Ženski moza(i)k: Sretan Božić, Hashimoto!

22/12/2016

Nedavno sam kao rani božićni poklon dobila dijagnozu - Hashimotov tireoiditis. Hypo. Znala sam da je onaj PMS stvarno pretjeran, nitko ne može toliko jesti i plakati u isto vrijeme. Ukratko, to je autoimuna bolest gdje moj imunološki sustav napada moju štitnjaču. Dakle, samu sebe napadam.

Advent u Zagrebu. Sve je lijepo okićeno, miris kuhanog vina i ušećerenih badema. Baš se osjeća taj božićni duh, to zajedništvo i ljubav. Četverosatno čekanje u redu da bi se klizali s još stotinjak ljudi kojima služite kao jedan od onih plastičnih pingvina za početnike, kipuće ljepljivo vino na smrznutim rukama jer je cijela Europa odlučila posjetiti Zagreb baš onda kad ste se vi odlučili prošetati centrom i sami iskusiti dio Adventa u gradu u kojemu živite. Sve to uz neizostavne komentare o tome koliko sve ovo košta i kako se za to para ima, a za branitelje ne.

Ah, prekrasnog li doba godine! Iz zvučnika trešte božićne pjesme koje sam nekako uspjela prisvojiti i zavoljeti nakon što sam ih čula milijun puta. Toliko da bez razmišljanja veselo pjevušim pjesmicu o Djedu Mrazu, psihotičnom voajeru koji ti ne da da plačeš.
Ne, ozbiljno, kakva je ovo pjesmica za djecu?

Bolje pripazi,
Bolje ne plači,
Bolje se ne duri,
Reći ću ti zašto:
Djed Mraz dolazi u grad!

On te vidi kad spavaš,
On zna kad si budan.
On zna jesi li bio loš ili dobar,
Dakle, budi dobar zaboga!

Kakva je to prijeteća pjesma? Nije ni čudo što djeca plaču kad mu sjednu na koljeno. Mjesec dana puštaju im ovu pjesmu, a onda ga vode kod njega. Pa zaboga, i ja bih plakala. Mali zna da nije bio dobar jer to nitko ne može biti cijelu godinu i onda se boji da neće dobiti poklon jer pjesma tako kaže. On te vidi kad spavaš i zna kad si budan? Da, baš super.

Ne volim prijetnje. Ono kad ti drže predavanje s prijetećim kažiprstom. I to ne demonstriraju samo na djeci.

Nedavno sam kao rani božićni poklon dobila dijagnozu - Hashimotov tireoiditis. Hypo. Znala sam da je onaj PMS stvarno pretjeran, nitko ne može toliko jesti i plakati u isto vrijeme. Ukratko, to je autoimuna bolest gdje moj imunološki sustav napada moju štitnjaču. Dakle, samu sebe napadam. (Trenutak razmišljanja) ¬¬I zbog toga štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona pa se trebaju uzimati u tabletama. Dosad sam za autoimunu bolest čula samo u Dr. Houseu i to onda kad nemaju pojma koja bolest bi mogla biti pa jedan od doktora obavezno ubaci: „Da nije autoimuna bolest?“

- Da, to vam je Hashimoto... a čujte, morat ćete se pomiriti s time da cijeli život pijete tablete – optimistično će moj doktor.
- Znači doktore, nema šanse da se izliječim? Doživotno moram piti tablete?
- Ha vidite... (omiljeni početak svake rečenice svakog doktora ikad) Tako je to. Medicina još nije dovoljno napredovala. Zapravo još ne znamo ni uzrok.
- Malo sam čitala. Probat ću promijeniti ishranu i izbjegavati stres....
- Izbjegavati stres! Tko još može izbjeći stres danas, draga moja? Vi se pobrinite da uzimate terapiju, to vam je najvažnije! – iznervirano će on s prijetećim kažiprstom u zraku.
- Da, naravno da ću uzimati terapiju, ali mislila sam uz to....
- Evo, tu ću vam još dati magnezij, selen, cink i željezo. To isto uzimajte svaki dan. Vidimo se za tri mjeseca.

Magnezij, selen, cink i željezo? Zvuči kao početak stvaranja novog Marvelovog junaka. Znate što se onda dogodi? Taj Japanac odjednom postaje glavni lik u vašem životu. Sve se vrti oko njega. Svi u vas gledaju s pogledom sažaljenja i baš sve je posljedica vaše bolesti.

„Pa da, sad kad kažeš, malo mi izgledaš nekako slabije.“

„Joj, jesi li dobro?“

„Ajoj da, to je stvarno grozno. To ti je sve od stresa.“

„Gladna si?, ma da, to je Hashimoto.“

„Umorna si? Ah, glupa štitnjača.“

„Seksa ti se? Ma da, to su ti hormoni sad.“

„Ne da ti se raditi? Da, da, to sve radi Hashimoto.“

„Ne sviđa ti se taj bend? Ma da, to definitivno tvoja štitnjača priča, ne ti.“

A tu su i oni ekstremi:

„Hashimoto? Ajooj, pa ti nikad nećeš moći imati djecu!“

Ili oni super pozitivni:

„Znam znam što je to. Ma ne brini, puno ljudi ima taj problem. Bez brige, može se živjeti i bez štitnjače, samo onda stvarno moraš piti tablete, inače umreš! HA-HA-HA!“

Yup.

Najmanje što mi sad treba je pesimističan doktor s prijetećim kažiprstom. Njega ću prvog promijeniti. Naravno da postoji rješenje, a ono sigurno neće biti nigdje blizu ljudi koji me tješe tako da mi govore da je i Janica izvadila štitnjaču pa je živa.

Uostalom, to je autoimuna bolest – ako samu sebe napadam, sama se mogu i izliječiti. Jednostavno, zar ne? Zato, svi vi koji imate nepozvanog Japanca u svom životu, nemojte dozvoliti da vam prijete. Sami najbolje poznajete svoje tijelo. Nemojte dozvoliti da vas zastrašuju kao onog klinca s Djedom Mrazom.

Vrijeme je blagdana, ljubavi, sreće i nade. Zato si zaželite najljepšu želju za Božić i recite - *uck off Hashimoto!

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo