Nikada nisam doživjela orgazam

25/02/2015

Već vidim napaćeni izraz na vašem licu kada shvatite da je ovo samo još jedno od onih nadasve interesantnih, neoriginalnih pitanja o nedostatku orgazma. No, uzmite u obzir da sam i ja pročitala nezamislivo veliki broj odgovora na takva pitanja, članaka na tu temu i ''stručnih savjeta'' svake seksualno aktivne osobe koja je uvjerena da je orgazam samo mit ili pak da zna točno kako doživjeti vrhunac. ''Lezi na trbuh i sama diktiraj tempo!'', ''Koristite lubrikant, znaš onaj, onaj od kojeg te golica!'', ''Morate komunicirati!''... Već mi je zlo od svih onih pametnica sa stotinu završenih škola i bogom danih diploma seksologije. Ok, vrijeme je da pređem na stvar. Imam osamnaest godina, s dečkom sam skoro dvije godine. Seksualno smo aktivni nekih 18 mjeseci. Prvi je dečko s kojim sam spavala, no on je imao nešto iskustva prije mene. Imamo stabilan odnos, često se svađamo oko gluposti, ali nekako nam te svađe samo pomažu. Oboje smo rano sazreli, on jer je bio okružen znatno starijom braćom, ja jer sam imala, recimo, burno djetinjstvo. Sa 16 i 18 godina smo se zajedno odselili, zaposlili se i živjeli isključivo od vlastitog rada. Seks nam je odličan. Puno vremena posvećuje meni, konstantno me ljubi i mazi, pazi da se osjećam zadovoljeno. Uvijek mi kaže da najviše uživa kada vidi da ja uživam, nemam problema s ovlaživanjem (osim kada sam toliko vlažna da se osjet umanji). Poprilično je obdaren, seks nam traje od dvije minute do nekoliko sati, ovisno o našem raspoloženju. No, nikada nisam doživjela orgazam. Do nedavno se uopće nisam zamarala time, uživala sam u seksu kao činu i znala da će orgazam doći s vremenom. On je od početka znao za to. Vrlo rano sam mu rekla kako stvari stoje, da često glumim da mi je dobro, a čak i kada mi je dobro, da glumim da mi je još bolje. Rekla sam da to činim jer se redovito uplašim da njemu neće biti dobro ako pomisli da meni nije dobro. Sve to ga je zabrinulo. Brinulo ga je i hoću li ga ostaviti ili prevariti jer nisam zadovoljna. Onda je odlučio da se trebamo posvetiti tom cilju. Počeo mi je posvećivati još više vremena i seks je postao još bolji, ali ni dalje nisam uspjela doživjela orgazam. To je trajalo mjesecima, a u zadnjih nekoliko tjedana seks nije ni upola kao što je bio. Ni čest, ni dobar. Seks se prorijedio. Pretpostavljam da je to djelomično zato što sam sve zabrinutija. Više ne uživam toliko. Usred odnosa pomislim ''možda će ovaj puta to biti to'' i puf, odjednom ništa nije dobro. On je zadnjih nekoliko tjedana umoran, ne pridaje mi toliko pažnje. Imam osjećaj da sam mu dosadila. Kaže mi da sam glupa što tako mislim i da je jednostavno u zadnje vrijeme iscrpljen zbog fakulteta. Mislim da je bitno naglastiti da je on uvijek pun razumijevanja, više sam ja tipična paničarka. Bitno je reći da se ne mogu samozadovoljavati. Pokušala sam i jednostavno mi nije ugodno. Jedini put kada sam to radila s užitkom bilo je kada mi je jednom prilikom davao upute preko telefona. Pretpostavljam da je bitno i da kažem da sam jednom skoro doživjela orgazam. Osjetila sam podrhtavanje u mišićima, kao da se trese svaki dio moga tijela, počelo je u bedrima, nastavilo se širiti u svim smjerovima. Jednostavno znala da je to drhtanje bilo početak orgazma. Stvarno sam izgubljena. Zbog silnog razmišljanja sve manje uživam u seksu i ne znam kako da si pomognem. Padam u depresiju, debljam se. Ne podnosim samu sebe u zadnje vrijeme i ne očekujem da me drugi podnose takvu. Donedavno sam bila hiperaktivni zvrk. Ne mislim da je orgazam rješenje mojih problema, ali, brate mili, trenutno je teret. Divno bi bilo kada bi znali instant način za doživljavanje or gazma, ali budimo realni čarolije ne postoje. U čemu je problem?

Ne pada mi na pamet podcijeniti važnost koju orgazam ima, posebno, u životu žena koje ga postižu teško ili nikako. Tim prije što je većina njih uvjerena, barem neko vrijeme, u vlastitu nedekvatnost ili fundamentalno ograničenje koje nose duboko u sebi (čitaj: u podsvijesti). Je li ih otac dovoljno volio? Je li ih sukob s majkom ili pak pretjerana identifikacija učinila seksualnim invalidima? Psihoanalitičkim hipotezama nema kraja, a znanost o ljudskom orgazmu je i dalje, u najboljem slučaju, nepotpuna. Nedavno smo naučili kako postoji genska, odnosno nasljedna, komponenta ženskog orgazma (postoji, drugim riječima, povezanost između učestalosti doživljavanja orgazma majke i njezine kćeri, no ona objašnjava tek manji dio orgazmičke (ne)uspješnosti kćeri).

Na žalost, taj uvid ne govori ništa o tome kako pomoći ženama koje imaju poteškoća s postizanjem orgazma. Problem je obično dodatno produbljen reakcijama partnera. Bili oni svjesni problema otpočetka ili tek nakon razgovora koji im je otvorio oči, obično se i sami osjete neuspješnima, odnosno nedovoljno dobrim ljubavnicima. (Bi li se neki drugi muškarac bolje snašao na njihovom mjestu, pomisao je koje se ne mogu tako lako otresti.) Kao, čini mi se, i vaš momak, mnogi od njih u toj situaciji donesu herojsku odluku i nametnu si cilj pronalaska njezina svetog Grala. I tu se seks od radosne i strastvene igre pretvori u smrtno ozbiljnu (toliko je toga na kocki, zar ne!) i opsesivnu misiju.

Rezultat je najčešće polagano odumiranje erotike i istinskog seksualnog interesa na obje strane. Spavaća je soba postala klinički prostor, sanatorij za defektne. I ako se orgazam uskoro ne pojavi (što je pod takvim pritiskom malo vjerojatno), obostrane frustracije dovode do povlačenja, odnosno izbjegavanja uzroka nezadovoljstva. Tako otprilike vidim vašu seksualnu povijest koju ste sjajno opisali. Ne mogu vam pomoći da razumijete zašto orgazma nema. Postoji niz mogućnosti, od kojih je samo manji dio moguće isključiti. Vrlo mi je zanimljiv vaš opis početka orgazma, koji ste jednom iskusili.

To doista djeluje kao orgazam, pri čemu je moguće da su vas te, za vas posve nove, fizičke senzacije omele u osjetu užitka. Jednom kada orgazam krene, prilično ga je teško zaustaviti. Možete da ublažiti ili skratiti, no ne i ugušiti. U trenutnoj situaciji, predložio bih vam da porazgovarate s nekim psihoterapeutom - primarno zbog depresivnosti i osjećaja kroničnog nezadovoljstva. Kada je riječ o seksu, napravio bih pauzu. Što to znači i zašto? Uveo bih moratorij na seksualni odnos, dok ne ishlapi taj imperativ potrage za Gralom.

Udahnuo bih malo zraka. Naravno, to ne znači da treba prestati s nježnostima, erotskim dodirima i maženjem. Mislim da bi bilo dobro vam je potrebno podsjetiti se na sve ono zbog čega ste zajedno, na sve ono što ste zajednički ostvarili – mnogim preprekama usprkos. Problem koji je u jednom trenutku eskalirao (poglavito kroz obostrana očekivanja), nije ono što vas kao par primarno određuje. Određuju vas međusobno povjerenje, podrška, pažnja, interes, emocije i užitak koji ste donedavno dijelili. Ako to trenutno ne možete vidjeti, ne znači da je nestalo.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo