Ženski moza(i)k: Nevjerni Toma

03/02/2017

Slučajno možeš progutati žvakaću. Nisi hodao ulicom pa se odjednom otvorila rupa na asfaltu u koju si upao skinutih gaća, a dolje je bila pohotna plavuša u koju si kliznuo. Slučajno.

Mislila sam da mu je kći dok on nije stavio ruku na njeno koljeno. Ručali su za susjednim stolom, dobro raspoloženi. On nekih četrdeset i pet, ona dvadesetak godina. Zurila sam u njih dulje nego je pristojno, ali nisam mogla skinuti pogled s njene duge plave kose i načina na koji koketira s njim. On ju je gledao s divljenjem i svako toliko uzimao njenu ruku šapćući joj nešto na što se ona glasno smijala.

U jednom trenutku u restoran je uletjela žena koja je tako jako zalupila vratima da su se svi okrenuli prema njoj. Sekundu je preletjela pogledom po sali, a onda se vojničkim korakom uputila prema stolu sa starim mačkom i Pamelom. U njegovim očima se vidio užas, ali nije se ni snašao kad ga je žena počela svom snagom udarati po glavi.


- Đubre jedno! Stoko! Kako te nije sram?! Kurvaš se tu, trošiš pare na tu kurvu, jadniče!
On ju je uhvatio za ruke i pokušavao smiriti govoreći ispod glasa.

- Smiri se, polako, smiri se. Idemo kući, sve ćemo riješiti.

- Ma šta ćemo riješiti Tomislave, šta?! Gadiš mi se! Idiote jedan! – vrištala je ona na rubu plača.

U tom trenutku dolazi konobar smiriti situaciju, iako bi vjerojatno radije dao otkaz nego bio dio ove drame. Cijeli restoran bio je u tolikom šoku da je na trenutak skrenuo pogled s mobitela. Plavuša je pokrila lice rukama, vjerojatno je priželjkivala da dođe do potresa ili rata, nešto od čega bi se otvorila zemlja u koju bi nestala. Žena je zgrabila čašu s vinom i bacila je na nju, na što ju je konobar uhvatio za rame i rekao da izađe ili će zvati policiju. Tomislav se digao, energično je uhvatio ispod ruke i prisilio da hoda prema izlazu.

- Pusti me svinjo jedna, idem sama! Ti možeš ostati sa svojom droljom, više se ne vraćaj kući!

On je ipak nastavio prema izlazu i zajedno su izašli na ulicu. Plavuša je gledala u stol dok je konobar pored nje skupljao razbijeno staklo.

Pa bio je to zaista nesvakidašnji ručak u Zagrebu. Svakako dobar materijal za sve koji su prisustvovali ovoj predstavi. Možda izleti na YouTubeu.

E moj Tomislave. Kakva klasična priča! On u krizi srednjih godina s prosijedom kosom, u finom odijelu, ljubaka se s duplo mlađom curom kojoj imponira njegova zrelost i vjerojatno novčanik.

Što joj je ispričao? Da je nesretan u braku, da ga žena ne razumije, da se više ne seksaju? Pa se ona sažalila i preuzela ulogu spasiteljice koja će izliječiti njegovo ranjeno, neshvaćeno srce i pobrinuti se da ima redovne seksualne odnose da mu prostata ostane zdrava. A on će joj zauzvrat obećati da će se razvesti zato što je tek sad shvatio što je ljubav. I onda će se tako nalaziti po hotelskim sobama, u autu i u restoranima u koje njegova žena ne zalazi. To će trajati neko vrijeme i on će joj uvijek govoriti da čeka pravi čas da kaže ženi, ali sad je baš mlađi sin bolestan. Sad je baš punica došla iz Dalmacije. E sad još da prođe Božić. Sad sam baš htio, ali je skuhala sarme, a to mi je najdraže jelo. Sad ne mogu, stariji sin je pao na polugodištu, ne mogu još i ja praviti probleme. Evo, sutra ću joj sigurno reći. I to sutra se produži na par tjedana, mjeseci i godina dok u restoran u koji njegova žena ne zalazi - zađe njegova žena.

On će otići s njom, molit će je za oprost, reći će joj da se osjećao zapostavljeno, da ga nije doživljavala, da se nije dovoljno često seksala s njim. Na kraju će se još ona njemu ispričavati što ju je varao. A on će joj reći da mu to ništa ne znači i da se to slučajno dogodilo.

To se slučajno dogodilo? Slučajno možeš progutati žvakaću. Nisi hodao ulicom pa se odjednom otvorila rupa na asfaltu u koju si upao skinutih gaća, a dolje je bila pohotna plavuša u koju si kliznuo. Slučajno.

Nema isprika i nema opravdanja. Uvijek i u svakom trenutku možeš izabrati drugačije. Svjesno si izabrao prevariti i kraj priče. Kod muškaraca je otegotna okolnost što im se, pri pomisli na seks, mozak većinom preseli u manju glavu, ali još uvijek ostane ona jedna vijuga koja bi trebala odlučiti o posljedicama onoga što naprave.

To nikad ne može završiti lijepo i svi će na kraju biti povrijeđeni. Kad bi se prisjetili zbog čega su zapravo s tom osobom koja ih čeka kod kuće i zašto su baš nju izabrali, kad bi progovorili o tome što ih muči i zašto nisu zadovoljni, bilo bi puno više sretnijih veza i brakova. Ne bi se trebali zamarati laganjem gdje moraju u osam navečer i brisanjem poruka s mobitela.

A Tomislav ne bi bio svinja i đubre.

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo