Ženski moza(i)k: Ovako sam se probudila

12/06/2015

I tako na Sveto Nigdarjevo, kad je na vrbi rodilo grožđe, a Sava je potekla uzvodno, ja sam se pripremala za spoj.

Imam ekskluzivne informacije o tome da je jedna cura neki dan službeno probila led vrućim hlačicama i otvorila sezonu golih nogu, pa konačno možemo početi besramno nositi oskudnu odjeću i zaboraviti na sve komplekse i osude. Stvarno, prevruće je za komplekse. Isto tako, kratke haljinice, hlačice i ostala odjeća koja pokriva tek trunčicu više od kupaćeg kostima, također znači da ćemo četvrtinu vremena provoditi u kupaonici, još malo proklinjući svoj spol i mrmljajući nešto o tome kako su burke zapravo super.

Nedavno sam izašla na spoj. Bio je to prvi službeni spoj na koji sam izašla ikad. IKAD. I to nije bio onaj uobičajeni „nemam pametnijeg posla“ - spoj ili „pa dobro sladak je...kad nema previše svjetla“ - spoj, nego jedan od onih koje čekaš i nadaš mu se neko vrijeme. Ajmo reći, onako hipotetski, šest godina. Hipotetski!....hipotetski.

I tako na Sveto Nigdarjevo, kad je na vrbi rodilo grožđe, a Sava je potekla uzvodno, ja sam se pripremala za spoj.

Postoji razlog zašto preferiram zimu i taj razlog nije to što ne podnosim vrućine, niti ne uživam u ljetnim radostima. Preferiram ju samo zato što zimi mogu napustiti stan izgledajući kao hodajuća Bob Rossova frizura, a nitko to neće znati.

Ipak, ljeto je stiglo, sunčevi reflektori potrudit će se svima pokazati svaki milimetar nepravilnosti na mom tijelu što znači da, ako ustanem u šest ujutro, na spoj ću kasniti samo koju minutu.

E sad. Ja znam da je muškarcima nepojmljiva ideja o tolikoj količini kozmetičkih proizvoda, o tolikoj količini vremena provedenom u kupaonici, o činjenici da nam kada nakon brijanja uvijek nekako uspijeva izgledati kao da smo se kupali s čimpanzom i da vam se ponekad čini da se uređujemo alatima ukradenim iz muzeja sprava za mučenje. Ipak, budimo realni - osim kratkog tuša, malo gela za kosu i losiona nakon brijanja, ništa vam više nije potrebno jer ste nam neodoljivi. Što? I mi smo vama neodoljive takve kakve jesmo? Ne smetaju vam dlakave noge? Ni obrve? E, a brkovi?

Prije svega, dlake. Dlake na nogama, na rukama, na licu, na prstima, između nogu i na mjestima do kojih je moguće doći samo desetogodišnjim iskustvom u jogi (što je posve legitiman razlog da počnete trenirati).

Od muškaraca se ne traži ništa. Čak niti brijanje odvratnih dlaka ispod pazuha (za što sam i dalje sigurna da je izvor osvježavajućih ljetnih mirisa u tramvaju). Imali ste jedan zadatak, jedan. Brijanje lica. Jedan razlog za upotrebu žileta. I što se dogodilo? Svi su se muškarci prestali brijati. Svi. Jer, što je muškarac bez neukroćene bradusine? Tako je! Ništa! Veličina penisa stvar je prošlosti - pobjeđuje onaj koji prvi dostigne ZZ Top look.

Ali to je sad tako. Društvo je odlučilo - muškarci su neandertalci, a žene sfinks mačke.

dBrijanje zahtijeva puno vremena i potrebno ga je tajmirati savršeno. Ne prerano i ne prekasno. Nikako dan ranije jer nam noge nalikuju na hodajući ribež. Nikako tik prije izlaska jer ne želimo imati noge koje podsjećaju na veliku igru „spajanja točkica“. I zato provodimo dva sata u društvu s precijenjenim oštricama jer će se naš trud isplatiti. Do jednog hladnog povjetarca. I natrag su. Kao da se nikad nismo ni brijale. Kao da nikad nije ni postojao dan u kupaonici. Ali da, imate pravo. Vosak funkcionira puno bolje. I dugotrajniji je. I jedva čekam još jedan razlog da na stolu, okružena nepoznatim ljudima, vrištim u agoniji. 

Sljedeća stanica - kosa. Šampon za obojenu kosu. Šampon s keratinom. Šampon s arganovim uljem. Regenerator. Maska za kosu. Toliko različitih proizvoda. Peri, isperi, trljaj, isperi, šampon...OČI. MOJE OČI. Slijepa sam. Maske za kosu držite točno 63 sekunde jer, držite li ju predugo, kosa će biti masna, a držite li ju prekratko, ne morate ju ni koristiti jer će iz nekog čarobnog razloga biti još suhlja nego što je bila prije pranja.

Također, obavezno ju isperite ledenom vodom. Ha? Pod tušem ste? Nezgodno.

Ali dobro, ne brinite. Vaša kosa ionako neće biti primijećena pored ogromnog prišta nasred čela. Koji se pojavio danas. Zašto? Zato što imate spoj, naravno. Ali možda će nestati - nakon što operete lice gelom, pa pilingom, pa tonikom, pa kremom - dnevnom, noćnom, popodnevnom, za suhu kožu, za masnu kožu, za normalnu kožu, za nenormalnu kožu. Maska za lice? Pa naravno, kako sam mogla zaboraviti ukloniti sve mrtve stanice?

Miteseri? Zašto imam mitesere? Nisu svi nestali. Još ih ima, zašto ih ima? Zašto postoje? Kako će me itko ikad voljeti sa svim ovim mikroskopski sitnim crnim točkicama po licu? Nikad se neću udati.

A onda - zabavan dio. Šminka, frizura i idealan outfit. Zašto nemam dužu kosu? Zašto izgleda tako? Ovaj izrast je grozan. Zašto moja kosa ne može padati savršeno kao kosa Kate Middleton. Zašto ovoj curi na YouTube-u to uspijeva, a meni ne? Ravnaj. Kovrčaj. Češljaj. Ravnaj. Podigni. Spusti. NE! NIJE DOBRO!

Šminka? Ne previše. Muškarci to ne vole. Moram izgledati prirodno. Ne smije se vidjeti da sam se previše trudila. ZAŠTO NE MOGU JEDNAKO NAŠMINKATI OBA OKA? Biti ću prirodna. Samo baza. I highlighter. I malo korektora. I puder. Ali malo. I bronzer. I rumenilo. I tuš. I malo sjenila. I maskara. Umjetne trepavice? Ma ne. Prirodno. Još samo malo maskare. Evo. Savršeno.

I onda kihneš.

NIŠTA NEMAM U ORMARU. Kunem se, moj ormar ima prolaz u Narniju čiji su razbojnici ukrali svaki komad odjeće koji mi je ikad dobro stajao. Ovo? Preotvoreno. Ovo? Prezatvoreno. Želim li hlače ili suknju? Pa neću hlače, zašto sam se onda brijala. Ali suknja je prekratka. Mogao bi imati krivi dojam. Ova haljina? OVA HALJINA. Pa to je ona haljina koja mi savršeno stoji! Moj život ponovo ima smisla! Ne, što je ovo? Rupa? Ne. Ne, ne, ne.

Činjenica je, do trenutka kad smo napokon izabrale idealnu haljinu, dlake su narasle. Hlače? Hlače.

A na noge? Trebam li obuti štikle? Koliko je on visok? Hoću li biti viša od njega u štiklama? A da obujem tenisice? Ma ne. Onda će misliti da mi uopće nije stalo do spoja. A sandale? A da ostanem doma?

Istina je, i to prođe. Umorne od borbe, s porezotinama od britvice, crvenih očiju od olovke ili maskare koja je u nekoliko navrata uletjela u oko i opeklinama trećeg stupnja od pegle za kosu ili uvijača, izlazimo iz stana kao pobjednice i kažete nam da smo lijepe. „Ovo? Hvala ti, cijeli dan letim na sve strane, trebaš me vidjeti kad se sredim.“

Photo credit: Zoran Ivanović

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo