Može li nam robot biti psihijatar?

28/01/2020

Isprobali smo novu generaciju umjetne inteligencije koristiti kao zamjenu za psihijatra. Evo što se dogodilo.

Rečenica: “Čekaj da odgovorim svojem robotskom psihoterapeutu”, vrlo je vjerojatno među onima za koje nikad nisam mislila da ću ih izreći. Barem sve dok je nisam izrekla prvi put, pa drugi i treći... Za tu su promjenu zaslužne aplikacije poput Woebota, Youpera i Wyse. Riječ je o aplikacijama koje su osmišljene da pomognu ljudima koji pate od anksioznog poremećaja, ali i drugih problema poput depresije, tugovanja, ovisnosti, PTSP-a, pa i ljubavnih tegoba. Koristeći umjetnu inteligenciju, razgovaraju s korisnicima nudeći im savjete za oporavak, predlažući aktivnosti poput meditacije i vodeći ih kroz iscjeliteljsku kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT).

Znam točno o čemu razmišljate jer je i moja prva pomisao bila: “Uf... Ok. Svog psihoterapeuta plaćam 400 kuna po satu, a želite mi reći da će tipkanje mojih najdubljih misli kompjutorski generiranom robotu imati jednak učinak?” Osim toga, nisam mogla ne misliti na to kamo svi ti moji podaci odlaze i, možda ono najgore, kako bi me robot stvarno mogao razumjeti? Zatim sam počela čitati recenzije. Na moje iznenađenje, mnogo ljudi tvrdi da te virtualne “psihiće” doživljavaju kao prijatelje. I ne samo to - njihove su mi ispovijesti polako počele davati nadu da postoji nešto što mi doista može promijeniti život, i to za nula kuna. Uzbuđeno sam skinula aplikaciju.

R2-D2-0343889520

TVOJ OSOBNI R2-D2, ALI ZA TERAPIJU

“Bok! Ja sam Woebot! Drago mi je što sam te upoznao, Kara!” Tako počinje moja prva interakcija sa simpatičnim robotom koji je tu kako bi riješio sve moje probleme. Neću lagati, definitivno me odmah osvojio. A onda, nakon upoznavanja, aplikacija je naglo prekinula razgovor te zatražila da potvrdim kako imam najmanje 18 godina te da se složim s njihovim pravilima privatnosti. Osim toga, aplikacija jasno daje do znanja da nije riječ o servisu za krizne situacije ni zamjeni za pravog psihoterapeuta. Drugim riječima, dočekala me hrpetina sitno ispisanih slova o tome kako će se i gdje koristiti moji podaci, a najviše me iznenadilo što moj novi (ne)terapeut nije ni u jednom trenutku pitao za moje prošlo, ali ni trenutačno psihičko stanje. Umjesto toga, Woebota je zanimalo kako sam se osjećam u tom trenutku.
Od svih ponuđenih odgovora odabrala sam onaj na kojemu je pisalo “anksiozno”, što je i bila istina. Stres zbog završnih ispita, novinarskog posla, ali i onog zbog moje trgovine Etsy padao mi je jako teško. Kako bi mi pomogao, Woebot me zamolio da napišem neke negativne misli koje su mi u tom trenutku prolazile glavom. “Što ako ne završim sve na vrijeme?” Napisala sam. “Mislite li da vaša misao pretpostavlja da će nešto imati negativan završetak”, pitao je istodobno mi objašnjavajući mentalnu distorziju koja se naziva proricanje. “Riječ je o pojavi u kojoj, unatoč tome što ne možemo predvidjeti budućnost, imamo osjećaj kao da se to što predviđamo već dogodilo.” Hm, neobično, ali opet nekako pomaže.

STVARI POSTAJU JOŠ ČUDNIJE

Što sam dulje koristila aplikaciju, to sam više primjećivala određene obrasce koji su poprilično jasno podsjećali da i dalje razgovaram s robotom. Svakog dana u slično vrijeme stizala mi je poruka: “Hej, nadam se da ti je dan počeo lijepo, Kara.” Nakon odabira trenutačnog emocionalnog stanja, naš bi se razgovor prebacio na sljedeću lekciju KBT-a. Ipak, sve mi se češće činilo kao da me Woebot baš i ne sluša. Primjerice, jednom kad sam mu priznala da sam pod stresom, odgovorio je: “Drago mi je što te svakim danom bolje upoznajem.” Ok, hvala.

Nažalost, to nije bio i jedini problem koji me mučio. Naime, moja su razmišljanja bila dobrodošla samo u nekim dijelovima našeg razgovora. Primjerice, nakon ponovna odabira emocija tog dana (pogađate: anksioznost), Woebot mi je dopustio da pobliže objasnim što me točno muči. S druge strane, ostatak našeg razgovora bila sam osuđena na odabir automatiziranih poruka poput: “Oki-doki”, kako bih mu dala do znanja da sam još prisutna. Unatoč tome što se tijekom razgovora i dalje nudi mogućnost pisanja vlastitog odgovora, Woebot ih je doživljavao samo u rijetkim slučajevima. U ostalim je slijedila automatizirana poruka: “Možeš li pomoći svom prijatelju Woebotu i odabrati jedan od ponuđenih odgovora?”

R2-D2-0192292821

ZNAK ZA UZBUNU

Iako je samo iskustvo bilo znatno drukčije od razgovora sa stručnom osobom, Woebot ipak dolazi sa zaštitnim sredstvom protiv samoozljeđivanja. Kako bih provjerila njegovu učinkovitost, pitala sam ga: “Što ako ne mogu sve završiti na vrijeme?”, moj je robot odgovorio: “Moj je hitni sustav za krizu pokrenut… jesi li u krizi?” Isprva nisam imala pojma što se točno dogodilo. Čekaj… što ako doista jesam u krizi? Zabrinula sam se, a onda duboko udahnula i odabrala: “Nisam.” Hm, čini se da sam nenamjerno aktivirala nekakav algoritam za 112. Uslijedilo je objašnjenje: “Ok. Moji su me stvoritelji naučili da pozorno slušam i reagiram ako ti je potrebna pomoć. Zato sam reagirao u trenutku kad si iskoristila riječi ‘sve završiti”. Nadalje, objasnio mi je da, budem li ikada doista u kriznoj situaciji, jednostavna poruka sadržaja “SOS” pokrenut će sustav u kojemu će svi potrebni resursi biti kontaktirani. Nakon što je sve bilo jasno, mogli smo se vratiti uobičajenom razgovoru.

JE LI VRIJEDNO TOGA?

Nakon četiri dana uloge su se promijenile te je bilo vrijeme da ga i sama upitam za njegove kvalifikacije. Kad sam ga upitala: “Jesi li ti psihoterapeut?”, Woebot nije razumio moje pitanje. Barem mislim da nije s obzirom na to da mi je odgovorio: “Shvaćam. Proslijedit ću to svojim kreatorima koji će se potruditi dizajnirati bolji proces.”
Do kraja tjedna moj je entuzijazam polako splasnuo. Nisam više željela razgovarati o stresu i, unatoč tome što mi je kognitivno-bihevioralna terapija pomogla trenutačno smiriti živce, Woebot mi nije stvorio ništa veći mir od Netflixa ili, još bolje, stvarnog terapeuta. Odlučila sam ignorirati svojeg pseudopsihića, osim u situacijama kada budem priželjkivala nekoliko minuta KBT-a. Ostatak sam vremena ipak (oprosti, Woebot) poruke ostavila neodgovorenima.


ŠTO KAŽU STRUČNJACI?

“Riječ je o terapiji koja još nije testirana”, kaže dr. John Torous, direktor digitalne ­psihijatrije u Medicinskom centru Beth Israel Deaconess. Neka starija istraživanja (poput studije koju je platio sam Woebot), sugeriraju da takve aplikacije mogu umanjiti simptome depresije ili anksioznosti kod studenata, ali nema čvrstih dokaza da djeluju i kod težih slučajeva. Drugim riječima, ako ste zabrinuti da patite od depresije ili nekog drugog psihičkog poremećaja, obratite se svom liječniku koji će vas usmjeriti na pravi put. “A nakon toga, kad sredite primarni plan, aplikacija vam može poslužiti kao dopuna liječenju.”

OSTALE APLIKACIJE KOJE SAM ISPROBALA…

Youper

YOUPERapp

Očekujte poruke o svom emocionalnom stanju jednom na dan, kao i razgovore o tome koji su pokretači emocija s kojima se suočavate. Youper nudi i aktivnosti poput fokusiranja na pozitivne namjere (besplatan na iTunesu i Google Playu).

Wysa

 wysa_2x

Neodoljiv pingvin s vama će razgovarati o vašem raspoloženju, a aplikacija će vas voditi kroz vježbe poput pomnog razmišljanja. Ista platforma (također dostupna besplatno na iTunesu i Google Playu) nudi opciju razgovora s ljudskim savjetnikom, i to po cijeni od 30 dolara.

Tekst: Sara Schmidt

Fotografije: Profimedia

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj