Singapurci obožavaju Hrvatsku

27/03/2019

Vrijeme je za novu avanturu u Singapuru. Alpe i Europa stižu odmah nakon njega. Jer bilo je toliko dobro da zaslužuje svoju priču. Ili priče

Sve otkako je Hrvatska osvojila drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstu (i moralno prvo) Hrvati su brand u svijetu. Mi smo vjerojatno u domovini na to zaboravili, preplavile nas neke druge brige i možda nam naši nogometni heroji nisu više tako bitni. Ali izvan Hrvatske mi smo senzacija. I dalje. U Singapuru se nogomet pobožno prati. Grad-država od 7 milijuna ljudi lud je za sportom. Svi su fit i vježbaju, u javnim parkovima su sprave gdje se možete rastezati, gotovo svi imaju bazene ili žive u zgradama koje uključuju i teretanu. Vikendima su svi vani na rekreaciji. Hrvati su vikendom više za roštiljima, nije da smo baš ludo fit nacija.


Pa kako je onda moguće da smo dogurali skoro do broja jedan na najbitnijoj sportskoj manifestaciji na svijetu? Imamo genijalne sportaše i njihove još genijalnije roditelje koji ih guraju vjerojatno. Zašto vam ovo pričam?

IMG_7407edit
Jer nam se u Singapuru, jednoj od najuređenijih zemalja svijeta, gdje ekonomija cvjeta, svaki dan se otvori po koji novi start-up i središte je bankarstva - dive. Postali smo i turistički poznata destinacija i svi znaju nekog tko je bio, tko planira ili su oni sami bili u Hrvatskoj. Sjedim na ručku u talijanskom restoranu Grissini u hotelu Grand Copthorne i čavrljam sa Ji Cheng i Gilbertom iz Singapura, dok jedemo talijansku pastu. Ona je bila u Italiji i s društvom planira u Hrvatsku, on je oduševljen hrvatskom klopom o kojoj mu pričam. Kad me pita jednostavno pitanje da mu kažem jedno jelo koje je onako najprepoznatljivije, ne znam da li da kažem štrukle, pašticadu, sarmu ili ajngemahtec juhicu. Najegzotičnije hrvatsko jelo, pita me on.
Nemam pojma, možda tripice?
- To je kravlji želudac koji se jede na juhu, Talijani imaju tripe, mi tripice - objašnjavam mu ja.
- Ma dajte molim vas, pa mi smo Singapurci, iznutrice jedemo na sve žive načine, a nogice u juhi su nam poslastica - smije se on. Dodaje kako im je primjerice bilo egzotično kad je u hotelu gostovao ukrajinski šef i napravio ovčje jezike, to im je ipak bilo malo too much.
- Hrvatska je susjedna zemlja Italiji, ja bih rekla da imamo i bolju hranu od njih. Dalmacija je naša pokrajina na jugu, preko puta Italije, koja ima gotovo iste recepte. Svaka prava nona iz Dalmacije zna napraviti njoke i ribu bolje nego u restoranu - kažem im ponosno u jednom trenutku.

IMG_7465edit

IMG_7461edit
Možda sam ih uplašila, jer sad napeto iščekuju kako ću komentirati hranu. Ali odlična je, nema šanse da pogodite da ste usred tropskog raja, a ne u talijanskoj trattoriji il dalmatinskoj konobi. U Singapuru se naime jako cijeni talijanska klopa, kao i talijanski chefovi, a gelato je visoko na ljestvici omiljenih razbibriga. Talijanska hrana je i skupa, jer je tamo egzotična. Dvije pizze i 8 točenih piva (i to talijanski Peroni, koji je blago rečeno loš) za nas četvero tako smo jedne večeri platili 230 singapurskih dolara ili tisuću i 120 kuna. Živjeli!

IMG_7416edit

IMG_7409edit

Moj Grand Copthorne Waterfront Hotel je smješten kraj rijeke i šetnice, a s mog 29-og kata puca prekrasan pogled na grad i luku. Uz to su smislili su još jednu odličnu ponudu - ako si član Executive Club Loungea, uz doručak ti nude i popodnevni čak i koktele. Sve naravno uz ponudu sendviča, kolača i finger fooda. Drugim riječima - ne možeš ostati gladan ni da hoćeš. Kvart se zove Robertson Quay i ako ste u Singapuru svakako ga potražite, jer tamo stalno puše neki vjetrić. Nakon što provedete cijeli dan u tropskoj vreloj klimi i vlazi, vjetrić je nešto nalik čudu. U blizini je i živopisni Clark Quay gdje ima gomila klubova i restorana, sjedi se na mostiću i može popiti piva iz obližnjeg Seven Elevena (koja ne košta 18 dolara kao u kafićima). Ako vam je baš do ćevapa, tamo je i slavna Sahara, restoran u vlasništvu našeg Balkanca gdje možete utaliti gastro nostalgiju. Ako već jeste - baš me zanima usporedba!

IMG_7474edit
Ali u Singapuru postoji još jedna stvar za kojom su svi luđi još više nego za talijanskom kuhinjom - buffet! Ima ih posvuda i natječu se koji je bolji i koji nudi više i bolje.
U Straits Kitchen Restoranu u sklopu Hyatta osmislili su tako buffet koji je preslika street fooda.
Samo se ne znojiš na plus 50 i poslije toga ne mirišiš kao pečena kokoš. Možeš izabrati što ti srce poželi od malezijske, kineske, indijske i euroazijske hrane, dok kuhari izvode svoj show.

IMG_7436edit

IMG_7455edit

Singapurska laksa, naan kruh, piletina s rižom ili rendang govedina - sve je na jednom mjestu. Pijuckam kokos (kojeg inače prezirem i nije mi fin, ali ovdje kao da su ga upgrejdali) i sretna sam jer sam otkrila restoran gdje jedeš lokalno, a ipak ne dijeliš hranu s agresivnim mačkama ispod stola, kao na štandovima ulične hrane. Možeš se i lijepo obući i imati frizuru, što mi je u Aziji pravi bingo. U Straits Kitchenu su za konzultante uzeli prave kuhare sa štandova da im naprave jelovnike. Neki su i ostali, a nekima je falio taj ulični šušur, pa su se vratili svojim štandovima.
Nakon što sam gotovo 6 godina provela na ulicama Azije i probavajući sve lokalne specijalitete sa ulice, divna klopa u divnom restoranu zvuči ipak… pa bolje. Dok jedem prefinu tandoori piletinu, pitam se gdje zapravo završava ostatak svih tih divnih zalogajčića? Jer kako svi koji navale na buffet dođu gladni i oči su im veće od želuca, ostaje naravno gomila hrane. Ne i u Hyatu u najrazvijenijem gradu-državici na svijetu - tamo se ostaci hrane se recikliraju i pretvaraju u kompost za vrtove koji rastu na krovu hotela. Pa recimo banane koje jedeš u restoranu, rastu iz hrane koju nisi pojeo! Sve je održivo i puno se polaže da se sve reciklira i ponovo upotrijebi.

IMG_7471edit
Gušim se u najboljem sladoledu od kokosa na svijetu (Inače ne volim sladoled, ne znam šta mi je!) preliven palminim sirupom, kad mi prilazi konobar koji pita je li istina da smo iz Hrvatske?
- Istina je, čuli ste za nju?
- Želim ići ovog proljeća! - kaže on.
- Ali čujem da je Dubrovnik ludo skup, gdje da još idem? - pita on i na pamet recitira cijelu
hrvatsku nogometnu momčad. Lud je za nogometom i želi znati ima li koja utakmica da je
pogleda i gdje? Preporučam mu Dinamo i Hajduk, čisto da vidi folklor. A onda svakako Zagreb par dana u proljeće i onda Zadar, Split, otoke…
Odlazi sretan, jer ima informacije iz prve ruke. Sretan jer ide u Hrvatsku. I samo je jedan od tisuće i tisuće Singapuraca koji nas vole! Kako vam to zvuči?

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo