Fetiši: ovo nije za svakoga!

12/04/2019

Neki od njih mogu se sasvim neočekivano i iznenada pojaviti u vašem životu, kao što se to uvjerila Cosmo novinarka

Fetiši. Uvijek zanim­ljiva tema. I smiješna. Barem meni. Sve dok mi se nije dogodio ON. Dečko koji je obećavao, barem do trenutka dok nisam morala razmišljati o fetišima. Njegovim – koji su se odnosili  na mene.  Bili smo tri mjeseca u vezi kada mi je počeo, onako u šali, nabacivati koliko sam slatka “od prstića na nogama do gore”. U početku nisam znala da je ipak najviše mislio na prstiće. Seks nam je bio skroz ok, maštovit, nježan, upečatljiv... Znao je kada, kako i tako to. No u jednom trenutku, baš u naletu uzbuđenja, usmjerio se prema mojim nogama. Ništa slično nikada nisam vidjela, osim možda u opskurnim videozapisima na YouTubeu koji zabavljaju vrlo specifičnu publiku. Jednostavno, njegov su fetiš bila ženska stopala. Tada – moja.

Nisam lažna puritanka. U to ime pokušala sam mu pronaći opravdanje jer je bio tako cool. Čak sam pokušala igrati i na njegovu terenu. Govorila bih mu: “Ajde objasni mi pravila igre.” No nije uspjelo. Nije me palilo. Ništa nisam osjećala. Osim golemoga gađenja. 

Jesam li mislila da je bolestan? I jesam i nisam. Naravno da sam se raspitivala je li njegov fetiš prema mojim stopalima poremećaj, odnosno nenormalna želja da se igra njima na razne “maštovite” načine. Istraživala sam i Google i naletjela na čudnu usporedbu. Znate li što je zajedničko čovjeku i čimpanzi? Reći ćete mnogo toga, ali sigurno nećete da i jedan i drugi mogu osjetiti seksualno uzbuđenje dok gledaju čizme. Bilo da je to čizma na nozi (čuvara ZOO-a) ili bačena u neki kutak prostorije, usmjeravaju pozornost na objekt, prilaze mu, doživljavaju erekciju i obično tu napetost rješavaju masturbacijom. Nasmijala sam se shvativši se koliko je točno da je čovjek (čitaj muškarac) postao od majmuna.

Objekt koji može izazvati takve reakcije je fetiš, a osoba u kojoj mogu biti izazvane takve reakcije naziva se fetišist. Često se može naići na podatak da fetišisti mogu postići seksualno uzbuđenje isključivo pomoću predmeta svoga fetiša, no to, pazite sad, nije pravilo.

Utiskivanje

Danas je linija između normalnog i perverznog često gotovo nevidljiva. Posljednjih tridesetak godina modni dizajneri i trendseteri posuđivali su inspiraciju iz ormara fetišista, ultra visoke štikle, korzeti, kožni mantili i hlače, ukrašeno rublje, špicasti grudnjak, piercing... Modna industrija postala je meka za fetišiste koji su na svakom koraku mogli uživati u pogledima. Jesu li krivi Vivienne Westwood, Claude Montana, Thierry Mugler, Christian Dior, Betsey Johnson, Anna Sui i Jean-Paul Gaultier? Mogu shvatiti da čipka i korzet mogu “poboljšati” žensku figuru pa da zbog toga frajeri okidaju. Ali stopala?! Kakve sad to veze ima? Osim možda s Freudom koji je imao svoju teoriju o fetišizmu. Prema njemu, klasični fetiši, poput cipela, kožne garderobe, uniforme, čipke, krzna i slično, potječu od “zastrašujućeg” iznenađenja da – mama nema penis.

A onda počinje frka zbog suočavanja mladog dečka s tim da odrasli muškarac mora naći što lakše i kraće načine da uđe u “nepoznato” žensko tijelo. I da se opusti kako bi mogao uživati. Jer fetiš nije nešto što samo privlači nego je i određena vrsta mamca. U prijevodu, ljudska seksualnost razvija se u tri faze: oralna, analna i falusna još u ranom djetinjstvu. Spoticanje u nekoj od tih faza dovodi do fokusiranja na predmete kao objekte seksualne želje. Tako ponašanje u djetinjstvu može se razviti u fetišizam psihološkim procesom zvanim utiskivanje u nežive predmete obožavanja. Tako je govorio djed Freud.

Termin fetišizam nastao je još 1800., a potječe od  portugalske riječi “feitico”, što znači opsesivna fascinacija. Postoji stupanj uzbuđenja kada je riječ o fetišima, kao i usmjerenost na određene dijelove tijela, poze ili predmete kao seksualna pomagala. No ovdje govorimo o smjeru koji općenito podrazumijeva devijaciju normalnog (očekivanog) shvaćanja seksualnog odnosa.

Spektakl

Suočila sam se, dakle, s fetišistom čija je šansa da sa mnom ostvari svoje fantazije minimalna. Našla sam se u bizarnoj situaciji u kojoj sam se trebala pomiriti sa seksualnim identitetom svoga dečka. Ili s činjenicom da moramo prekinuti, što bi značilo kako naše epizode nisu bile toliko zanimljive da bi se snimala i sljedeća sezona. Dečko mi je predstavio svoju teoriju. Kao, istraživao je i TO nije ništa strašno. Kao fetišizam je više povezan s muškom populacijom pa “zato ja ništa ne kužim”.

A razlog nije poznat, neki muškarci mogu dobiti erekciju isključivo kada su usmjereni na svoje fetiše te da nije važno tko nosi njihov objekt obožavanja jer važan je sam objekt. Govorio mi je i kako je čitao da svaki naš organ ima svoju neurološku poziciju u mozgu. Mentalne predodžbe genitalija i stopala locirane su vrlo blizu pa je, čini se, moguće da se ta moždana područja prepletu.

I tako nastaje fetiš? To je njegovo objašnjenje? Ne vjerujem! Nema šanse. Tu je teoriju sigurno pisao neki fetišist kako bi opravdao sebe i svoje sulude stimulanse.

Zanimljivo, neke su moje prijateljice smatrale da to nije ništa strašno (jesam li okružena fetišistima?!), neke pak da je čovjek lud i da mu treba obazrivo reći da je kraj, a onda se preseliti na drugi planet (više sam sklona njima vjerovati).

Znači li to da je seksu u klasičnom smislu odzvonilo i da ću se uskoro morati potpunosti preorijentirati, odnosno prijeći na bičeve, vezivanja i tko zna što još, i to čim skinem policijsku ili vatrogasnu uniformu? I da će moja stopala i prsti biti zastarjela fetiš verzija nekom budućem tipu kojem je Kama sutra odavno dosadila. Već se vidim na Pornhubu, gdje me je postavio dečko čiji je fetiš skrivena kamera u kutu sobe. Kakav bi to bio spektakl!

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo