Ženski moza(i)k: Moj goli kuhar

20/01/2017

Jasno mi je. Muškarci i žene kuhaju potpuno drukčije. Oni ne prate recepte jer im se, prema drevnoj legendi, penis smanji za milimetar svaki put kad se za pomoć okrenu nekom receptu ili mapi grada. Umjesto toga, obožavaju eksperimentirati. Moj se, naprimjer, sa začinima odnosi kao s dekonstruiranom Vegetom.

Nisam nikada poricala da mi ne treba previše kako bih se do ušiju zaljubila u nekoga. Slaba sam na zelene oči i na visinu, volim ljude koji me mogu nasmijati i koji shvaćaju da ne, ne mislim ozbiljno kad kažem da su mi tripice u toploj majonezi omiljeno jelo. On je imao sve to i odmah smo se bez problema složili oko činjenice da naša ljubav vjerojatno nikad neće nadmašiti onu prema Nutelli sa žlicom.

Uz to, naši su zajednički prijatelji tvrdili da on kuha najbolju paštu (tjesteninu, za tetu iz svakog zagrebačkog dućana i sve ostale koji me blijedo gledaju kad umjesto „krafne“ kažem „krofne“).

Ajme kako super! Imam dečka koji voli jesti baš poput mene, obožava čokoladu baš poput mene i voli i zna kuhati! To je baš super! Svoje ćemo večeri provoditi slušajući glazbu za liftove, isprobavati egzotične recepte i izvoditi scenu iz „Duha“ s bezglutenskim tijestom!

A onda, kad mi se ne bude dalo provoditi vrijeme u kuhinji, jednostavno ću ga promatrati kako uživa, majstorski pripremajući svoje delicije, po mogućnosti samo u boksericama.
No, kao što to obično biva, u jednom se trenutku probudiš i shvatiš da nisi Demi Moore, da on radi prekovremeno i da ćeš većinu obroka spremiti i pojesti sama, a on će usput pojesti neki sendvič.

Uz to, naučiš da je ta pašta, iako stvarno odlična, isto tako i jedina stvar koju zna kuhati. On se ne bi složio zato što je duboko uvjeren da su začini ključni za vrhunsko jelo, pa tako u svako jelo stavi sve. Zlu ne trebalo.

Jasno mi je. Muškarci i žene kuhaju potpuno drukčije. Oni ne prate recepte jer im se, prema drevnoj legendi, penis smanji za milimetar svaki put kad se za pomoć okrenu nekom receptu ili mapi grada. Umjesto toga, obožavaju eksperimentirati. Moj se, naprimjer, sa začinima odnosi kao s dekonstruiranom Vegetom.

- Što si ti to stavio unutra?
- Nemam pojma. Ono crveno i ono žuto.

Ili još češći odgovor:
- Sve.

Svakako obrok o kojemu bi bilo zanimljivo razgovarati za večerom.
- Hm, zanimljiv okus. Što je u ovome?
- Ma ništa posebno, samo malo soli, papra, Vegete, ružmarina, bosiljka, mažurana, lovora, onog nečeg žutog, onog tamo iza i onog iz frižidera.


- Iz frižidera?
- Ma da. Ono u onoj smeđoj bočici.
- To je umak za marinadu mesa.
- E. To.

Pa, s obzirom na to da jedemo ribu za večeru, možda to i nije bio najbolji odabir, ali hej, svatko zaslužuje priliku.

Postoji neka čudna fora s muškarcima i kuhinjom. S jedne strane, većina njih bježi od lonca s nizom originalnih isprika poput: „Ali ti tako dobro kuhaš“, „Zadnji put kad sam probao kuhati čaj, spalio sam lonac“, „Ne volim kuhati kad me se kontrolira“.

S druge strane, ne pada mi na pamet nijedna svjetski poznata ženska kuharica, ali barem deset muških. I to su uglavnom oni koji zaista stavljaju sve začine, naročito one koje nisam nikad vidjela u našim dućanima. Mislim, super mi je gledati kako, recimo, Jamie Oliver čupa onaj korijander i cijedi limun, miješa rukama i baca hranu na sve strane onako s entuzijazmom. Sigurna sam da je to sve ukusno jer vjerujem da ipak ne bi bio tako popularan, ali zamisli ženu koja će se na televiziji tako ponašati! Sigurna sam da ne bila tako omiljena.

Zato sam razvila teoriju da su tako nastali poznati kuhari. Počeli su u podstanarskom stanu u kojem su živjeli sa svojom djevojkom marinirajući ribu u umaku od govedine i curryja.

Trebam mu dati šansu da se nađe i otkrije svoj urođeni talent koji će, sigurna sam, jednom samo eksplodirati. Jednom, u toj podstanarskoj kuhinji kada bude dodavao ketchup u juhu.

A dok se to ne dogodi, moram malo pripaziti na njega. Posljednji put kad sam, na svu sreću, prošla kroz kuhinju nakon što sam ga zamolila da mi donese pahuljice s jogurtom - pahuljice je miješao u kiselo vrhnje. Isto tako, kad sam mu jednom doviknula da provjeri je li se pećnica zagrijala, to je učinio tako što je otvorio vrata pećnice, stavio ruku unutra i odgovorio mi: „Je, topla je.“

Možda su i to odlike vrhunskih kuhara. Pa neće valjda njemu neko svjetlo govoriti je li pećnica spremna ili nije, zna on valjda. Ah, te žene, uvijek pretjeruju.

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo