Ženski moza(i)k: Test utvrđivanja očinstva

21/10/2016

Jednom sam čitala o muškarcu koji je proglašen za oca godine, a bio je možda mjesec dana godišnje kod kuće. Da, i to je moguće. Taj tata je, naime, radio na brodu, ali je svaki dan nakon radnog vremena preko Skypea pomagao napisati zadaću svom sinčiću. Danas praktički imaš aplikaciju za oca godine, ali nekima ni to ne pomaže.

Jučer sam naletjela na članak o uzbuni u Bosni i Hercegovini jer se ispostavilo da svaki peti muškarac nije biološki otac svog djeteta. Navodno muškarci hrle na DNK testiranje ponukani ovom statistikom. Ono što su zaboravili dodati senzacionalističkom naslovu je činjenica da svaki peti muškarac koji se podvrgne DNK analizi nije biološki otac. To je ipak razlika. Zato se i testira jer sumnja.

Ali najzanimljivije je to što ima dosta slučajeva da analizu traže muškarci od 70 ili 80 godina i to uglavnom zbog nasljedstva koje će ostaviti svojoj djeci. Ili neće jer će se ispostaviti da to nisu njegova djeca. I tu se sad postavlja pitanje – koji je test očinstva zapravo mjerodavan?

Majka je majka po defaultu, od majke se uvijek očekuje da bude the roditelj. Ona je ta koja ostaje s djetetom nakon što rodi, kad je dijete bolesno ili nakon razvoda. Uglavnom je to majka. I to je prirodno zato što žene imaju taj ugrađeni instinkt za djecu. A otac?

Kod nas se pišu hvalospjevi o očevima koji su odlučili koristiti porodiljni dopust. Odmah završe na televiziji kao hrabri muškarci koji su se usudili prihvatiti izazov i provesti godinu dana s malom bebom. „Moj muž uvijek mijenja pelene našem Borni“, hvali se ponosna mlada majka, „i zna napraviti super kašicu!“ Super. Dignimo mu spomenik. Neka se zove Spomenik hrabrom ocu. Žene se u čekaonici kod pedijatra rastope kad vide muškarca s bebom. Da ne pričamo o samohranim očevima! Zašto je muškarac koji sam odgaja dijete supermen, dok se za ženu to podrazumijeva?

Uvijek sam bila mišljenja da razvod roditelja nema nikakve veze s tim jesi li dobar roditelj ili nisi. Ne vjerujem u ono „ostat ćemo zajedno zbog djece“. Naprotiv. Djeca neće biti sretnija ako svakodnevno gledaju roditelje koji se svađaju ili šute. Dijete zna i osjeti i ne možeš mu odglumiti sreću. Još uvijek možeš biti super roditelj čak i kad je dijete s tobom svaki drugi tjedan.

Jednom sam čitala o muškarcu koji je proglašen za oca godine, a bio je možda mjesec dana godišnje kod kuće. Da, i to je moguće. Taj tata je, naime, radio na brodu, ali je svaki dan nakon radnog vremena preko Skypea pomagao napisati zadaću svom sinčiću. Danas praktički imaš aplikaciju za oca godine, ali nekima ni to ne pomaže.

Muškarci su skloni tražiti isprike u svemu zato što nisu bili dobri roditelji. U razvodu, u teškom djetinjstvu, u previše posla, u bio sam premlad, u udaljenosti, u nemam kompjuter, nemam marku za pismo, nemam para za marku. Prvo, nema isprike. Drugo, svaki dan je šansa pokušati ispraviti greške.

Ja sam svog oca zadnji put vidjela kad sam imala sedam godina. U velikom Munchenu u kojem je živio sa svojom novom ženom. Mama mi je platila kartu za avion jer joj je stalo da imam kontakt s ocem. I to je bilo to. Bilo je poslije nekih pisama i čestitaka za rođendan, puno obećanja i još više razloga zašto se ta obećanja ne ispunjavaju. Prošle godine me je nazvao i rekao da bi volio da se vidimo. Dogovorili smo se da će zvati u subotu kad stigne. Nije zvao. Zvao je u nedjelju i na taj poziv se nisam javila, zato što nije održao obećanje. Slomio mi je srce. Nisam zapravo ništa ni očekivala od njega jer, iskreno, tog čovjeka niti ne poznajem. Ali isplakala sam se kao nikad.

Koji je zapravo test očinstva mjerodavan? Ovi osamdesetogodišnjaci koji se sad panično podvrgavaju DNK analizi, što zapravo žele postići? Zar nije taj čovjek koji je cijeli svoj život proveo s tim djetetom njegov pravi otac? Zar će se odjednom odreći tog djeteta zato što im pramenovi kose neće pokazati dovoljan postotak? To mogu samo oni muškarci koji sebe vide isključivo kao donatora sperme.

Meni je tata onaj koji je mamin partner u odgoju. Koji me štiti, podržava, tješi, uči, voli. Koji je prisutan i kad nije fizički prisutan. Kome sve mogu reći, koji će me razumjeti, s kojim mogu dijeliti tajne. S kojim ću se smijati i plakati, koji će pratiti moje snove i vjerovati u njih. Meni je tata onaj s kim ću jednako željeti kuhati ručak i voziti auto. Onaj koji će uvijek naći načina da nešto napravi nego ispriku da nešto ne napravi. Sve ono što bih htjela da jednom ima muškarac koji će biti tata mojoj djeci.

Nedavno je umro tata moje prijateljice. Njeni roditelji su bili razvedeni i ona se naslušala od raznih ljudi kako je njen otac bio ovakav ili onakav čovjek. Ona bi na to samo rekla:“Da, ali je bio najbolji tata na svijetu.“

I to je ono što se na kraju računa. Ništa te ne može spriječiti da budeš otac godine ako to stvarno želiš. Nikakav test očinstva ne može biti mjerodavniji od mišljenja tvog djeteta. To je jedini test koji moraš proći.

Netko pametan je rekao: „Svatko može biti otac, ali samo posebna osoba može biti tata.“ Ja sam imala sreću što tu posebnu osobu imam u svom životu. Često mi znaju reći da sam ista tata i to mi je baš super.

Dad motivates his little girl before school

This father gives his little girl a pep talk every morning before school. This is beautiful ❤️

Posted by Daily Mail Australia on Thursday, 22 September 2016

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo