Ženski moza(i)k: Sreća na čekanju

28/10/2016

Ipak, voljela bih da sam nekad u svom školskom sastavu na temu „Što želim biti kad odrastem“ napisala „Sretna!“ Upravo to je napisao jedan učenik i zaradio veliki crveni NEDOVOLJAN (1).

Kad sam imao 5 godina, mama mi je rekla kako je sreća ključ života. Kad sam krenuo u školu pitali su me što želim biti kad odrastem. Napisao sam “sretan“. Rekli su mi kako nisam razumio zadatak. Ja sam im rekao kako oni nisu razumjeli život.

Ovaj citat se pripisuje Johnu Lennonu, ali nije dokazano da je to on rekao. Možda je bila veća fora prikačiti ovo tragično preminulom genijalcu kao što je bio Lennon nego nekom anonimnom liku. Tako se sad razni citati povezuju s Teslom za koje sam prilično sigurna da ih nije izrekao, pogotovo onu da je „sjaj u očima žene samo svjetlo koje prolazi kroz njenu šuplju glavu“. Baš ne želim vjerovati u to. Ili s Marilyn Monroe koja je sad odjednom vlasnica super pametnih citata. Znači, nije dovoljno što je bila prekrasna nedostižna ikona, vječna inspiracija – sad mora biti i astrofizičarka? Ne vjerujte svemu što pročitate.

Ipak, voljela bih da sam nekad u svom školskom sastavu na temu „Što želim biti kad odrastem“ napisala „Sretna!“ Upravo to je napisao jedan učenik i zaradio veliki crveni NEDOVOLJAN (1).

f

Jasno mi je da je profesorica možda htjela nekoliko proširenih rečenica, ali ovo nikako ne zaslužuje jedinicu. Ova jedna riječ je moćnija od nekoliko stranica filozofiranja o tome kako želi biti advokat, kirurg ili astronaut. On želi biti sretan. Zar to nije najvažnije u životu? Biti sretan. Bez obzira na to što postao, čime se bavio, gdje živio? Sretan. Pa to je valjda jedini cilj i smisao života!

Ako baš idem analizirati ovaj rukopis, ne čini mi se da je to napisalo dijete. Prije majka koja je, kao i ona Lennonova (?), željela sina naučiti najvažniju lekciju u životu, a to je da je sve u njegovim rukama i da je uspio onda kad je sretan. Sve mame bi trebale biti takve. Neki roditelji ostvaruju preko djece svoje ambicije, guraju ih na fakultete koje ne žele, čuvaju za njih mjesto u svom odvjetničkom uredu, zapošljavaju ih u firmama u kojima su oni radili cijeli život. Tu ćeš imati sigurnost, sine, reći ću ja Anti da ti da dobro mjesto, nećeš kopati kanale. Oni misle da ćeš biti sretan ako imaš siguran posao u državnoj firmi, a ti ćeš pristati zato što želiš da oni budu sretni što si postao svoj čovjek misleći da te to čini sretnim. I tako ostaneš kod Ante puno godina. Previše godina da bi nešto mijenjao i počinjao iznova. Čekao si predugo i misliš da je prekasno da počneš živjeti onako kako si oduvijek želio. Nisi sretan i što je najgore, siguran si da nikad nećeš biti ako nešto ne promijeniš. Stavio si sreću na čekanje.

E tu je problem. ŠTO ČEKAŠ? To vječno odlaganje „sutra ću“ ne vodi ničemu! Svatko od nas ima neke planove za život, ono što ga čini sretnim, gdje se osjeća najbolje. Pa zašto ne krenuti odmah? Bojim se – najčešći je odgovor. Strah od neuspjeha, od odbacivanja, od promjena. Znači, radije ćeš jadno živjeti u neznanju nego odlučiti napraviti korak promjene? Zato što sad nije vrijeme? Zato što nemaš izbora? Uvijek postoji izbor, samo ga ti možda ne želiš vidjeti, zato što ti je ovako trenutno komotnije. Priznaj.

„Svatko želi biti netko, a nitko se ne želi potruditi oko toga“, rekao je, gotovo sigurno, Goethe. I potpuno je bio u pravu. Svi mi želimo biti zapaženi, voljeni i cijenjeni, zapravo sretni, ali većina ne čini ništa da bi to postigla. Kad bi barem dobila na Lotu, kad bi skinula petnaest kila, kad bi imala više vremena, kad bi svi ljudi na svijetu odlučili da... I tako sreća stoji na čekanju.
Nisam neki motivacijski govornik, ovo što pišem odnosi se i na mene. Često sam i sama nesigurna i onaj zločesti glas na lijevom ramenu mi šapuće da nisam dovoljno dobra i da nije došlo moje vrijeme i da trebam biti sretna s onim gdje sam i što imam. I jesam. Ali isto tako znam da još puno toga nedostaje i da sam najbolje stvari doživjela onda kad sam se trgnula i sama privukla sreću.
Da sam ja profesorica, dečko koji je napisao da bi htio biti sretan kad odraste, dobio bi čistu peticu. I ako bih zbog toga bila kritizirana od struke, potražila bih drugi posao. Jer oni sigurno nisu razumjeli život.

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo