdi Muraja pa potkrepljuje primjerima: “Ugledate li bilo kojeg poznanika u neprimjerenoj ili čak ružnoj odjeći, najvjerojatnije nećete reći ništa ili ćete pokušati neizravno sugerirati da je ta odjeća možda malo previše neuobičajena ili neprimjerena situaciji. Pokloni li vam netko nešto što vam se uopće ne sviđa, zahvalit ćete i pokušati odglumiti zadovoljstvo, a zapravo vam nikada neće pasti na pamet da čovjeka pitate što mu je bilo da vam to pokloni ili da mu kažete nešto drugo što bi bila potpuna istina. Jednostavno rečeno, danas živimo u svijetu u kojem s istinom treba oprezno rukovati te nam je zapravo prvi poriv da je izbjegnemo ili, jednostavnije rečeno, da slažemo.”

Psiholozi, jasno, ne podržavaju svijet prepun laži jer, kažu oni, svaka laž, bilo da je iz neznanja, egoizma,  zbog nedostatka hrabrosti, kompleksa ili strahova, ima svoju cijenu. Cijenu koju plaćamo svojim samopouzdanjem. “Svakom novom laži prodajemo svoje istinske vrijednosti za staklene perle. Premda su laži uvijek protiv drugih, zapravo su usmjerene i protiv vas samih pa pravu štetu činite sami sebi.”

Dakle, ne dajte lažima da preuzmu volan u vašem životu. Naravno da ste dosad u životu lagali, ako tvrdite suprotno – lažete! I vrlo je vjerojatno da ćete nešto slagati već sutra, uvjeravajući se da to činite u najboljoj namjeri. Ako je doista tako, a vjerujemo da je, oprošteno vam je.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj