Je li vrijedan čekanja?

Spojila nas je zajednička frendica, a tijekom dopisivanja skužili smo da se znamo jer se krećemo u sličnom krugu... Oboje volimo iste stvari, iako ja još više, tu i tamo me zna spustiti na zemlju kad treba. Dopisivanje preko tjedna i njegov dolazak doma uvijek bude neko veselje u meni ispijanje nedjeljne kave prije njegova odlaska iz zemlje, uvijek nam fali vremena da se ispričamo... jer svi traže da bude na sto strana, što je nemoguće. Tijekom dopisivanja se počeo otvarati, bivša ga je toliko povrijedila, da ni sam nije znao kako je to sve prošao... Od tada je prošlo neko vrijeme... Nakon dva mjeseca potegnuo je pitanje što će biti s nama, rekla sam ajmo probati pa ćemo vidjeti. Ako ne probamo, nećemo znati na čemu smo i na tome smo stali... Kad se nađemo na kavi, ne pričamo o tome, nego o sasvim drugim stvarima. Pitam se je li mi stalo do njega (odgovor je DA), teška je dobrica koja će svima pomoći. Teško je naći nekoga s kime imaš toliko zajedničkih stvari i dijelite ljubav prema istoj stvari, shvaćate kako funkcionira takav način života. Je li vrijedan čekanja? Treba mi neki savjet jer sam već počela pomalo ludjeti od toga svega. Melita

f

 

Ne bih htio biti indiskretan i pitati vas nešto što možda ne želite reći, ali je li se među vama ikad dogodilo išta osim te dvije lajne u razgovoru: "Što će biti s nama?" / "Ajmo probat pa ćemo vidjeti..." Žao mi je što to moram reći, ali ako vam je veza tako mutavo počela, možda nije ni čudno što se nastavila upravo takvim smjerom. O takozvanim 'teškim dobricama koji će svima pomoći' imam cijeli raspon mišljenja, od slučaja do slučaja. Jedan kraj tog raspona je i mogućnost da se radi o osobama iznurenim unutrašnjom krivnjom - koju ne mora izazvati nikakav 'stvaran' uzrok, nikakvo 'loše' djelo koje su osobno počinili. On može biti posve umišljen. Ali u konačnici - kao što mnogi ne trepnuvši okom drugima mogu izvoditi neviđene gadosti, ovakvi će često druge staviti ispred sebe.

Problem je što druge mogu staviti i ispred svog partnera - ako ga izjednače sa sobom u trenutku kad ga interioriziraju u cijeli taj svoj 'dobročiniteljski' sustav. Tako najednom, ne želeći ništa osim bliskosti s nekim (i ljubavi, sreće i užitka koje ćemo kroz nju dobiti), ustvari ulazimo u često vrlo razvijen sustav samozakidanja, odricanja i prepuštanja nekom 'višem dobru' za koje nema unutrašnjeg motiva, nego je on 'izmješten' iz nas. Ako je to tako, ne čudi me da ste počeli 'ludjeti' jer kad vas netko ubaci u takav žrvanj, to i jest - za poludjeti. A jeste li i vi takvi, kad kažete da vas spaja ljubav prema 'istoj stvari'? Zapravo, dijelite li uopće ljubav jedno prema drugom, ili - kao što kažete - 'dijelite ljubav prema istoj stvari', koja god ona bila?

Zajednička 'idejna platforma', makar je vi proglasili ljubavlju bolja je osnova za druženje (pri čemu seksualna bliskost nije isključena) nego za kvalitetnu ljubavnu vezu. Ako sam dobro shvatio, to je dosta nalik onom što vam se i događa. U perspektivi jednostavno mora doći do razlika u pogledima na ideju koja vas je spojila. Shvaćam kako funkcionira takav način života - dosta grozno, ako mene pitate. Ipak, to je tako moguće furati dugo vremena, ali velika je opasnost da će ishod na kraju biti destruktivan. Na primjer - da jedan partner nad sobom provede nasilje u korist drugog (a ne bi me čudilo da taj žrtvovani partner budete vi).

Ili da cijela veza dođe u pitanje, a put od ljubavi do nekog negativnog osjećaja, razočarenja ili čak mržnje dramatično se skraćuje. Ne biste bili ni prva kojoj se dogodilo da se upravo u trenutku kad se malko pomirite s takvim stanjem neobjašnjivo zaljubite u nekog tko je njemu, vama i vašoj vezi čista suprotnost. I još, na primjer, oženjen s djecom! No, idemo se radije fokusirati na pozitivne aspekte - slični ste, komunicirate (barem kad vas on 'spušta'), dopisujete se, veselite se njegovu dolasku, stalo vam je do njega... Pitao vas je što ćete zajedno i vi ste na nešto pristali, iako još ne znamo na što. To vam sve daje neka prava i dužnosti.

Možete reći njemu isto što ste rekli i meni - da ste nezadovoljni time kako je vaš odnos krenuo. Pitajte sad vi njega što će biti s vama? Neke djevojke koje znam na vašem bi mjestu sa sintakse lako prešle na lingvistiku (manile se spike i ubacile mu jezik), ali da budem iskren, nekako vas ne vidim u takvoj akciji, a i bojim se da bi on mogao pobjeći. Dogovorite se da idući vikend vi odete k njemu - baš me zanima kako će se ponijeti kad ga svi ne budu tražili 'da bude na sto strana'. Vezu je najteže početi ako se u njoj dosljedno ponašamo kao stranci, a to što ste se nastavili tako odnositi jedno prema drugom i nakon što ste napravili prvi korak samo produbljuje štetu.

 

 

Ostali članci