Previše oprezna da bih se zaljubila

Na neki način - i jedno i drugo i ni jedno ni drugo. To što imate 22 godine i nikad niste imali dečka, a većina vaših prijatelja jest u vezama - to jednostavno ne govori ništa, a svakako ne o nekakvoj vašoj 'emocionalnoj zakinutosti'. Svatko ima svoj ritam i uspoređivanja s okolinom više odmažu nego pomažu, posebno ako vas odvedu u (prvu!) vezu koju ćete više isforsirati nego osjećati. Ne vjerujem u veze u koje ulazimo zbog drugih zato što imaginarna okolina od nas 'očekuje' da budemo u vezi ili zato što mislimo da smo u dobi kada bismo vezu trebali imati jer je imaju i drugi.

S druge strane, ako u svakome vidite samo mane, to ne mora biti posljedica stvarnih mana tih osoba - ili ako mane postoje, ne mora se raditi o ključnim osobinama koje će biti prepreka OK vezi. Takav stav može biti kombinacija niza utjecaja s kojima ste se poistovjetili jer su bili prisutni oko vas, na primjer - u vašoj okolini i obiteljskoj povijesti, čak i ako se ranije nisu pokazali na isti način kao u vašem slučaju. No, ovog časa ne možemo znati jesu li signali koji vam stižu iz mozga 'prava' intucija (koju vrijedi poslušati) ili obrambeni refleks kojim se čuvate od promjene koja vam - iz bilo kojeg razloga - nije ugodna, čak i ako vas privlači (što vrijedi 'isprocesuirati').

Mislim da se trebate strpjeti, ali ne tako da se prepustite pa što bude, nego da iskoristite vrijeme, da date priliku toj svojoj desnoj, 'osjećajnoj' moždanoj polutki da se oslobodi i dopusti emocijama da 'izađu' van. Čim počnete s takvim radom, više se neće moći reći da 'čekate princa na bijelom konju'. Usput, mislim da ne trebate čekati princa na bijelom konju, nego zato što prinčeva na bijelom konju nema, ali i da ih ima - to iz gomile razloga u koje sad nemamo mjesta ulaziti - to za vas jednostavno nije dobro.

Za razliku od partnera, koji vam u ovoj fazi i ne treba, razgovor sa stručnom osobom može biti od velike koristi, ali to nikako ne želim zvati 'liječenjem' jer vi niste 'bolesni'. To je djelatna pomoć nekome tko je - iz bilo kojeg razloga - izgubio vjeru u vlastite, velike osobne potencijale i tijek života, njegovu radost i uzbuđenje. Kao da se nađemo na križanju s kojeg vodi puno cesta, a putokaza koji kaže kojom treba krenuti - nema, ili ga barem nema vani, a (još) ne znamo gdje je zakopan u nama. Tu smo došli do točke na kojoj možete čak i - odahnuti jer neki takav problem ovog časa ima apsolutno svaka živa osobe na ovom svijetu, bez obzira radi li se o problemima s emocijama, novcem, društvenom integracijom, uzemljenjem... Iako zvuči kao fraza, zapitati se o svojem stanju, pola je rješenja, a vi ste za taj korak imali hrabrosti. Želim vam da si nađete nekog dobrog tipa.