Ženski moza(i)k: Nisam ti bila privjesak

19/05/2016

Svijet bi bilo mjesto s puno manje nabrijanih statusa u caps locku kad bi ljudi konačno shvatili da smo dvije različite pasmine i da je to u redu. Pudlica nikad neće biti Rottweiler, burek sa sirom nikad neće biti burek, a ja dečku nikad neću kupovati tampone.

Malo sam razmišljala ovih dana i došla do zaključka da je najbolje nikad se ne udati. Kao Hauser. On nije stvoren da bude muž, tako kaže. On bi bio vječni zaručnik jer je brak jedna zastarjela institucija i glupo mu je da ga netko zove „mužu!“ Pa bila to i Rozga.

I tako si ja mislim, ako se nikad ne udam, dozvoljeno mi je upuštati se do mile volje u tjelesne užitke prije braka jer braka neće biti pa samim tim neću biti štraca. Jer to mi je ful važno u životu – da me muškarci u haljinama ne nazivaju štracom.

Inače, ova štracomanija se proširila kao nekakva seksualna epidemija, svi imaju svoj stav o tome, a svodi se na to da muškarac i žena nisu jednaki. Kakvo otkriće! Je li muškarac s čudnim smislom za modu morao ženu nazvati štracom da bi se o tome progovorilo?

Očito.

Naravno da nismo jednaki. Da jesmo, žene bi s bauštele vikale muškarcu šta bi mu radile. Muškarci bi bili kozmetičari. Žena bi nervozno pušila i hodala gore-dolje hodnikom dok joj muškarac rađa nasljednicu. On bi imao celulit i strije, a ona bradu od sedam dana i izvlačila bi se na to da je to sad moderno. Žena bi vozila Formulu 1, a polugoli muškarci bi je čekali na pobjedničkom postolju. Svijet bi bio karneval u Riu.

Ali nismo jednaki. I dobro je da je tako jer bi onda bio dovoljan jedan spol, čemu se, sudeći po natjecateljima na Eurosongu, približavamo svjetlosnom brzinom. No, još uvijek postoje žene i muškarci, divni u svojoj različitosti koji se nikada u potpunosti neće razumjeti i zato će si uvijek biti zanimljivi. Svijet bi bilo mjesto s puno manje nabrijanih statusa u caps locku kad bi ljudi konačno shvatili da smo dvije različite pasmine i da je to u redu. Pudlica nikad neće biti Rottweiler, burek sa sirom nikad neće biti burek, a ja dečku nikad neću kupovati tampone.

Pravo je pitanje ono koje se posljednjih dana često postavlja, a kardinalova opaska je pokrenula lavinu komentara baš o tome - ima li ravnopravnosti među spolovima? Nažalost nema. I neće je biti još jako dugo, barem na ovim prostorima. Neće je biti jer su većini muškaraca feministice ružne brkate lezbijke koje mrze muškarce, a ne žene koje se bore za ravnopravnost. Jer je devedeset posto muškaraca na čelnim pozicijama. Jer se muškarci protiv pametnih žena bore seksističkim komentarima a ne argumentima. Jer je muškarac bolje plaćen za isti posao. Jer se od žene još uvijek očekuje da se uda i ima djecu, a ako ima karijeru i nema obitelj, nešto s njom nije u redu.

Možda bi se trebali podsjetiti da živimo u 2016. godini. Ako su nam nekad u povijesti i nametali pravila ponašanja odgojem, tradicijom, crkvom – to je prošlo. Žena više ne mora kući čekati muškarca s ispeglanom košuljom i ručkom na stolu. Nije morala ni prije. Imamo pravo glasa – iskoristimo ga.

A onda imaš i one žene koje nikad ne bi bile s muškarcem koji kuha, usisava i pere suđe jer on je papučar. Pravi muškarci to ne rade. One smatraju da je to ženski posao i da je to u redu. One vjerojatno također misle da je kardinalova izjava sasvim na mjestu i njima želim svu sreću u vezi s kraljem pivskog trbuha koji svoju dominaciju u kući obilježava glasnim prdežima, ali voli da je njegova žena uvijek dotjerana, da ne jede previše i da ručak ne kasni.

Ono što hoću reći je da žena ne treba muškarcu biti privjesak. Ni držati mu leđa. Ni stajati iza njega uspješnoga. Oni su partneri, zajedno su u svemu, dogovaraju se i odlučuju zajednički. Oni se ne natječu nego se nadopunjavaju. Žene se trebaju konačno osloboditi tog osjećaja poniznosti i te dominacije muškarca u svom životu. Sve je u njenoj glavi, a ne na nekom papiru.

Onda kad žena sama sa sobom riješi da joj nije potreban muškarac kako bi bila samouvjerena, kad ne bude morala živjeti po nečijim pravilima i očekivanjima, onda će se i taj neravnopravni svijet oko nje početi mijenjati. Kad počne zaista živjeti ono što nosi na majici, a što je jedna pametna poduzetna žena pretvorila u biznis: „Ništa ja ne moram, ja sam se namorala.“


Photo credit: Anna Gaspotić

Make up: Andrea Prodan

Sara Schmidt

Komentiraj

Novo