Ženski moza(i)k: Skinula je aplikaciju i otkrila nešto što će vas šokirati!

24/06/2016

Djevojka S.S. (24) na nagovor prijatelja skinula je aplikaciju koja joj je trebala pomoći da se u vrlo kratkom roku vrati u formu i pokaže svoje isklesano tijelo na poznatim hrvatskim plažama. Međutim...

Ljeto je počelo. Jako je počelo. Mogu se kladiti da je jučer bio ožujak i ja sam rekla da ću se do ljeta dovesti u formu. Zato i je došlo brzo. Trebala sam šutjeti. Ali ne, ja sam u ožujku rekla: „Ove godine stvarno. Ovog se ljeta pojavljujem sa savršenim bikini tijelom!“ E pa ljeto je, a ja nemam ni bikini ni tijelo.

Srećom, na internetu se između štraca, nogometa, pada Vlade, baklji i onih statusa u kojima ljudi daju lažne objave da vide koliko „pravih“ prijatelja zapravo imaju, uspio provući jedan trend – 5k Challenge.

Ne znam zašto sam rekla „srećom“. Mrzim trčanje. Zašto to ljudi rade? Zašto bi to itko radio? Bicikliranje je super, planinarenje, čak i hodanje, ali zašto ljudi trče? Zašto to mora biti hobi/sport/trend? Svi se žale kako je naporno, teško, grozno, ne vole, jako ne vole, duša im je umrla koliko ne vole. Čak ni doktori ne preporučuju trčanje. Nije dobro za koljena. Znači ne valja. Zašto svi moji prijatelji odjednom trče? Sprema li se neka zombi apokalipsa za koju ja ne znam?

U posljednjih mjesec dana vidjela sam toliko statusa o petkilometarskom izazovu (kad prevedeš na hrvatski zvuči još gluplje), da je stvarno teško ignorirati činjenicu da sam trenutno jedina osoba koju poznajem koja ne trči. Ne stvarno, da svi ljudi koji trenutno rade PETKILOMETARSKI IZAZOV, na to dodaju jedan #CRO #OrangeSponsorsYou, Eiffelov toranj bi već odavno bliještio u kockicama!

Nego, taj #OrangeSponsorsYou... šta je to? I treba li stavljati uz #CRO ili ne? Trebaju li se svi oni koji su stavili #CRO bez #ORANGE osjećati odgovornim što toranj ne svijetli u našim bojama? Tko je Orange i zašto nas sponzorira? Nisam guglala jer znam da će biti nešto glupo i da ću se razočarati. Ponekad je zabavnije živjeti u neznanju. Kao što je veća fora reći ljudima da ti puste „Whiskey in the jarrow“.

Nego taj „Petkilometarski izazov“.

Znaš ono kad svi pričaju o nečemu i dijele svoja iskustva, a ti stojiš sa strane i cuclaš sok na slamku i mrziš trčati? E. A isto tako mrzim kad ne znam o čemu ljudi pričaju. Zato i gledam sve serije. Zato i nemam vremena za društveni život. Ali kad je trčanje u pitanju, s tim sam već dvadeset godina potpuno na miru. Ja ne trčim. Ne trčim na tramvaje, ne trčim za dečkima i ne trčim za rekreaciju. Ne. Trčim.

Sve do danas.

„Pa dobro Sara. Ne moraš trčati. Trčanje jednostavno nije za tebe. Nije trčanje za svakog.“

Ovo nije obrnuta psihologija. Ovo je gore. Ovo je provokacija. Ovo je kao kad ti mama kaže da „ti znaš najbolje“. Ne znaš. I kad ti ona kaže da bi ona to napravila na potpuno drugačiji način, ali TI ZNAŠ NAJBOLJE, znaš šta ćeš napraviti? Napravit ćeš po njenom.

Kako to misliš trčanje nije za mene??

Skinula sam aplikaciju u roku od 3 minute. Pokazat ću ja tebi. Pokazat ću ja vama svima!
Okej. Pet kilometara. Triput tjedno. Možeš ti to Sara. Ovo je napravljeno za ljude koji imaju nula kondicije, a ti imaš kondicije. Ti se baviš sportom. Bicikliraš. Planinariš. Trčanje je aktivnost kao i svaka druga. Možeš ti to.

„Počnite hodati.“

Hodati? Pa to radim svaki dan. Kako da hodanjem naučim trčati? Hm, možda se tako kreće.

Okej prošle su već dvije pjesme, a ja još uvijek hodam. Hoću li ja uopće danas trčati? Ček', je li meni uopće uključena ta apl... “Počnite trčati.“

Aaa evo ga! Okej. Možeš ti to. Čekaj, mislim da trčim prebrzo. Ma da, ovo je napravljeno za ljude bez kondicije. Ja imam kondicije. Ovo uopće nije teško. Ne znam o čemu oni pričaju. Bilo bi super kad mi se dupe ne bi treslo poput želatine. Celulit boli. Trebala sam staviti onaj sportski grudnjak.

„OK, hodajte.“

Opet hodanje. Pa tek smo počeli! Za koga je napravljena ova aplikacija? Tihomira Oreškovića?

„Počnite trčati.“

Evo ga! Počela sam se znojiti. Dobro je, to znači da nešto radim kako treba! Možda i zato što je vani +30. Ali neka, ovo je super. Ide mi super. Ja sam super.

„Phew, OK, hodajte.“

Čekaj, zašto ti uzdišeš? Zašto je tebi teško? Trčiš li ti na +30 s celulitom? Bi li ovo trebalo biti motivirajuće ili meni daješ zeleno svjetlo da uzdišem?

„Trčite!“

E sad bi ti. Ne može. Na semaforu sam i crveno je. Dobro, trčat ću na mjestu. Sad se stvarno osjećam glupo. OK, zeleno je. Zašto me svi gledaju? Zašto sam odjednom jedina koja trči? Zašto na fejsbuku svi trče, a ovdje nitko? Koliko još moram trčati?

„Phewww, hodajte, još malo! Na pola ste puta!“

Na pola??? Kako na pola? Nije li ovo trebao biti postepen trening do pet kilometara? Jer sad sam ih pretrčala barem trideset. Ako ne i manje. Uostalom, kako „još malo“ ako sam na pola. Onda je još toliko, a to je užasno puno. I zašto opet uzdišeš?

„Počnite trčati.“

Wow. Ova ženska ima entuzijazam ljenivca na pogrebu. Stvarno su mogli poraditi na motivaciji. Jesu li ove slušalice dizajnirane za ispadanje iz ušiju? Kad će hodanje? Jel' ona još uvijek tu? Ili me zaboravila?

„Phewww hodajte.“

Nemoj uzdisati. Nemaš pravo uzdisati! Bjač. Uzdiše, a sjedi u klimatiziranom prostoru i priča u mikrofon. Zašto je ovo trend? Zašto se ljudi mrze? Zašto ne bi svi bili debeli i sretni? Zašt...

„Trčite!“

Mrzim trčanje! Ovo je nešto najgore ikad. Da je trčanje hrana, bilo bi topla majoneza. Bile bi kuhane lignje. S toplom majonezom. Ne mogu vjerovati da sam se nagovorila na ovo. Radije bih bila debela na plaži i pustila se da me Greenpeace odvuče u more.

„Opustite se, uspjeli ste, odličan posao!“

Gladna sam, žedna sam, znojna sam, smrdim, lice mi podsjeća na Subašićev dres, što objašnjava silne poglede, a i zvučim kao prehlađeni Darth Vader. Inače, dobro sam! Preživjela sam. Koliko je to bilo? Jedno četiri, pet... tisuća kilometara?

dd

Pa da, to sam i rekla. Idem jesti sladoled.

Photo credit: Anna Gaspotić

Make up: Andrea Prodan

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo