Kreuzberg, Charlottenburg, Berlin-Mitte i jedan Bosanac za savršen oproštaj s Berlinom

01/11/2018

Odavno mi jedan grad nije ovako sjeo, ovako me obuzeo, prožeo i ispunio. Mogla bih o njemu pisati zauvijek - valjda to znači da ću se vratiti

Kreuzberg, Kreuzberg, naprosto moraš ići u Kreuzberg! Svi su mi govorili. I tako me eto u srcu Kreuzberga na - pekinškoj patki!

Anarhisti, umjetnici i bitnici iz kvarta vjerojatno nisu imali na umu ovakav Kreuzberg, ali ja uživam u svakoj sekundi. Za sve je “kriva” Nora iz novootvorenog hotela Orania koja me pozvala na večeru u restoran hotela  koji je “fancy”, topao, sav u drvu i mjesto gdje se održavaju jazz koncerti.

orania nora

Umjetnički direktor im je Julien Quentin, poznati pijanist koji i sam živi u Kreuzbergu i osmislio je program gdje gotovo svake večeri nastupaju berlinski muzičari, a jazz umjetnik na klaviru, Marc Schmolling, organizira Orania Pure Jazz Series & Festival. Uz to, mjesto je dijelom u vlasništvu Philippa Vogela. Koji je uz to i chef sa Michellinovom zvijezdicom, živio u Hong Kongu, Šangaju i Pekingu i zaljubljenik je u orijentalnu kuhinju. Atmosfera je totalno cosy, svjetla prigušena i ja sam baš hepi.

Orania klavir

Ali naravno da ne može sve biti savršeno u tu divnu ljetnu noć. Mirda je ljut kao pas, jer mi sad eto moramo jesti patku i piti koktele, umjesto da idemo na hladno pivo i kobasice - pa u Njemačkoj smo!

orania2

Da, fakat razlog da se bude grintav! Sprema se sto godina i kasnimo na večeru. Ja silazim prva i kažem konobaru uz smiješak: moj suputnik malo kasni, ali ja mogu početi. On me pogleda kao da sam ga upravo pljusnula: kako to mislite??? Patka se jede u paru, apsolutno ne možete početi.

Aaaa, okej, dobro, onda ću čekati - kažem spuštajući pogled. Osjećam se kao da sam prekršila sto pravila neke gastro etikete, pa pokunjeno cuclam koktel Orania sjedeći sama i čekam da se grintavac pojavi.

orania koktel

Koktel je zapravo izvanredan, neobična mješavina limete i nekog gorkog alkoholonog pića i nakon 15 minuta me baš briga kako je počela večer - meni je dobro.

Grintavac stiže i atmosfera je malo zategnuta sve dok na stol ne dođe patka. U restoranu su išli toliko daleko da su nabavili originalnu pećnicu iz - Pekinga. U njoj se patkica peče tako da ostane sočna - objese je na glavačke i peku na 220 stupnjeva dok se sokovi cijede. Chef Vogel je inspiraciju pronašao u legendarnom restoranu Da Dong u Pekingu, čija je patka navodno među najboljima na svijetu.

patkica

Onaj konobar koji me ukorio, sada stiže s ogromnim osmijehom i najoštrijim nožem - jer patka se jede tako da se izreže samo korica i umota u malene palačinke. Na taj ju je način jeo kineski car - on koricu, a ostali niže od njega su mogli dobiti meso.

Apsolutno kužim cara - korica je fantastično hrskava, a ujedno meka i puna okusa - ne treba ti ništa više. Tako narezanu umota ju se u palačinkice i jede uz mladi luk i ukiseljeni hren. Divota.

zli konobar

Topla je ljetna noć i nakon večere treba prošetati patkicu. Orania hotel nadovezuje se na Oranienplatz i Oranienstrasse - ulicu koja bruji barovima, restoranima, kafićima i noćnim životom. I gdje je zagarantirana zabava. Odjednom čujem da iz jednog bara bubnjaju Ramonesi! Tooo! Ulazimo u birc Franken, gdje je upravo završila svirka, svi su u koži i piči punk rock. Osjećam se ponovo živa - punk rock u srcu Berlina - to je to!

punk

Ali šankerica misli da sam totalni fejk, jer imam finu haljinu i zlatne naušnice i očigledno joj idem na živce. Čak i kad na sav glas pjevam “Another state of mind” Social Dostortiona, vidim joj u očima taj preziran pogled alternativca prema svima ostalima.

Onakav kakav sam ja imala sa 16 superiorno gledajući ostale jadnike koji su slušali Erosa Ramazzotija. Kad se nisi družio s ljudima koji slušaju Spandau Ballet, da se slučajno ne zaraziš. Kad ti je bolji frend bio debeli punker iz Omladinskog, nego prvi susjed - samo zato što je znao tko su Sid i Nancy.

Još se par pjesama trudim dokazati šankerici da sam ja punkerica i oni moji, bez obzira na to kako sam obučena, a onda skužim da me baš briga. Berlinska noć koja je topla, u kojoj si pojeo najbolju moguću večeru i slušaš muziku po svom guštu - apsolutno nitko i ništa ne može pokvariti. Hey, ho, let’s go! Volim Kreuzberg!

Točno tako - trebalo ga je posjetiti.

 beer fest

Ali Berlin-Mitte mi je iskreno - puno, puno bolji. Zato što ima više života i više zezancije, jer sve vrvi ljudi i jer ima više Turaka. Upravo oni daju taj balkanski štih koji je potreban Nijemcima da se malo opuste i gradu da bude otvoreniji. Turci uvijek imaju ogroman osmijeh u svako doba dana i noći!

Kao i naš domaćin u Gorki apartmanima - genijalnom mjestu u preuređenoj staroj zgradi. Imaš svoj mali apartmančić - koji je vrlo umjetnički uređen, ali ima kuhinju koja je u skupom gradu (za hrvatski džep) poput Berlina - naprosto nasušna!

gorki

Ne možeš svaki dan jesti kebab ni pizzu za 4,5 eura, možeš koji puta otići na večeru koja je skuplja, ali samo ponekad - pa se najviše isplati nešto skuhati na brzaka u kuhinji.

Ova u Gorkom je super opremljena, mislili su na sve, ispod je naravno kafić i Spatti koji radi 24 sata i gdje je uvijek graja. Apsolutno je divno što možeš skoknuti po namirnice u dućan, a onda se u japankama spustiti u vrelo grada i ispod prozora popiti cugu za jedan euro u Spattiju s ljudima iz cijelog svijeta! Berlin-Mitte mi je ovog ljeta postao omiljeni novi kvart! Sva ta graja i kaos koji se događaju ispod Gorkog, nekako me čine sigurnom - kao da sam svoj na svome u centru doagađanja, u pravom trenutku na pravom mjestu!

Ali imamo još samo jedan dan u Berlinu i poput manijaka opet mijenjamo lokaciju. Sve, sve, sve se mora vidjeti, iako bi čovjek najradije bio lijen jedno tjedan dana i smjestio se na jednom mjestu.

Idemo u Charlottenburg - kvart u zapadnom Berlinu sa elegantnim zgradama i buticima, gomilom otmjenih hotela i shopping ulicom Kurfürstendamm. Smještamo se u Henriju - hotelu s baroknim interijerom gdje možeš svirati klavir i jesti doručak koji se služi u pravoj kuhinji, koja je apsolutno predivna.

henri3

Sjedimo na terasi sobe i hvatamo vjetrić, jer gotovo niti jedan hotel u Berlinu nema klimu. Ovo ljeto 2018-te bilo je najtoplije u posljednjih 200 godina u gotovo cijeloj Europi, a u gradovima na uzavrelom asfaltu gotovo neizdrživo. Hotel Henri na recepciji ima hladnu limunadu s mentom, ali ništa ne pomaže, ljeto nesmiljeno prži. Odlučujemo da je vrijeme da se krene negdje na selo, među zelenilo.

henri

Za posljednju večer red je da ipak napravimo ono što se radi u Berlinu - da popijemo pivo. Sasvim slučajno nedaleko je ogroman festival piva koji se održava jednom godišnje. Kad kažem ogroman - oko 350 pivovara iz skoro 90 zemalja posluživalo je gotovo 2 400  različitih piva. Sve naravno uz desetine pozornica na kojima se sviralo i pjevalo i pokraj kojih se jelo.

pivo

I kako to obično biva, odmah do nas sjedaju - naši. Hrvat, Srpkinja i Bosanac koji žive u Berlinu. Hrvat i Srpkinja su par, a Bosanac Bumi im je frend. Njih dvoje pričaju kako se puno radi i život nije lak, porez ovaj i onaj, fali im more i klopa. Bumi jedini baš i nema sređene papire i radi sve i svašta kako bi preživio. Ali Bumi je obučen totalno u trendu, glasno se smije i životna sreća izvire iz njega.

Ovdje nikad ne možeš biti gladan. Kad zagusti, pokupiš par plastičnih boca i vratiš ih u dućan, zaradiš par eura i od toga se najedeš. Fantastično! Nađeš posao, zaradiš nešto para pa odeš lijepo u Primark i obučeš se od glave do pete. Baciš kad prođe moda, šta te briga. Odlično je! Kupiš pivo za jedan euro u Spattiju kad ti dođe, sjediš na ulici gledaš ljude kako prolaze, sretneš svakakvog svijeta. Super je, uživam - pojednostavio je Bumi u par rečenica kako bi se trebalo živjeti. Kako biti zadovoljan s onim što imaš i cijeniti, a ne trčati za onime što netko drugi ima. Bumi u modernim žutim tenisicama i majici iste boje iz jeftinog dućana, ali koji ima neprocjenjivu filozofiju i ljepotu življenja u sebi.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo