Po danu ozbiljni, po noći - ajmooooo!

06/10/2017

Work hard - play hard je parola po kojoj se živi u Seulu

U gradu sa 10 milijuna stanovnika svaki je kvart grad za sebe. Nakon Gangnama selimo u Mapo, u hotel Shilla Stay Mapo, koji je inače u vlasništvu Samsunga i dio Preferred Hotels & Resorts grupe. Zvuči korporativno i ozbiljno, kao i PRica, Eunbi Kim, s kojom se dopisujem i tražim neke intervjue. Sve je u minutu i isplanirano. Koreanci su učinkoviti i kad je posao u pitanju nema zezancije. Malo me i strah da je upoznam.

h 1

Ali na sastanak stiže prekrasna Koreanka porculanskog tena i odmah se ispričava što - pada kiša.

  • Jako mi je žao, nećete moći vidjeti pogled - kaže ona skrušeno, a ja je razuvjeravam kako je sve u redu, nije njena greška. Nije mi se još nikada nitko ispričao jer je vrijeme u njegovom gradu ružno, koreanska pristojnost je nevjerojatna.

Osim toga kvart mi se već sada sviđa, jer sam - naravno - skužila gdje se dobro jede na lokalnoj tržnici u ulici Dongdaemun-gu.

h 2

Naime kraj hotela Shilla Mapo se jede jedan od najboljih pajeona u gradu. To je neka vrsta palačinke, odnosno pohano sve i svašta u brašnu i jajima. Ne zvuči najzdravije, ali legne fantastično kad je vani sivo i kišno. Kako u Seulu bude u srpnju. Te je nedjelje kiša lila neprestano, a Koreanci pohrlili na tržnicu da se tješe pajeonom i makgeollijem (mliječno bijelo korejsko vino od riže).

Princip je takav da izabereš što želiš i natrpaš u košaricu. Uglavnom su to morski plodovi - hobotnica, lignje, riba, pa onda povrće u sto kombinacija i nekakve kobasice i hrenofke. Sve je lijepo već sprženo, a onda ti to sve iz tvoje korpe ponovo lijepo sfrigaju u dubokom ulju. Pjesma za kolesterol. Navalili smo svejedno na pohane hobotnice, lignje i ribu i jedva pronašli mjesto među lokalcima.

h 4

Bili smo im silno egzotični kao jedini bijelci, pa smo seteškom mukom othrvali ljubaznim pozivima da s trojicom Koreanaca pijemo soju (sodžu). To je njihova poznata rakija, koju piju svi i koja je svojevrsni zaštitni znak zemlje. Ali lupa ravno u glavu i slaže pod stol. Što ćete pročitati u slijedećem nastavku.

Nevjerojatna ljubaznost, pristojnost i sramežljivost vidljiva je na svakom koraku u Koreji. Kad ih primjerice pitate da vam pokažu smjer odmah u mobitel ukucavaju Google Translate, jer ne razumiju engleski gotovo ništa. I nije im teško da s vama provedu desetak minuta razgovarajući preko translatora. Nitko ne odbija pomoći. Neće vam se nasmiješiti na ulici kao u Indoneziji, ali ne zato što su namrgođeni, nego jer ih je - sram.

h 5

Tako je glavnom menadžeru hotela Shilla Mapo intervju sa mnom kao strankinjom, bio prvi u životu. Bio je nevjerojatno sramežljiv, nimalo bahat, pripremio se i sjedio ukočeno očekujući da ću da valjda pitati o ne znam kakvim brojkama. Mene je zapravo zanimalo koliko radi dnevno i kako to sve skupa uspije.

  • Dižem se u pet ujutro i volim biti na poslu do sedam kako bih bio u toku. Ponekad nije lako, jer sam tek dobio sina, a radni dan mi nerijetko traje do 7, 8 navečer. Ali volim to što radim - otkrio je Ilhwan Jeon, dok je sramežljivo gledao pred sebe i bio tako divno pristojan.

Popričali smo i o fenomenu korejske zaluđenosti kozmetikom i začudio se kad sam mu rekla da naši muškarci to uopće ne upotrebljavaju i da masku za lice nitko nije stavio na lice stoljećima, jer se to smatra sramotom.

h 6

U Koreji koja je poznata kao meka kozmetike, gdje jednako o koži brinu muškarci i žene, to je naprosto neshvatljivo. U hladnjaku, kako su mi rekli, uvijek ima nekoliko desetina maski za svaku potrebu - protiv umora, bora, sivila lica, za zatezanje, poseban sjaj, skidanje godina… Koriste ih apsolutno svi, to je mainstream.

  • Baš kao što velika većina ima poseban frižider za - kimchi ili kiseli kupus zaljućen chillijem bez kojeg nema niti jednog koreanskog jela, otkrila mi je Eunbi.

  • Volimo da naš kimchi bude svjež i hladan, a da pojedemo bilo što bez njega je nemoguće - otkrila je 28-godišnjakinja koja mi je priznala i kako sam joj puno simpatičnija uživo i da joj se preko maila nisam uopće svidjela. Uživo je i ona meni, kažem joj, beskrajno draga i zapravo zrači tolikom sposobnošću da bi ona trebala biti ta koja upravlja hotelima Shilla.

    h 8

Otkrila je kako je radila kao novinarka na radiju dok je studirala u Georgiji u Sjedinjenim Državama, ali u Koreji nema puno potrebe za novinarima, pa se prebacila u PR. Isto tako završila je mandarinski jezik na studiju u Tajvanu, a govori i japanski. Kuži se u copywritting, imala je blog i menadžira društvene mreže svoje hotelske korporacije. Kako je to moguće, kako to sve stigneš?

  • Djeca kod nas idu u školu od 7 ujutro do 11 navečer, a onda do 1 u noći još pišu zadaću. Naše mame tjeraju nas da budemo najbolji i tu nema puno hoću-neću - ispričala je.

    h 9

Svima je cilj da se upišu na jedno od 5 najboljih sveučilišta u Koreji, što sa populacijom od 51 milijuna ljudi nije nimalo lako. Ali ako si bilo što manje od najboljega smatra se u Koreji - porazom. Nema popuštanja kao kod nas, gdje majke tetoše sinove i kćeri do 40-te, pronalazeći im razne izgovore za lijenost i kuhajući im “da dijete ne bude gladno”.

Južna Koreja je definitivno druga planeta. Ali imaju nešto zajedničko s nama Balkancima - vole piti nakon posla. I dok Balkanci cijeli dan sjede po kafanama, Koreancima je dio dana nakon posla oko 7, 8 navečer pa do odlaska kući jedino vrijeme kada se mogu opustiti i napokon ne razmišljati ni o čemu. Svi skupe u restoranima nakon posla i večera je apsolutni “must”. Obavezno se pije i pivo ili maegju (mekđu) i slavna rakija soju koja ima 14 posto alkohola, ali udara kao šljivovica.

h 10

Zato ih i zovu “Azijskim ciganima” jer se vole proveseliti, popiti, počastiti… I uz to su ludi za roštiljem više nego na ovim prostorima. Treći dan Seula sam već spremna potpisati da sam u njega zaljublena…

h 3

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo