Podvojena ličnost

Imam 30 godina, razvedena sam s dvoje djece. Već dulje znam muškarca moje dobi s kojim sam se nedavno zbližila, na njegovu inicijativu. Kratko je vrijeme sve bilo idealno, pokazao je ozbiljne namjere i govorio da ne želi nešto prolazno. A onda se jednostavno promijenio, otuđio, prestao odgovarati na poruke i pozive. Kad smo se napokon sreli, dao je objašnjenja koja ne drže vodu i oko kojih nisam produbljivala diskusije misleći da ima privatnih problema ili se uplašio. Poslije se činio suzdržan i kao da je tu preko volje. Kao da su dvije osobe u njemu. Kad sam pokušala raščistiti stvari, posvađali smo se, ja se nisam uspjela kontrolirati, a on je bio iziritiran i optužio me da samo tražim uzroke i razloge. Ali to je zato što ne osjećam sigurnost. On bi uskoro trebao u inozemstvo, rastati se od djece i roditelja s kojima je blizak. Je li mu stalo ili je to bio samo performas? Da to pustim i zaboravim?

f

Yep, pustite i zaboravite. Tip je u upravo konverziji iz puberteta u klimakterij, a vi - čini mi se - imate integriran život u kojem je OK imati otvoren prostor za partnera i vezu, ali ne bih rekao da je to taj, barem u ovom trentuku. Vi ga nećete ni ubrzati niti privoljeti da se promijeni - možda tek da nešto odglumi, ali kako kažete - iz toga nećete dobiti sigurnost, nego samo (njegovu) nesigurnost i neverbalne 'hintove' poput suzdržanosti i nevoljkosti, nad kojima biste vi valjda trebali zamisliti i brinuti se za njega, kako je i što mu je u glavi.

To što očekuje od vas stvarno nije pristojno. Uostalom, rekli ste da je dobar sa svojim roditeljima pa na takve reakcije ionako vjerojatno uvijek može računati kod svoje mame. Kad si posloži stvari, javit će se. Ili neće. Bez obzira, iskustvo koje ste imali je dobro jer vas drži budnom, a pogledate li i sebe, a ne njega, možda vam otkrije i nešto novo o vama samima.

 

 

 

Pošalji Printaj

Ostali članci