Promo

Nađa Irena Fišić: Kako mi je kartica u Bangkoku spasila obraz

10/05/2017

"Ako sam išta naučila u ove četiri godine putovanja po Aziji, onda je to da cura u novčaniku obavezno mora imati karticu! Za one situacije kad ti automat ne da cash, a ti si daleko od civilizacije ili kad naletiš na apsolutno fantastičnu ponudu parfema u djutiću", zaključila je Cosmo kolumnistica

Svake godine sredinom travnja Tajlanđani slave svoju Novu godinu ili Songkran. To je i doba godine kada nitko pri zdravoj pameti ne ide u Tajland jer sezona završava, pakleno je vruće i samo što ne počnu lijevati kiše.
No Tajlanđani se vole dobro zabavljati, a iako vani gore i nebo i zemlja, to nije razlog da se ne slavi Nova godina. Slavlje traje tri dana, a uz to traju i pravi vodeni ratovi i polijevanja sa svih strana jer se vjeruje da voda čisti sve loše, a u Novu godinu trebaš ući očišćen od grijeha. Ulice se pretvaraju u prava bojna polja gdje turisti i lokalci vode vodene bitke, ali iz čiste ljubavi. Kad nekog pošpricaš - znači da mu želiš dobro u Novoj godini!
Kad sam stavila na vagu trebam li poslušati razum i ne umrijeti od vrućine na ulicama Bangkoka u travnju ili se fantastično zabaviti… odluka je pala - ma mislit ću o vrućini poslije!

sccs 7

Već gotovo četiri godine živim na Baliju, koliko me visoki Celzijevci stvarno mogu iznenaditi? Shvatila sam koliko sam naivna nakon što sam sletjela na aerodrom Don Mueang gdje slijeću sve low budget kompanije poput Air Asia ili Tiger Air. Naime, on nije tako fancy kao njegov aerodromski brat Suvarnabhumi, na kojem se slijeva voda niz zidove i rastu orhideje. Kad turisti iz Europe prvi put dođu na taj međunarodni aerodrom, rastope se od miline koliko je divno, sve je zeleno, zrak mirisan i ugodno rashlađen. Kad mi s low budget aviona koji lete u Aziju siđemo na ovaj drugi aerodrom, dočeka nas surova realnost - vlaga i vrućina te ispušni plinovi milijunskoga grada. Računaju valjda da smo se već navikli na to.
Taj sam dan u Tajlandu doživjela najvišu temperaturu u svom životu i oblije me znoj svaki put kada se toga sjetim. Ušla sam, naime, u nadvožnjak - tunel koji vodi preko ceste od aerodroma u kojem je bilo kao u nuklearnom reaktoru. U sekundi mi se osušilo grlo, počele me peći oči i rastopila se sva šminka. Valjda će Songkran vrijediti svega ovoga, mislila sam onako iznurena dok sam se vozila prema hotelu. I naravno da taj dan nisam imala snage otići onamo.
Sutradan sam, donekle oporavljena, jurila naći se s Laurom koja radi u hotelu Oriental Residence, čija sam gošća bila. Da se razumijemo - nakon što živiš pokraj plaže gdje ti trebaju jedne japanke i bikini, teško je ponovno se pretvoriti u šmizlu na kojoj je sve tip-top. Jedva sam iskopala neku pristojnu odjeću i nakit da izgledam kao da se donekle uklapam u gradsku vibru.

sccs 1

Oriental izgleda kao veliki makaron kolačić jer je sav u pastelnim bojama, sve je u njemu prepuno cvijeća i idealno za djevojke koje žele malo u šoping i spa za vikend u Bangkoku. Ma zapravo lažem - trebalo mi je punih pet minuta da se ponovno pretvorim u šmizlu. Obožavam mjesta koja su tako divno uređena i gdje možeš satima sjediti, pijuckati piće i grickati fantastičnu klopu. U trenutku takve apsolutne sreće štrecnulo me pitanje dok sam se prijavljivala na recepciji.
-    Možete li nam dati karticu - pita me najljubaznija recepcionerka na svijetu.
-    Karticu? - ponavljam zbunjeno jer sam u Aziji dotad uglavnom koristila cash, a i ovdje sam gošća.
-    Da, karticu za depozit - odgovara ona beskrajno strpljivo.

sccs 4
Pa naravno! Treba im kartica ako slučajno pobrstim sve čokoladice iz minibara i usred noći mi dođe da gucnem onih preskupih dva deci vina pa slučajno razbijem ogledalo u kupaonici. No nekoliko najduljih sekundi u životu nisam se mogla sjetiti gdje sam je stavila. Uši mi gorem teško gutam dok kopam po torbi imislim, naravno, da imam karticu! Ona mi je osigurač ako sve krene po zlu. Ili u ovakvoj situaciji kad sam u divnom i preskupom hotelu i jedva čekam da odjurim na Songkran, a recepcionerka već ima zaleđen osmijeh dok me lagano odmjerava i sve hladnije gleda dok tražim svoj dragocjeni komad plastike.
Ha! - izleti mi pobjedonosno dok vadim svoju kreditnu karticu i mašem joj pred nosom. Imam je, možeš mi blokirati koliki god iznos želiš, ionako će mi ga vratiti.

sccs 6

Ako sam išta naučila u ove četiri godine putovanja po Aziji onda je to da apsolutno moraš imati jednu karticu za svaki slučaj. Mastercard® kreditna kartica odličan je izbor. U onim situacijama kad ti automat ne da cash, a ti si daleko od civilizacije i moraš negdje prespavati. Kad moraš bukirati online avionsku kartu ili kad naletiš na apsolutno fantastičnu ponudu parfema na djutiću (i to spada u hitne slučajeve). Koliko god novca imali ili nemali, bili u vezi ili single, kartica u dalekom svijetu mora biti samo vaša i morate je imati.
Recepcionerka je ponovno najljubaznija na svijetu, vraća mi karticu i daje ključ od sobe. Spremam svoju plastiku na mjesto koje pamtim i mašem Lauri, prekrasnoj tip-top sređenoj Tajlanđanki.
- Sigurno zna sva tajna mjesta u Bangkoku gdje se možeš fantastično obući, a nema ih ni na jednoj turističkoj karti, moram je pitati - prvo mi prolazi kroz glavu dok se rukujemo. Pa sad, uostalom, znam i gdje mi je kartica. I šoping ponekad spada u hitne slučajeve.

sccs 3



 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Novo