On je musliman, ja kršćanka

Ajoj. Prilično je zastrašujuće naći se u ovakvim problemima u 21. stoljeću, što ne znači da podrazumijevam da su prije 1000 godina oni bili normalni. U svakom slučaju, slažem se da je život 'u ormaru' dugoročno neodrživ i srećom nepotreban. Dodatna otegotna okolnost je i što mislim da je taj vaš ormar još i pun drugih kostura (možda ih vi sami ne vidite, ali don't worry - ja ću vam ih pokazati). Iz njega jednostavno treba izaći, pa kud puklo. U prilog vam ide što mi ipak malo pričamo o 'mačku u vreći' - ne znamo do kraja kakva će biti reakcija vaših roditelja.

Svjestan sam da ste vi sad fokusirani na sam događaj - otkrivanje vaše veze i posljedice koje bi ono moglo imati po vas. No, bez obzira kakva ta reakcija bila, ovdje se ne radi samo o izdvojenom događaju nego i o procesu koji je počeo prije i trajat će poslije. Ma koliki otpor roditelji pružili u prvom trenutku, moguće je da naknadno, čak vrlo brzo korigiraju svoje stavove i na neki svoj način prihvate i vašu odluku i situaciju. Zato, stanete ozbiljno iza sebe. Nemojte se bojati svoje moći i uvjerljivosti u borbi za sve stvari koje vam nešto znače - postavite odmah stvari tako da su starci i dečko za vas osobe koje volite i želite po principu "i-i", a ne "ili-ili"! Iako se vama sad čini da vam je najgore na svijetu, slična iskustva proživljavaju mnogi.

Bez želje da trivijaliziram vašu situaciju usporedbama s primjerice - reality šouovima, upravo se ovih dana na televiziji može gledati jedna "još veća" afera - čija je sudionica žena koja već u braku, a u emisiji je brzo zabrijala s drugim frajerom. Prva reakcija njezinog oca bila je kako više za kćerku 'ne želi ni čuti', jer ga je 'osramotila', da bi se zatim ubrzo počeo otvarati prema njezinim postupcima. Danas, iako ona još sudjeluje u serijalu i non-stop dolijeva ulje na vatru, njezin otac sve to mnogo više prihvaća, čak i ako ih osobno ne odobrava, te kaže kako ona kod njega 'ima svoj dom', ostala u vlastitom braku ili ne, s aferom ili bez nje.

Ovo nije do kraja isto kao vaša situacija (i naravno, sve ovo na televiziji je pomalo freak show). Možda su vaši roditelji još radikalniji, ali usprkos prvotnoj 'eksploziji' nezadovoljstva, unutar obiteljskog sustava vrijednosti, uza svo poštovanje vjeri, naciji i nogometnom klubu, ona najveća vrijednost negdje su ipak - sama djeca i njihova sreća. Zato, ako je taj frajer vaš izbor, ne posustajte - iako toga možda ni sami nisu svjesni, vaši roditelji imaju kapacitet da to prihvate, odmah ili poslije. Situacija "ili-ili" nije neka opcija ni za njih - jer što će dobiti ako vas izgube? Mogu se kamuflirati svim mogućim, najfurioznijim principima, ali ispod toga biti će - tek beskonačna tuga i jad.

(odavde - optional)
Iako me 'mrzi' petljati se u pitanja religije, dopustite mi još nešto... pa mi javite jesam li u pravu. Iz ovoga kako ste opisali svoju situaciju, ako vaši roditelji ne prihvate vašeg dečka, u tome vidim signal kako njihova religioznost baš nije iskrena. Ako bi svoju religiju tako radikalno pretpostavili vašoj sreći, izgleda mi kao da je za vjera za njih nešto što se prosuđuje izvana, po tome kako izgleda, a ne nako se osjeća iznutra. Pritom, kršćanstvo je i mirenje i prihvaćanje i opraštanje (iako se vama nema što oprostiti), a ne samo križarski ratovi.
Nemojte se ljutiti što ću ovo usporediti s primjerom iz svijeta životinja, ali to je kao u poznatoj poslovici o psu i selu.

Dakle, neodoboravanje koje očekujete od vaših roditelja - ukoliko do njega dođe - moglo bi izgledati kao da 'pas laje zbog sela' (vjere, boga, vas...) Naravno, u stvari 'pas laje zbog sebe'. Evo zašto - ako ste se vi živeći cijeli život s njima ponašali kao pripadnica iste vjere, a onda ste se okrenuli partneru iz druge, onda vi za njih možda i cijelo to vrijeme bili - lažna kršćanka. Time ste ih ugrozili jer se nakon vašeg postupka ni njihovo ponašanje više ne može promatrati 'bez rezervi' - to što oni izgledaju kao 'dobri vjernici' više nije garancija da se u stvari potajice ne okreću, ili bi se mogli okrenuti, nečem sasvim drugom.
Kako ste vi obitelj i kako vas okolina vidi kao cjelinu, u pitanje ste dakle doveli i njihov, a ne samo svoj integritet koji je očito duboko određen vjerom.

Time je ugrožena i njihovu vjerodostojnost u zajednici. Iz njihovih cipela vaš postupak može izgledati kao svojevrsne prokazivanje njihove vlastite lažne religioznosti. Eh sad, kad bi njihova religioznost bila iskrena, onda im ovakva mogućnost ne bi pala ni na pamet, a kamo li da preraste u problem. To što je to problem, može značiti i da vjera nije iskrena. Ako su svoj identitet izgradili na opredjeljenju iza kojeg duboko u sebi ne stoje - to sigurno što žele sakriti na svaki način.

Daleko najbolji od svih načina je da se neko pitanje njihove vjerodostojnosti uopće nikad ne postavi. Ne samo u tuđim, nego i u njihovim glavama! A jedina šansa da se ne postavi kad se radi o vama je da svoj život s njima do zadnjeg dana vodite i zaključite bez 'incidenata' koji bi tu vjerodostojnost mogao dovesti u pitanje. To jest - da se udate na 'propisnom' crkvenom vjenčanju i da forma bude zadovoljena, makar sadržaj bio žrtvovan.

U stvari, kad smo već u toj kršćanskoj spiki, moglo bi se reći da - zaklinjući se u Krista, oni žele postupiti kao Poncije Pilat - oprati ruke i prebaciti odgovornost. Ipak iz posve sebičnih razloga bilo bi im draže da je vaš budući suprug fake vjernik u njihovoj vjeri, nego 'pravi' u drugoj (ili ateist, ili agnostik, ili što god). Na taj način bi dobili potvrdu vlastite uvrnute religioznosti. Ispalo bi da su i drugi isti poput njih. To je nešto što je svim neiskrenim osobama vrlo važno. Važno im je da cijelu tu operaciju izvedu do kraja i zato jer ako ste vi s njima živjeli cijeli život, a da niste ništa provalili - to je još jedan dokaz da nema ništa što se može provaliti! A ako nema što za provaliti, onda oni nisu ni lagali, zar ne?

Nezgodan moment je tu međutim da njihova vjerodostojnost ovisi i o vašim odlukama - hoćete li lagati za njih ili ne? Zato se vi i vaša sudbina u ovakvom sustavu od presudne važnosti. Zato žele biti sigurni da će vaše odluke zadržati pod apsolutnom kontrolom. Ne žele da se upetljate s nekim tko ispada iz uzorite obiteljske slike kojoj teže. Kad bi to uspjelo, bilo bi to sjajno zaključavanje kostura u ormar! (Sjećate se, obećao sam kosture na početku.) Odlično su oni to smislili i sve je izgledalo kao da ide po planu, ali... Posve neočekivano, grah je pao tako da ste se vi zaljubili i to tako da ste sve doveli u pitanje. Vi ste odavno u ormaru, ali sad ste shvatili da ste u njemu. S obzirom da ste kršćanski odgojeni, podsvjesno osjećate se kao da ste pojeli jabuku spoznaje i da vam sad slijedi izgon iz raja.

Ali ima jedna fantastična vijest - ne slijedi vam izgon iz raja! Niste krivi zato što ste se zaljubili i nemojte pristati da vam itko tu krivnju nabija na nos. Odlično je da ste sačuvali svoj integritet i da odbijate biti zaključani među kosturima. Ljubav koju ste našli tu vam je pomogla. Vjerujem da je vaša ljubav 'prava' zato jer njezina pojava tako fantastično skida maske u vašoj obitelji, a vama pritom nudi spas iz situacije koju su vam namjestili na jedan posve neočekivan i superioran način! Pazite, to ne znači da ćete ostati u svojoj vezi - nemojte me poslije proganjati ako prekinete ili ako se pokaže da je vaš frajer u vjerskom smislu još nabrijaniji od vaših roditelja! Ali ovog časa ste u win-win poziciji, ma koliko vas morile brige! Ta vam pozicija pomaže da osjećate kako vas nešto guši - jer mnogo je toga što vas može gušiti.

Misleći da ste vi i dalje u ormaru - vaši starci radosno i slobodno briju i ništa ne sluteći možda čak i glasno pjevaju na misi, u prvom redu. U svojim očima oni su veličanstveni majstori! Sve što se događa vama na žalost se događa često - ne samo u našoj, kršćanskoj vjerskoj tradiciji. Ali mislim da bi za vas bila prevelika cijena ostaviti svoje roditelje u takvom komforu. Iako u svojem naopakom kontekstu izgleda kao pljuska i provokacija, vaša je pobuna zapravo prilika za rast cijele zajednice.

Vi za svog dečka kažete da je musliman, dok za sebe kažete da ste 'iz kršćanske obitelji', a ne da ste kršćanka. Ne znam stoga jeste li i vi religiozni, ali i ako jeste time se ne trebate opterećivati, čak zbog toga ne trebate niti propitkivati vlastiti identitet. By the way vaši mi postupci izgledaju prilično impregnirani kršćanskim kulturnim kontekstom, čak i ako sami niste religiozni. Vi želite pomiriti dvije strane koje obje volite, brige koje vas more potječu iz toga što se vodite ljubavlju, za koju sami kršćani kažu da je - definicija boga. Dok sami potječete iz tradicije Abrahama, vaš dečko potječe iz tradicije Ibrahima - što također baš i ne bi trebao biti neki problem - jer Abraham i Ibrahim su jedna te ista osoba.
Vjerujem da bi vaš izbor zaista dubinski mogao užasnuti vaše roditelje, ali to je zbog njih samih, a ne zbog vašeg postupka. U stvari, što njihova reakcija bude burnija, to više govori ovome u prilog. Ne zaboravite, nitko od vas ne može tražiti da devastirate vlastite granice kako biste čuvali tuđe. To je činjenica koju svatko treba poštovati i točka, srećom naše društvo ipak još nije toliko nazadovalo da si vi ne biste mogli priuštiti da vas bude baš briga za nečiji fundamentalizam.

I da sad ne završim tako down - ovo što sam pobrojao većinom su podsvjesni refleksi. Ne rade vaši roditelji te stvari namjerno niti promišljeno, vi niste njihov laboratorijski miš, niti oni imaju pojma da su vas zatvorili u ormar. Oni se naprosto ponašaju kako su navikli i kako im je lakše, njima možda nije ni nakraj pameti da vi imate svoj život i svoje brige: ali kao što sam već rekao, ako baš dođe do neke 'stani-pani' situacije, kad oni sve to skupa shvate, ipak vjerujem da ćete njihov krajnji izbor biti - vi.