Kad zdravo preraste u nezdravi kult

08/01/2016

Nikad se toliko ljudi nije “bavilo” hranom kao danas. Ne mislimo na nutricioniste ili kuhare, nego na amatere koji promiču zdravu prehranu. Ne želimo reći da biste trebali prestati piti zelene smoothieje (dapače, bravo za vas!), nego da pazite od koga dobivate informacije o zdravlju

Sjećate li se deserta koji su nam, dok smo bili djeca, često pripremale naše bake: okus svježeg žumanjka, žustro izmiješanog s nekoliko žlica bijelog šećera, nije mogla nadmašiti ni najfinija belgijska čokolada. 

Jaja su uglavnom bila od neke provjerene, domaće koke (kad kažemo provjerene aludiramo na to da je njezinu vlasnicu poznavao netko iz uže ili šire obitelji). Bila su to vremena kad ste riječi “bijeli šećer” još smjeli izgovarati a da vas ne optuže za pokušaj samoubojstva, a jedini strah od hrane svodio se na zabrinutost hoćemo li pokupiti salmonelu. Danas nam se pak salmonela čini kao bezopasna i bezvezna bakterijica u odnosu na opasnosti koje na nas vrebaju u prosječnoj mrkvi, krumpiru ili piletu. Ili su GMO ili su puni pesticida ili su ih šopali antibioticima i hormonima (čak i antidepresivima), pa nije ni čudno da se više bojimo svog ručka nego nuklearnog rata ili prometne nesreće. 

Prema Eurobarometru, istraživanju koje provodi Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA), gotovo pedeset posto Europljana strahuje da će se zbog hrane koju konzumiraju razboljeti. Više ljudi strahuje od toga nego od prometnih nesreća (čak 34 posto ispitanika) ili kriminala (19 posto). Iz straha da se ne razbolimo postali smo opsjednuti zdravom prehranom. Detaljno iščitavamo etikete na prehrambenim proizvodima, kupujemo proizvode s eko certifikatom (i na to trošimo gomilu novca), gutamo dokumentarce na temu otrova u hrani (već i ptice na grani znaju za sve zle E-ove), klonimo se glutena kao vrag tamjana i nalijevamo hladnoprešanim sokovima od povrća i voća. Čokolada? Jedino ako nudite onu sa 80-postotnim udjelom kakaa uzgajanog na plantažama Perua, Ekvadora ili Venezuele, molim. Kakao s afričkih plantaža ne dolazi u obzir jer radnici tamo rade u robovskim uvjetima! Mi smo svoju domaću zadaću obavili i nema toga o zdravoj prehrani što ne znamo! Ili smo barem u to uvjereni.                                                               

Bloger nije liječnik

Mnogo se toga promijenilo otkako su nas bake nutkale razmućenim jajima, hrana je postala otrovnija, a mi educiraniji i izbirljiviji, no pretjerujemo li u tome? I u kojoj mjeri?                    Jesti zdravo jedan je od oblika zdravog načina života kojemu teži sve više ljudi, ali što kad zdrava prehrana postane opsesija. 

Takve osobe pate od poremećaja prehrane nazvanog ortoreksija nervosa koju karakterizira ograničavanje prehrane isključivo na čiste, organske i zdrave proizvode, konstantno razmišljanje o zdravoj prehrani, neprestana potraga za savršeno zdravim namirnicama, izbacivanje “sumnjivih” namirnica i sličnih aktivnosti zbog kojih netko postaje opsjednut prehranom. Poremećaj je definirao doktor Steve Bratman još 1997. nakon što je otišao iz rodne Kalifornije u New York raditi kao kuhar u jednoj hipi komuni. Osobe koje su u njoj živjele mnogo su pozornosti posvećivale pravilnoj prehrani. S vremenom je uočio da njihova okupiranost namirnicama postaje otežavajuća okolnost u svakodnevnom životu te napisao knjigu o tome, bestseler “Health Food Junkies Overcoming The Obsession With Healthy Eating” u kojem je prvi put naveo kovanicu “orthorexia” od grčkog “orthos” što znači pravilan i “orexis” apetit. Iako još nije službeno uvrštena na popis medicinskih poremećaja, liječnici upozoravaju na to da je opsesija zdravom hranom opasna, pogotovo kad sebe ili nekog blogera zdrave hrane zamijenimo za nutricionista ili liječnika.      

Nikad se u povijesti toliko ljudi nije “bavilo” hranom kao danas (ne mislimo na nutricioniste ili profesionalne kuhare, nego na amatere koji su se uživjeli u ulogu promicatelja zdrave prehrane). 

Neki su završili tečajeve, neki pročitali nekoliko knjiga i – eto novog bloga na kojem neka slatka mlada djevojka posta fotke cijeđenih sokova u jarkim bojama i dobiva stotine novih followera svaki dan. Kad je Jessica Ainscough, blogerica koja je pisala o prehrani i zdravom životu, prije devet mjeseci preminula, njezini sljedbenici bili su šokirani. Tridesetogodišnja Australka bila je ogledni primjer nekoga tko se maksimalno brine o svom zdravlju i dokazivala je da zdrava prehrana funkcionira (Jessicina potpuna posvećenost zdravom životu počela je nakon što joj je 2008. dijagnosticiran rijedak oblik karcinoma). Pila je trinaest hladno prešanih sokova od povrća i voća dnevno i redovito odlazila na detoksikacije klistirom od kave, a zanimljive recepte za zdrave napitke i jela redovito je objavljivala na svojoj web stranici. 

Tisuće ljudi svakodnevno je pratilo postove djevojke koja je zbog svog lifestylea dobila nadimak “Wellness Warrior” (wellness ratnica), a iskustva i znanje na tu temu objavila je i u knjizi. Isprva se činilo da je lijepa Australka pobijedila izrazito agresivan oblik zloćudne bolesti koja najviše napada mlade (Jessici su bile dvadeset i dvije kad su zloćudne stanice pronađene u njezinoj lijevoj ruci). Kad joj je karcinom dijagnosticiran, Jessica je krenula na kemoterapiju koja ga je zaustavila, no brzo se opet počeo širiti. Liječnici su joj savjetovali amputaciju ruke u ramenu. Teška odluka za bilo koga, pogotovo za mladu djevojku na početku života. “Ja sam to doživjela ovako: ili ću prihvatiti medicinski pristup “izreži, spali, otruj” ili ću samostalno preuzeti kontolu nad svojim životom. Odlučila sam se za ovo drugo”, napisala je na svom blogu. 

Gersonova terapija

Preuzimanje kontrole nad životom značilo je početak života na “Gersonovoj terapiji”, sustavu prehrane koji je osmislio liječnik Max Gerson, tvrdeći da visoka stopa raka počinje s otrovnom zemljom i hranom punom aditiva. On je osmislio sustav detoksifikacije prehranom (baza je organsko voće i povrće u velikim količinama) i klistirima, kojima se osnažuje imunološki sustav te izbacuju toksini, tvrdeći da može liječiti oboljele od karcinoma. Jessica ga se slijepo držala. Nažalost, njoj nije pomogao. 

Neki se sad pitaju je li je okretanje leđa modernoj medicini stajalo života (iako je riječ o teškom obliku karcinoma, bi li, da je pristala na amputaciju, poživjela dulje). Pred sam kraj vratila se konvencionalnoj medicini i zračenju, no, nažalost, bilo je prekasno. Nutricionistkinja Lyndi Polivnick kaže da je zdrava prehrana važna kao preventiva bolestima, ali naglašava da nema te količine brokule koja će izliječiti rak. “Ljudi jednostavno moraju postati svjesni da nijedna vrsta ekstremizma nije dobra, čak ni onaj povezan sa zdravom prehranom. Zato preporučujem umjerenost u svemu”, kaže Polivnick. No, dodaje, treba biti oprezan pri čitanju raznih blogova i članaka na temu zdrave prehrane i onih koji su uz pomoć nje čudesno ozdravili, jer mnogi su samo shvatili da u toj tematici leži izvor zarade.              

Nedavno je svijet potresao skandal u čijem se središtu našla blogerica Belle Gibson, koja je tvrdila da je izliječila tumor mozga uz pomoć prehrane, nakon što je okrenula leđa konvencionalnoj medicini. Njezin profil na Instagramu i web stranicu na kojoj je pisala o svom putu do ozdravljenja “uz pomoć prehrane i ljubavi” pratile su gomile sljedbenika, a Gibson je zaradila mnogo novca, da bi se naposljetku otkrilo – da tumora nikad nije ni bilo. Sad tvrdi da je žrtva liječnika koji joj je postavio pogrešnu dijagnozu, no nitko nikad nije čuo za liječnika tog imena i prezimena. 

Mnogi se pitaju kolike su bolesne djevojke postale žrtve njezinih laži te odbile kemoterapije ili operacije, pouzdajući se u – cijeđene sokove i organske namirnice.                                          Postoje i slučajevi u kojima se sama blogerica uvjerila da ono što propagira baš i nije dobro, poput primjera mlade Amerikanke Jordan Younger, koja je pisala blog o veganskoj prehrani pod nazivom “The Blond Vegan” sve dok nije shvatila da je oboljela od ortoreksije. “Bila sam striktna veganka oko 18 mjeseci kad su počeli moji zdravstveni problemi. Prestala sam dobivati menstruaciju, pokvario mi se ten i konstantno sam bila iscrpljena. Otišla sam nutricionistu koji mi je rekao da mi nedostaje vitamin B12 i savjetovao da počnem jesti ribu.

Umjesto da budem sretna što postoji rješenje, bila sam očajna. Zaboga, pa ja sam veganka, pišem blog o tome, kako da jedem ribu?!” Prije nego što je 2013. počela pisati blog, Jordan je manje-više jela sve osim pšenice i mliječnih proizvoda jer je imala osjećaj da je napuhuju. No nakon jedne petodnevne detoksifikacije tijekom koje je jela samo voće, povrće i orašaste plodove osjećala se tako dobro da ju je to motiviralo da postane veganka. “Mislila sam da sam sve shvatila, pogotovo kad sam vidjela da i drugi vjeruju u to što radim jer u samo prvih nekoliko tjedana moj blog ‘The Blond Vegan’ dobio je nekoliko tisuća sljedbenika”. To ju je, kaže, motiviralo da se još strastvenije posveti zdravoj prehrani, sve dok nije shvatila da je njezino ponašanje postalo nezdravo. 

Budite umjereni

“Istražila sam sve moguće podvrste veganske prehrane. Jedno vrijeme nisam jela ništa nakon 18 sati, pa sam onda imala razdoblje kad sam jela isključivo sirovu hranu, ali usprkos svom trudu problemi s probavom su se vratili. Ponovno sam se osjećala napuhnito i imala bolove u crijevima, a tome se pridružio i osjećaj iscrpljenosti. Jednostavno mi je nedostajalo vitamina i minerala u organizmu. Dugo mi je trebalo da si to priznam. Da priznam kako veganski režim prehrane nije za mene. A možete samo zamisliti koliko mi je trebalo da skupim hrabrost i to obznanim na svom blogu”, prisjeća se Jordan.

Mnogi su je prestali pratiti nakon što je priznala da je ponovno počela jesti meso, neki su je izvrijeđali u komentarima i porukama, a bilo je čak i prijetnji smrću. No taj je dio života ostavila iza sebe. Sad se, kako kaže na blogu “Umjerena plavuša”, trudi i dalje jesti zdravo i ne pretjerivati s mesom, no jede ribu, piletinu i jaja, a radi i nekad nezamislive stvari – priušti si kockicu čokolade, pojede sladoled ili tu i tamo naruči pizzu. “Nakon nekog vremena ljudi su ponovno počeli pratiti moj blog. Štoviše, imam tri puta više pratitelja nego prije. A ono što im stalno ponavljam jest – zdrava prehrana je važna, ali umjerenost u svemu je još važnija”, poručila je Jordan.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo