Seksting: Erotika našeg doba

24/03/2016

Tko voli, nek izvoli, ali samo da znate – nije u seksi porukama sve tako prljavo, devijantno i eksploatirajuće kao što neki misle

Sigurno ste čuli komentare dežurnih moralista o slanju seksi poruka: sramotno, devijantno, eksploatirajuće, glupo... No, ako malo razmisle, možda biste i sami zaključili da je to novi stil personalizirane erotike. Danas svatko može biti autor i ilustrator, alati su nam dostupni i svatko od nas može kreirati provokativan sadržaj – slikovni, tekstualni, audio (može i kombinaciju) – i poslati ga svom objektu požude. Zašto sekstanje ne bismo doživjeli kao najnovije poglavlje u dugoj povijesti ljubavnih veza koje su živjele (i oživljavale) u korespondenciji. 

U 1940-ima feministkinja Simone de Beauvoir pisala je kako svoje romantično dopisivanje osjeća na tjelesnoj razini. “Pisanje tebi je kao da te ljubim”, napisala je svom “udaljenom” ljubavniku Nelsonu Algrenu. “Bit ću tamo... na tužnim ulicama Chicaga... u samoći sobe, bit ću s tobom.” Stavljajući svoje misli na papir, ona je zašla u njegovu rutinu, šeta ulicama kojima on šeta, ulazi u njegovu sobu... Ok, tjednima nakon što je napisala to pismo, on ga je vjerojatno čitao kad je bio sam i kad mu se posvetio. A danas?!

Zamislite da, dok ste kod roditelja na obiteljskom nedjeljnom ručku, vaš djed prepričava dogodovštine iz svoje mladosti i – ding-ding – na vaš mobitel stiže seksi SMS od vašeg jako napaljenog dečka. Ili, zašto ne, fotka njegova utreniranog torza. Svakodnevica postaje puno uzbudljivija uz ovu rastegnutu, maratonsku, inspirativnu predigru. Tako možemo ispisivati svoje erotske priče kad god to poželimo i bez obzira na to gdje se nalazimo, važno je samo da nitko ne zna vašu šifru za mobitel. Sekstanje ima još jednu dobru stranu – to je kao da se sa svojim dečkom sretnete na tečaju erotike, gdje s puno više lakoće nego u ostalim situacijama možete izreći svoje potrebe i želje, a do trenutka kad budete zajedno uskočili u krevet, već ćete dobro poznavati najdublje fantazije onoga drugog. Takvo “porukiranje” dalo nam je dopuštenje da sanjamo lijepe snove i potaknulo nas da se usudimo sanjati skupa s drugom osobom. 

Naravno, povjerenje je osnova svega. Možda se varamo, ali pretpostavljamo da se ne želite upustiti u ovakvu erotsku igru s tipom s kojim ste popili dvije kave, a on od vas već traži da mu pošaljete fotku vaših grudi, niti s blesanom koji vam iste večeri kad vas je upoznao šalje Snapchat svog penisa. Loši seksteri su poput loših ljubavnika – iza sebe ostavljaju samo razočaranje. Ali zato majstori “porukiranja” znaju da dobro sročena rečenica ili intrigantno snimljen kadar ostaju zapamćeni, ponavljamo ih u sebi, ponovno čitamo i ne možemo ih baš lako izbrisati iz sjećanja. 

Kad ne moramo čekati kao Simone de Beauvoir da pismo tjednima doputuje do odredišta, zar nije uzbudljivo znati da on baš u tom trenutku čita/gleda vašu poruku dok mu se miješaju iznenađenje i uzbuđenje, da grize donju usnicu, ispričava se kolegama na sastanku jer, eto, baš mu je sila te smišlja dostojan odgovor, jednako uzbudljiv, piše, briše... piše... sve dok napokon ne stisne “pošalji”.

Ostvarivanje seksualne fantazije nije novi koncept – ako ste čitali “Pisma Nori” Jamesa Joycea, znat ćete da ju je volio obavijestiti da je čitajući njezina pisma masturbirao i svršio. Dvaput. O, što bi tek Nora učinila danas sa svim ovim emojima na raspolaganju. 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj