Ženski moza(i)k: Ajmo na kavu!

14/10/2016

Poznata je ljubav Hrvata i kave, oni se vole javno. U stanju smo sjediti „na kavi“ satima i žaliti se kako je loše stanje u državi i kako tu nema budućnosti dok smo na praznu stolicu pored parkirali vrećice iz H&M-a. Većina tih jadnih, izmučenih Hrvata su mladi ljudi s kvalitetnim sunčanim naočalama kupljenim na sniženju za 200 eura. Jer ne možeš toliko sjediti na suncu ako ne zaštitiš oči.

Neki dan zove me frendica koja je nakon prekida duge veze s muškarcem svog života, upoznala novog muškarca svog života.

- Ajmo na kavu! – uzbuđeno je rekla – moram ti  sve ispričati!

Našle smo se u gradu i jedva pronašle stol na terasi koja je bila krcata u srijedu u podne. Nije ni čudo što Amerikanci pišu blogove o nama. Mi smo čuđenje u svijetu. Radni je dan, nije vrijeme za pauzu, terasu nije zakupio klub umirovljenika, a opet, jedva da ima mjesta. Mirno i opušteno, ispija se kavica na toplom jesenjem suncu kao da ne postoji sutra.

Poznata je ljubav Hrvata i kave, oni se vole javno. U stanju smo sjediti „na kavi“ satima i žaliti se kako je loše stanje u državi i kako tu nema budućnosti dok smo na praznu stolicu pored parkirali vrećice iz   H&M-a. Većina tih jadnih, izmučenih Hrvata su mladi ljudi s kvalitetnim sunčanim naočalama kupljenim na sniženju za 200 eura. Jer ne možeš toliko sjediti na suncu ako ne zaštitiš oči. Osim što su UV zrake opasne za oči, možeš dobiti bore od mrštenja i to samo komplicira stvari. Zato se treba dobro opremiti za višesatno sjedenje na kavi, a najvažnije je da imaš dovoljno materijala za kritiziranje države koja mladima ne daje nikakve mogućnosti  i ogovaranje onih koji su uspjeli. U tim dubokoumnim razgovorima, obično je on uspio jer mu je stari ostavio firmu, a ona jer je nekome dala.

- Bok – rezignirano će konobar ozbiljnog lica kao da je upravo negdje odložio ruksak s eksplozivnom napravom.
- Bok! Ja ću čaj, voćni, koje imate? – vrckavo upita moja frendica.
- Šipak, šumsko voće, brusnica, jabuka cimet, jagoda vanilija – nabroji Milorad Pupovac.
- Ok, možeee......jabuka cimet?  - postavi pitanje na koje nikad neće dobiti odgovor jer nema smisla.
- Ja ću sok od jagode – zaključim narudžbu.

Poziv na kavu u Hrvata ne znači da ćete piti kavu. Dečki će obično naručiti pivo, cure sok ili mineralnu jer nema kalorija, pa će navečer otići na pizzu, pivo i palačinke jer se samo jednom živi.  Ipak, naša je ljubav prema kavi bezuvjetna. To dokazuje svakodnevni mazohizam ispijanja loše kave koja je u većini kafića mlaka otopina protiv gljivica u kojoj je netko netom prije namakao noge. Onda u tu otopinu dodaju mlijeko koje je zagrijano po sedamnaesti put i koje nema ni volje ni snage više napraviti bilo kakvu pjenu, pa na stol stigne mlaka otopina protiv gljivica u koju je netko netom prije namakao noge s dva bijela balončića. Ali mi se nećemo žaliti jer šta, nema veze, košta samo 10 kuna, a ionako smo ju već popili doma, a i riskiramo ako se žalimo zato što je konobar tako i tako već nadrkan.

Fascinantno je da u zemlji u kojoj je kava nacionalno blago i u kojoj njegujemo kult ispijanja iste, još uvijek ne znamo kako treba izgledati dobra kava. Espresso je jak kremasti napitak punog okusa koji se služi u maloj, najviše do pola napunjenoj šalici. Dobar espresso te probudi u sekundi, streseš se od njega kao da si popio rakiju. Mi uglavnom dobijemo do vrha napunjenu malu šalicu crne tekućine koja je prošla kroz mašinu kao da nemaju ništa zajedničko, a nakon toga moraš na WC. Ako naručiš macchiato, to bi trebao biti isti taj espresso s vrlo malo mlijeka ili pjene, odnosno da kava bude „zaflekana“ od mlijeka. Zato i je macchiato. Ne, mi dobijemo cappuccino, s brdo mlijeka i pjene tako da najprije moramo pjenom nahraniti tuđu djecu po obližnjim stolovima da bi došli do kave.

 U zemlji u kojoj se kava štuje kao božanstvo, još uvijek ne znamo hoće li nam danas „pogoditi“ napraviti dobru kavu, još uvijek prečesto pijemo lošu kavu i još uvijek naše uživanje u ispijanju kave ovisi o raspoloženju konobara.
Ni gosti nisu bolji. Jedan EKSPRESO! Jedan MAKJATO S MLJEKOM! Molim malo kave s malo mlijeka (poznajem osobu). Može mali macchiato U VELIKOJ ŠALICI?I onda konobar kaže OK i donese ovo:

ff
 
Kad malo razmislim, cijeli nam se život vrti oko kave. Ja ujutro, kao i mnogi, uopće ne funkcioniram dok ne popijem kavu. Ne obraćaj mi se, ne govori glasno, najbolje ne govori nikako, ne gledaj me u oči dok ne popijem kavu.

- Čekaj, nisam još ni kavu popila! – poznata hrvatska jedinica za vrijeme.
- Moramo na kavu. – onda kad se stvari ne mogu riješiti telefonom.
- Ej stari, nemam ni za kavu.  – znači da je stvarno loše jer ako Hrvati za nešto imaju, onda je to za kavu.
- Pa možemo valjda barem kavu popiti! – ponuda je koju ne smijemo odbiti jer je to strašna uvreda. Za kavu valjda svi imaju vremena.
- Nemam vremena ni za kavu. – znači da ne podnosiš osobu koja te zove na kavu.
- A ništa, platit ćeš kavu. –  kad ti netko napravi uslugu pa ga pitaš koliko mu duguješ.
- Jesi normalna? Kava je tamo 30 kuna! – mjerilo za fancy mjesta poput Dubrovnika ili Venecije.

Ajmo na kavu! Tako ćemo doznati novosti, sklopiti poslove, ogovarati , komentirati špicerice koje se subotom „slučajno“ nađu ispred  street style fotografa, izjadati se, napuniti baterije, družiti se. Koliko god se svijet čudio ovom našem fenomenu, mi ćemo i dalje ustrajati u tome, ipak smo po tome poznati.

Dok mi frendica prepričava događaje o novom frajeru u njenom životu, Milorad je donio čaj i sok. Čaj se sastoji od šalice tople vode i vrećice čaja i šećera na tanjuriću. Moraš si sam napraviti. Limun nije donio. Rekao je da su ostali bez.
- Kakvo je ovo sranje? – razočarano će ona – Ajmo negdje drugdje na kavu!

Sara Schmidt

Preporučujemo

Komentiraj

Novo