Umjesto seksa on radije masturbira uz porniće

25/02/2015

U braku sam godinu dana, a prethodno smo bili u vezi od srednje škole. Prvi mjeseci u braku su bili odlični, seks je bio i više nego redovan i znali smo ga upražnjavati i više puta dnevno, većinom na inicijativu supruga. Nije bilo moguće da se dogodi da navečer legnemo ili se ujutro probudimo, a da ne bude odnosa. Nisam mu nikad ništa uskraćivala. Znalo se desiti da najobičniji moj pokret ili poza u toku dana u njemu izazovu želju za seksom. Problem je nastao nakon šest mjeseci braka, kad je suprug promijenio posao. Prethodno se bavio fizičkim poslom gdje je često bio preumoran, ali to mu nije predstavljalo problem, niti utjecalo na naš seksualni život. Novi posao je kancelarijski i terenski, gdje je više psihički opterećen, ali se jako puno kreće među ljudima i često putuje. Seks je postao puno rjeđi, od jedanput u tri dana, do jednom sedmično, što je u meni izazvalo razne sumnje, tipa da li mu je seks sa mnom postao monoton (premda sam se trudila da mu uvijek udovoljim i često ga znala iznenaditi nečim novim) ili je u pitanju neka druga osoba. Svaku noć je umoran i rano zaspe pred TV-om. Ako do seksa i dodje, uglavnom je na moju inicijativu i glavno mu je da ga oralno zadovoljim. Meni posvećuje svega par minuta. Pokušala sam s njim razgovarati da vidim u čemu je problem, jer sam nezadovoljna i smatram da je premalo vremena koje mi seksualno posvećuje. On uglavnom sve pripisuje umoru i tvrdi da nema nikog drugog. Također sam primijetila da često ima problem sa preranom ejakulacijom, što prije nije bio slučaj - posebno prilikom oralnog seksa - tako da se i to malo seksa koji imamo svede na 3-5 minuta. Problem je postao još gori otkako sam ja ostala trudna (uglavnom na njegovu inicijativu). Od početka trudnoće sam imala komplikacije i nismo smjeli imati odnose 2-3 mjeseca, s tim da sam ga nastojala na druge načine zadovoljiti kako mu to ne bi bio problem. Kad je doktor dao zeleno svjetlo za odnose, on više nije pokazivao interes. Kad god spomenem seks, on mi kaže: večeras svakako, od čega naravno ne bude nista jer redovito zaspe u boravku. Zadnjih par dana sam ga uhvatila da masturbira uz porno filmove koje gleda preko mobitela prije posla, dok spavam. Prvi put sam ga pitala zašto ima potrebu za tim, ako smo noć prije imali seks. Želim razgovarati o tome, jer ako smatra da je mojom trudnoćom uskraćen za nešto i ako to mu fali, onda bih to željela čuti. Njegov odgovor je bio da je to navikao gledati kao momak i da mu povremeno dođe (što nije točno, jer sam ga uhvatila da to radi svako jutro prije posla). Jutros je oko toga izbila svadja, jer sam ustala i opet ga u tome uhvatila, a on mi je nabio na nos kako to mora raditi jer se ja kao ne trudim oko njega. Njegovo opravdanje nema smisla, jer u trudnoći imam puno veću potrebu za seksom nego prije i skoro svaki dan mu priđem s tim ciljem. On čak i dobije erekciju, ali onda kaže da to ostavimo za kasnije i zaspi. S obzirom da sam sada emotivno prilično osjetljiva, to me jako vrijeđa. Sve sam više uvjerena da ima nekog drugog. Još samo napomena da sada kad imamo odnos, duže traje. Obično se to dogodi jednom tjedno ili jednom u 15 dana.

Znam da ponavljam dobro poznate stvari, no očekivati da će u trajnoj vezi koja uključuje zajednički život seks biti jednako čest i podjednako uzbudljiv kao i ranije, nije baš realistična. Barem ne u većini slučajeva. Umjesto toga, realističnije je očekivati da će seksualni život para imati faze, intenzivne i manje intenzivne, povremene „suše“ vezane uz krize i druge promjene, te da će seks biti ponekad odličan, ponekad jedva podnošljiv, a najčešće barem prihvatljiv. Monotonija je standardna prepreka u dugim vezama, s kojom se velika većina parova nosi - neki bolje, neki lošije. Boriti se protiv monotonije tako da partneru ništa ne uskraćujete nije rješenje za monotoniju seksa u kojem ti ništa nije uskraćeno. Neuskraćivanje ne čini stvari automatski uzbudljivim. Nemojte me krivo shvatiti, ovo nije kritika već samo razmišljanje o vašoj situaciji.

Pitam se kako vaš partner reagira na činjenicu da ste trudni; da se vaša želja za seksom povećala; da se vaše tijelo donekle promijenilo. Razumijem da ste nezadovoljni, osobito jer imate osjećaj da ne primate onoliko koliko pružate. Vjerojatno i stoga jer vaš suprug, čini se, nije posve otvoren u razgovoru. S druge strane, mogu zamisliti nelagodu vezanu uz pomisao da partnerici priznaš kako ti u posljednje vrijeme baš i nije do seksa, odnosno da ti je ponekad isključivo do nezahtjevnog seksa – primarno s pornografskim glumicama s one strane ekrana, s kojima ne dijeliš svakodnevni život. Nastojati ga ne lišiti seksualnog užitka nije rješenje. Moguće rješenje prije bi moglo biti u prihvaćanju da trenutni nedostatak interesa ne znači da je našao neku drugu, odnosno da mu više niste važni.

Ako možete prihvatiti da seksualni interes u zajedničkom životu nužno varira – što znači da blistava prošlost ne može biti standard prema kojem ćete ocjenjivati sve što dolazi nakon toga – onda će možda biti moguće smanjiti pritisak. Pritisak da mu nikada ne smijete nešto uskratiti. Pritisak da uvijek mora biti seksualno zainteresiran za vas. Pritisak da seks mora trajati toliko i toliko. Pritisak da seksa mora biti barem x puta u y dana. Pritisak koji kaže da se sigurno nešto gadno kuha u pozadini ako seksualni život nije takav „kakav bi trebao biti“.

Ponekad imamo potrebe koje partneri ne mogu, ili ponekad ne žele, u potpunosti ispuniti. Ponekad partneri imaju potrebe koje ne možemo, a ponekad i ne želimo, u potpunosti ispuniti. To se zove život. Možemo ga prihvatiti, otvoreni za mogućnost da će se u budućnosti neke stvari promijeniti (na bolje ili na gore), ili uporno inzistirati kako je to kozmička nepravda, odnosno zavjera da nas se učini nesretnima. Kapacitet da prihvatimo kako se seksualnost ne može standardizirati, niti propisati - koliko god se voljeli - znak je zrelosti. Zrelost, i fleksibilnost koju ona omogućuje, prilično su pouzdani saveznici u neizbježnoj borbi sa seksualnom monotonijom.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo