Kako mi je jedna Britanka spasila život u Firenzi

15/10/2019

Grad koji se pojavljivao u literaturi od Dantea do E.M. Forstera, koji je prikazan u filmovima i operama i kojeg godišnje posjeti preko milijun turista, još uvijek krije tajne i može biti itekako drugačiji. Dovoljno je samo prijeći most Ponte Vecchio i rijeku Arno i naći ćete se u nekoj drugačijoj Firenzi.

Možda upravo i stoga jer većina turista nikada ne ode preko mosta i ne kroči u Oltrarno, koji krije neka od najljepših kulturnih dobara, ali i neke apsolutno prekrasne ljude. Kao što je Betty Soldi, Britanka zaljubljena u Florentinca i u Firenzu, žena koja se bavi kaligrafijom, grafikom i unutarnjim uređenjem i koja mi je spasila profesionalni život. Jer to što sam odsjela u njenom fenomenalnom hotelu hotel Soprarno Suites, dovelo me do toga da vidim ono što inače ne bi. Soprarno je smješten u staroj zgradi ogromnih stropova, svaka je soba drugačija i svi su zidovi oslikani kaligrafijom - vještinom koju je Betty kao grafička dizjnerica savladala i dovela do savršenstva.

Upadam u Soprarno i idem joj se javiti, te joj odmah s vrata zadihano ispričam svoju nevolju - kako da pobogu popodne nađem nekog lokalca koji će me voditi po Firenzi ili još bolje kako će Firenza doći kameri, jer imam samo dva sata za snimanje i nema šanse da stignem obići više od dvije lokacije i to ako su jedna kraj druge.

2

Betty se ponaša kao da je ona sama producentica BBC-ja, te odmah zove nekoliko brojeva i tvrdi mi da ima upravo savršene osobe za mene. Jesam li razmišljala da odem na Mercato Centrale - mjesto gdje su štandovi hrane, ali se može i jesti. I onda kao pravi profić dodaje  - znaš to ti je unutra, tako da ne moraš brinuti zbog kiše koja je stiže. Spaja me sa Tony - Amerikankom koja ima food blog imena Taste of Florence i koja je spremna odvojiti vrijeme da priča o svoje dvije omiljene teme -Toskani i hrani. 

3

Dok se spremam i nabacujem šminku, vani se spušta prava nevera - kiša lijeva, gromovi tuku i skorašnje snimanje se čini gotovo kao sigurna propast. Peče me želudac od nervoze, ali bacam se u nepoznato i pokislo čekam snimatelja Federica i Tony kraj katedrale Santa Maria del Fiore. 

4

I onda se kockice počinju samo slagati - snimatelj je profić. Točno kuži koji kadar hoću i ne vidiš ga niti ga čuješ, samo pleše oko nas. Tony zna svakoga na tržnici, a jedan od najdražih štandova joj je onaj s tartufima. Jedemo bijeli tartuf s jajima, lampredoto ili tripice u sendviču, saznajem razliku između gelata i sladoleda - gelato sadrži manje mliječne masti i manje zraka koji u njega ulazi u procesu zamrzavanja, te u konačnici izgleda puno kremastije, ali i “ravnije” - nema onih piramida kao kod sladoleda. (ako vam ikad budu pokušali uvaliti sladoled pod gelato).

5

Dva sata proleti i imam dobar feeling da je će sve biti super. Samo i isključivo zahvaljujući Betty.

Sjedim s njom sutra na kavi u Soprarnu i želim doznati više - zašto je i kako jedna cura iz Londona završila u Firenzi - gradu sa samo 380 tisuća stanovnika. 

Njena je obitelj Soldi radila pirotehniku još 1869. u Firenzi, a tvornica postoji još uvijek. 

6

  • Vatromet je nešto divno, ali isto tako prlja ruke. Ja sam se odlučila za neku sličnu varijantu - tintu i papir. Sličnu jer iz nečega što bi trebalo biti prljavo nastaje prava magija - priča Betty, čiji su prekrasni natpisi svuda uokolo po hotelu. Završila je kaligrafiju baziranu na bauhausu i imala jako dobru karijeru u Londonu kada je jednoga ljeta došla ponovo u Firenzu i zaljubila se u Mattea. 
  • Ja sam od onih koji misle da možeš imati sve - i posao i karijeru i ljubav i romansu i bebu. Svoju sam Almu dobila sa 42 godine, a danas Mateo i ja vodimo dva hotela uz njegov restoran Regina Bistecca - kaže ona. Preselila se u Firenzu ne samo zbog ljubavi, nego jer joj je puno ljepše živjeti u gradu koji ogroman poput Londona, u kojem poznaješ svoje susjede i u kojem ti netko može pričuvati dijete. 

7

8

U jednom trenu se ustaje i kaže mi: ali moraš vidjeti Ad Astru! I vodi me u hotel koji je otvorila 2015. godine i to u najvećem privatnom vrtu u Europi. Hotel s 9 soba je na prvom katu, a u prizemlju živi prava, pravcata markiza u čijem je posjedu vrt i kojeg se može gledati s terase Ad Astre, koja se nalazi u palači iz 18-og stoljeća. Prekrasno je. 

9

10

- Ljudi koji su dovoljno znatiželjni uvijek mogu naći nešto novo - šapće mi dok udivljeno gledam u vrt koji nikada ne bih mogla pronaći ni u jednom turističkom vodiču. 

- Ovdje su živjeli i radili MIchelangelo i Leonardo, na ovoj “drugoj” strani Firenze. Ovdje je sve autentično, nema komercijalnih stvari - dodaje dok uživa na suncu. I ja uživam zajedno s njom i upijam to predivno sunce Toskane, mjesta gdje je život sporiji i ljepši. 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo