Singapur dobro dođe kao gradska terapija nakon života na egzotičnom otoku

27/03/2017

Singapur ljudima iz Europe zvuči kao nešto jako egoztično, futuristički i genijalno. Nama koji živimo na Baliju i ostalim tropskim otocima najčešće je samo tlaka jer u njega si prisiljen ići. Ali ima i svojih prednosti!

Naime, uz Kuala Lumpur, najbliže je i najbrže mjesto da obnoviš vizu za Indoneziju. Isto tako većina letova za Europu i natrag za Aziju ide preko Changija, singapurškog aerodroma koji većini izgleda fantastično zbog svega što nudi i kako su ga uredili. Kad prođeš njime nekoliko puta godišnje, ništa te više ne zanima nego samo kako da se, baš kao i sa svakog aerodroma, s njega što prije makneš.

No vratimo se mi na naš Singapur. Naravno da je drugi svijet od divljine jednog Balija. U Singapuru na primjer tvrtku možete otvoriti online, vode vas korak po korak i gotovi ste u pola sata.

f 1

Na Baliju to traje u prosjeku godinu dana.

Singapur je prepoznat i kao najbrža broadband nacija, dok na Baliju moliš sve bogove i svece da ne padne kiša dok ti je deadline, jer nema optičkog interneta. Bali ima slobodu i opuštenost, Singapur uređenost i pravila.

Svatko ima pravo da više voli jedan od ova dva svjetova.

f 2

Iako mi je srce na Baliju, ima ta jedna mala sitnica u kojoj svaki puta uživam kada opet idem u Singapur. Tamo naime ponovo mogu obući lijepu odjeću, sandale i imati frizuru dok šećem nekim lijepim, klimatizirnim mjestima, sigurna od ispušnih plinova i bez kacige. Totalno površno, potrošački i baš me briga!

Velika je stvar kad nakon xy mjeseci streseš pijesak sa stopala i zakoračiš u civilizaciju. Ovaj puta imala sam sreće da onjušim i slavni Fullerton Hotel - najpoznatiji u Singapuru. Izgleda stvarno veličanstveno. Davne 1928. bio je Glavna pošta, a onda su ga sredili i preuredili u raskošan hotel gdje ti dođe divno oko srca samo ako sjedneš na popodnevni čaj. Znam, znam, prati me taj popodnevni čaj u Aziji kao nigdje, ali oni stvarno neviđeno obožavaju taj engleski običaj. Pa se ja onda prilagodim, šta ću.

f 3

Luksuz je na svakom koraku, moja soba je, kao i njih ostalih 400, udobna, rashlađena i s dobrim mlazom u tušu, čeka te boca vina, a i kraljevski doručak. Ne postoji švedski stol, nego njih desetak. Na jednom su samo sirevi, na drugom naresci, pa kruhići i kerefeke, pa peku jaja na petsto načina… Uživaš što dulje možeš, jer taj doručak košta preko sto dolara. Ali savršenu idilu doručka, besprijekorno funkcioniranje, te potpunu paniku unijela je tog jutra dok sam gutala mortadelu (nemate pojma kako se strastveni ljubitelj mortadele razveseli njenoj verziji u Aziji) - jedna ptica.

f 4

Ušuljala se nekako kroz terasu u ogromnu salu za doručak i nestašno poskakivala od stola do stola kljucajući mrvice, dok su je zaposlenici bezuspješno lovili i ispričavali se gostima na sve strane. Ptica je jednom bila istjerana, samo da bi se ponovo vratila, čopnula još malo klope i izletila van. Bravo za pticu!

f 1

Hotel je idealan i kao mjesto s kojeg gledate trke Formule 1. Ako imate veze s Bernijem Ecclestoneom ili ste u društvu nekog arapskog šeika jer ulaznice za terasu Fullertona rasprodane su godinama unaprijed i koštaju kao prosječna godišnja hrvatska plaća. Hmmmmm…

Ptica mi je, odnosno nekoliko njih, ulovila pažnju na još jednom mjestu - Mandarin Oriental Hotelu. Kad uđeš u predvorje osjećaš se kao Blake Carrington iz Dinastije. Predvorje je toliko ogromno da je recepcija na trećem katu, a pogled ti seže sve do vrha, jer je lobi otvoren prema gore. I ono što je nevjerojatno - čuje se pjev ptica.

f 2

  • Pa kako to? - pitam Patriciju i Crystal koje rade u hotelu.

  • - To smiruje goste i daje posenu atmosferu koja postoji samo ovdje - odgovaraju one i dodaju kako imaju specijalnog zaposlenika koji je zadužen samo za ptice. Ima ih šest i on ih njeguje i čuva, navečer odnosi kući kako bi ih ujutro opet vratio. Sve za goste! A imaju čak i mortadelu s maslinama, zašto ih jaaako volim!

    f 3

Iako nije toliko razvikan, meni je recimo hotel Fort Canning bio jednako divan, a pristupačniji mojoj klaustrofobiji jer se ne moraš voziti liftom, nego se lijepo popneš kat ili dva.

Čekala me tamo na ručku Cecilia Wee, ili kako je odmah rekla da je zovem - Ceci.

Singapurska kuhinja raznolika je zbog svih naroda koji u njemu žive. Kineska, malezijska, indijska, indonezijska, portugalska, engleska… hrana se u Singapuru doživljava ključnom za nacionalni identitet i jedinstvo mnogobrojnih kultura. Ona je nacionalna opsesija i predmet brojnih razgovora. I što je najbolje nema onog - jesi seljak ne jedeš meso ili hrvatsko je meso bolje od srpskog ili obratno. Ovdje se razlike uvažavaju.

f 4

Indijci ne jedu govedinu, muslimani svinjetinu i ima jako puno vegetarijanaca i vegana, ali svi jedu zajedno pazeći da je hrana prihvatljiva svima.

Ceci je tako započela naš razgovor i ručak predjelom - spring role s račićima u tijestu uz nezaobilazni sambal - ljuti umak od ljutih papričica. Nakon toga stiže gusta juha s rezancima, povrćem i kozicama. Nakon toga singapurska laksa. Eh, laksa…

f 5

Rekla bih da je to najbliže našem gulašu, iako je puno ljuće i strašno komplicirano za spremanje. Luk, džumbir, ljute papričice, češnjak, oraščići, korijander, smeđi šećer, riblji sos (ludi su za njim u Aziji i može ga se svagdje kupiti gotovog), prah od curryja, turmerik, kikiriki, pileći temeljac (apsolutno se uvijek prenerazim otkuda nekome pileći temeljac u kuhinji!), piletina, škampi, kokosovo mlijeko, tofu, soja sos, sušene rajčice, klice bambusa, tvrdo kuhana jaja… Sve se to nekako skuha, prepeče, blanšira i nemampojmakajsvene da postane prekrasni čušpajz.

f 6

Kokosovo mlijeko i čili uz škampe zvuči kao luda kombinacija, ali je nevjerojatno fino. Da, trebaš biti pravi mazohist da ovo ideš kuhati, zato klap klap za kuhara u Fort Canningu koji ovo radi u ogromnim količinama.

f 7

Kao da ovo nije dovoljno Cece se ne predaje, želi da probam i originalni indijski curry u gustom umaku s lepinjom i rižom. Fino je. I ljuto! Ne mogu više ni zinuti, ali nije red da se posustane kad stiže desert. “Naribani led” s grahom i zelenim želeom ili “ais kacang”. Tak tak. I onda favorit svih favorita - cendol. Sušeno voće u kokosovom mlijeku, slatko za poluditi i stvarno fantastično! Kao i moja domaćica Ceci koja se toliko trudi da mi Singapur prikaže u najboljem svijetlu. Ako vas put ikada nanese u ovu daleku, futurističku zemlju znajte da je recimo dio oko hotela Fort Canning najviša točka grada, zajedno sa istoimenim okolnim parkom. Tamo su u srednjem vijeku vladali malezijski kraljevi, a Britanci se predali Jpancima tijekom Drugog svjetskog rata. Danas je omiljeno mjesto za trkače i muzičare, jer ima hrpa koncerata.

f 10

Nama površnim curkama željnim bling bling predmeta iz kapitalističkog svijeta u blizini je i Orchard Road - središte blještavih dućana. Chanel, Louis Vuitton, Armani i ostali frendovi smiješili su mi se dok sam se ogledala u njihovim izlozima onako sređena za grad. Singapure vraćam ti se opet, samo kad se opet opernatim!

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo