Zašto se tako često zaljubljujem

05/08/2019

Ti se nešto često zaljubljuješ - kaže mi frend. Obuzme me ludo uzbuđenje, znoje mi se dlanovi, sva se zajapurim i svako malo ciknem od sreće. Wow, vidi ovo, Isuse, jel možeš vjerovati! Ajmeeee!

Istina je - svako malo se zaljubim - u neku novu zemlju. Ili staru u kojoj sam već bila, ali se podsjetim koliko mi je genijalna. 

Tako je i sa Slovenijom. Prije deset godina otkrila sam je na biciklu i bila u hotelu sa najdivnijim pogledom na svijetu. Prošlo je od tada puno Bajrama i Božića, proteklo gomile litara Save od njenog izvora do ušća, a ja slijedom ludih okolnosti prošla pola svijeta. 

Ali jedan me pogled proganjao, jedna me slika držala da joj se vratim. Pogled s ovog balkona kojeg gledate na fotki.

2

To je hotel Špik u malenom selu Gozd Martuljku, mjestašcu kraj Kranjske Gore. Prvo što vidiš ujutro je čaroban vrhunac Špik koji se rozi na jutarnjem suncu, a liježeš sa zlatnim odsjajima dana. U mojoj je glavi to bilo nešto ljepše od svih egzotičnih plaža koje sam vidjela i bolje od svih prijeđenih kilometara. U mojoj glavi je to značilo postojanost i sigurnost. Htjela sam vidjeti da li je to još uvijek tako ili sam samo romantizirala - kao i uvijek. 

3

Krenula sam iz vrelog vala topline u Zagrebu i stigla u rajski rashlađenu Sloveniju na 25 stupnjeva, ušla u sobu i izašla na balkon. 

Ispred mene je bio Špik u svoj svojoj grandioznosti i ljepoti, postojan, čvrst, prekrasan i svoj. Nepromijenjen. Briga njega što je prošlo Božića i Bajrama, što su se nekome promijenili svjetovi i netko proputovao svijet. Tako će biti još vijekovima, ovo je za njega samo nanosekunda u vremenu. Drma me taj filozofski momenat inspiriran Julijskim Alpama. 

4

  • Martuljek ti je mitsko mjesto među zagrebačkim filozofima. Danko Grlić je sve napisao tamo - kaže mi kolegica novinarka koja zagrebačku zamijenila slovenskom adresom. 

Kužim skroz da ih je ovdje pukla inspiracija. Grlić je bio novinar u “Naprijedu”,  “Vijesniku” i “Narodnom listu”, prije no što je postao jedan od najistaknutijih filozofa bivše Jugoslavije. Cijeli je život proveo raspravljući o filozofskom etosu, o hrabrosti, dogmatizmu i zastupao stav da nije dovoljno samo znati, već i htjeti i smjeti reći istinu. Malo je reći da zbog toga nije bio baš popularan, da je ekskomuniciran iz katoličke crkve i da mu je zabranjeno pisati kao novinaru. Shvaćam da to ima veze i s ovim mjestom. Toliko je izvan svake kutije razmišljanja, toliko svoje i predivno, da se sve ostalo čini banalno. Čini se da je ovdje lako biti hrabar i svoj. Ne mogu to drugačije objasniti, morate to osjetiti i vidjeti.

5

Kao i moj omiljeni hotel Špik s ovim pogledom koji se ne zaboravlja. Koji uz to - vratimo se na bitne stvari - ima polupansion s fantastičnom večerom, ima bazen, Savu koja teče tik do vašeg uha i navečer je 9 stupnjeva, pa se fino zamotate u ogrtače i buljite u zvijezde sve dok vam ne postane toliko hladno usred ljeta da se ušuškate u poplun. Ništa vam više ne treba.

Kao i svaki puta, premalo mi je dana na tom čarobnom mjestu, ali drum zove.

6

Iz Slovenije se premještam u Austriju i to ni manje ni više u selo gdje živi moj omiljeni lik iz djetinjstva - Heidi. Ona zapravo živi u Švicarskoj, ali su joj i u Koruškoj napravili tematski park u blizini Bad Kleinkirchheima. Možda ste tamo bili na skijanju, prilično je popularno. Ali ljeti je upravo čarobno. I aktivno.

7

Nitko ne ostaje u podnožju - svi se u Austriji penju na vrhunce. Naš je domaćin bio Michael Prägant, koji zajedno sa suprugom vodi obiteljski hotel Prägant u Kleinkirchheimu koji je fantastičan upravo po tome - obiteljskom pristupu. Michael i Kerstin znaju svoje goste po imenu, dočekuju ih, pitaju kakvo jelo vole, a svaki dan nakon večere čeka vas i slatki poklončić u sobi. Michael i osobno vodi ture po okolici i upućuje vas gdje je najbolje planinariti. Možda mi je i bila privlačnija misao da se bućnem u bazen, jer hotel ima odličan spa i feng shui filozofiju, ali to bi stvarno bilo bezveze kad je uokolo na tisuće staza za hodanje i zelenilo posvuda.

Krenuli smo od Heidinog parka u Falkertu. Odustala sam da obiđem park, jer nisam imala dijete kao alibi, ali sam se zato popela kao Heidin Petar na planinu. Ne baš tako lako, ali sam uspjela doteturati do 2300 metara. Moja tajna uspjeha je bila u tome da je točka s koje se kretala bila na 1875 metara. 

8

Pluća su mi bila teška, stenjala sam i znojila se, a planinsko sunce me nesmiljeno pržilo u potiljak. Imajte na umu da sam - apsolutno neopravdano - čovjek bez kondicije i taj mi se uspon činio kao alpinistima K2. I kad sam napokon došla na vrh i odahnula, upila pogled i slikala se za Instagram, napravili smo još jedan krug. Dolje pa opet gore i gore i gore. Ne može biti užasnije od ovog, mislila sam dok sam vadila nikad slađu breskvu iz ruksaka da predahnem. A onda je slijedio spust. Trajao je više od dva sata - čista smrt za koljena. Onaj trenutak kad sam se klecajući spustila i uronila nagnječena stopala u hladno jezero - jedan je od boljih trenutaka mog života. Ono što želim reći je da ne budete kao ja!  Nemojte čekati da se popnete na neku planinu ili bar uzvisinu, da udahnete duboko i pogledate u nebo. Nemojte čekati i nemojte da vam se ne da. Jer zaboravila sam spomenuti da je na vrhuncu planine pogled bio veličanstven, ali osjećaj još bolji. Svatko se zaslužuje osjećati tako dobro. Tišina i vjetar. Ništa više. Ostala bih zauvijek da sam imala još koju breskvu da preživim. 

9

Ovako sam se vratila obitelji Prägant koja me nahranila finom juhicom i koruškim specijalitetima u njihovoj prekrasnoj zelenoj dolini. 

Kranjska Gora i Koruška su prekrasna ljetna oaza. Fali im još samo Tirol u trolistu sreće. Evo krećem i kažem vam u slijedećoj kolumni kako je tamo.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo