Još jedno fantastično iznenađenje - Budimpešta

29/10/2019

Nisam uopće očekivala da će mi Budimpešta biti toliko genijalna. Zadnji grad koji me se toliko dojmio bio je Berlin. A kad ono, Budimpešta je sve isto, ali je jeftinija jer možeš po cijele dane jesti po restoranima, a da ti je to skroz OK i ne bankrotiraš.

Grad od dva milijuna stanovnika, živi kao da ih ima deset, ulice su pune, restorana, pubova, gostionica i čardi na svakom koraku, a sve u okruženju prekrasne arhitekture. Pešta je dio grada gdje se odvija zabava, a Budim je na brdu i predstavlja staru, carsku Austrougarsku.

Dvorac Buda ili Budimski dvorac iz 13. stoljeća je nezaobilazna postaja, uvrštena na UNESCO-ovu listu. Buda je grad sam po sebi i ogroman je, nije to Gornji grad u Zagrebu. Ispustit ćete dušu po stepenicama, preporučljivo je uzeti Castle bus, koji će vas iz Pešte prevesti preko mosta i uspeti na brdo.

4

Moja je prva postaja kraj crkve sv. Matijaša iz 13. stoljeća. Impresivna je, a još je bolji pogled na Peštu s druge strane Dunava i zgradu Parlamenta. Slikati se u voltama da se iza vidi osvijetljeni Parlament apsolutni je “must” svakog Azijata i influensera koji drži do sebe. U svako doba dana i do duboko u noć čeka se u redu sa selfie stickovima i gnjave se Instagram “muževi” za naslikavanje. Uspjela sam se samo stisnuti uz neke kamene kipove za sekundu fotkanja prije no što sam šmugnula. 

3

Imam prekrasnu terasicu u Pest-Buda boutique hotelu na vrhu, u centru starog grada, ali opet tako visoko od graje da se osjećam kao Trnoružica. Ako želite mirniju Budimpeštu gdje ćete se izgubiti u prekrasnim uličicama i uživati u finim zalogajčićima i divnim terasama, to je defintiivno Budim. Bolje se uvijek maknuti od velikih lanaca hotela koji su toliko obljubljeni kod Kineza, a sporedna ulica može značiti potpuno drugačiji i mirniji svijet.

Sve do Mađarske nisam kužila, koliko smo im gastronomski slični. Gulaši i paprikaši, kobasice, sve čime su me pokušali šopati kao malu, a ja odbijala i počela cijeniti tek prekasno. U restoranu Baltazar u Budimu naručila sam tako paprikaš, a kad su ga donijeli sa tr-tr noklicama, steglo me u grlu. 

2

Jer upravo je takve noklice radila moja baka i bilo je jedno od rijetkih jela što sam kao klinka htjela jesti. U Mađarskoj ih zovu galuški, a za mene će uvijek ostati tr-tr, jer se tijesto mora trljati kroz posebnu tavu s rupicama i kuhati u vodi. Nitko više ne prolazi kroz toliku ganjvažu samo da bi napravio što sitnije noklice. Gutam ih s ogromnom nostalgijom, a 30 godina kasnije jedem i batak iz paprikaša - točnije njih tri, jer porcije su ogromne - i mislim si da moja baka plješće negdje gore kad vidi da napokon jedem sve iz tanjura. 

Taj je dan i nogometna utakmica Hrvatska-Mađarska i concierge i konobar su ogromni fanovi. Jedan od njih se čak kladi da će Mađarska pobijediti. Halo!? Nisam navijač, ali imamo Modrića, kad to kažeš, svi znaju odakle si i da si najbolji. Khm, khm.

5

Pa ajde onda da pogledamo tekmu u nekom bircu, kao što to rade svi Hrvati. Spuštamo se niz tisuću stepenica i prelazimo Lančani most ili Széchenyi lánchíd do Pešte. Nemamo pojma gdje idemo, ali negdje ćemo završiti. Židovska četvrt se pokazala kao mjesto s najviše izbora - barova, pubova, birceva, što god da vam srce poželi. Prva stvar koju međutim primjećujem je da su Mađari jako tihi. I gotovo nigdje nema muzike vani! 

Malo je reći da smo najglasniji u pubu gdje gledamo tekmu, ali Mađari su toliko rezervirani da čak ni ne pogledaju u našem smjeru kad tapšemo rukama i nogama nakon golova (3:0 za nas - samo kažem). Obratit će vam se tek ako ih nešto pitate, ali sami nikada neće započeti razgovor, kao da su beskrajno sramežljivi.

6

Naš je konobar u Pest-Budi drugo jutra jako razočaran rezultatom, ne može prežaliti što su Mađari igrali kao pi…, tužan je i ljut, a na kraju ga i tješimo da će biti bolje i da još uvijek ima šanse. Rastajemo se i odlazimo u Peštu, iz mira u središte događanja.

Dio oko ulice Andrassy i hotela Moments, gdje se smještam, totalni je hit. Tamo se izlazi, tamo su slastičarnice, restorani, a na desetak minuta hoda su i klubovi i tzv. ruin barovi. Mjesta u razrušenim zgradama preuređeni u najpsihodeličnija mjesta ikada, gdje trešti muzika i sjedi se u polumraku. Pešta je i mjesto gdje gomila Engleza dolazi na momačke i djevojačke večeri i gdje ćete svaki dan moći naletiti na neku zabavu, poput primjerice 18 trubača iz Skandinavije koji su imali street performance u blizini Gozsdu Udvara, mjesta gdje ima na desetke birceva na okupu. Eto, tek tako. 

Budimpešta je, za razliku od Berlina, puno financijski prihvatljivija za ekipu iz našeg dijela svijeta. U Berlinu će vas pizza koštati od 10 eura na više, a ovdje je ima i za 5, ako želite izaći i popiti pivo, izbor je ogroman, a plaćat ćete između eura i pol do tri, za razliku od Berlina gdje je pet. 

7

Prati nas i neka luda sreća s vremenom, jer je cijelo vrijeme sunce i preko 20 stupnjeva, idealno za lutanje. Katarina koja živi u Pešti i njen muž Abishek u jedno divno subotnje jutro vode nas na brunch, a kasnije u lunjanje gradom. Dunavom plove brodovi, a oni nam otkrivaju kako postoje redovne gradske linije, kao za bus, pa ne morate ići na skupe turističke ture. Isto tako saznajem da ne postoji samo jedan centar, kao u Zagrebu, nego više njih - ovisi što vam se sviđa. Shopping meka je definitivno u ulici Vaci, koju lokalci izbjegavaju u širokom luku, a mi turisti uživamo u šušuru i ponudi dućana. 

8

Vode nas i u mjesto koje mi se svidi na prvu - Kisüzem. Možda i zato što se voli nazivati središtem boema bez očekivanja u životu. Ekipa pijucka vino ili rum, a ono što je divno jest da je to pub-bar-restoran koji služi specijalitete iz Sirije, Afganistana, Eritreje i Somalije kako bi se solidarizirali s migrantima i izbjeglicama koji su u velikom broju došli u Mađarsku i koje desničarska vlada, blago rečeno, ne tretira dobro. Na taj način bore se hranom protiv ksenofobije. 

9

Nakon cjelodnevnog tabananja divno je imati hotel u blizini, a još je divnije što se subotom i nedjeljom ne plaća parking, pa možeš sparkirati ispred fantastične lokacije Moments hotela. Mala stvari zbog kojih zavoliš neki grad još više. 

10

Nedjelja je ujutro i imam još samo toliko vremena da pojedem prefinu slaninu - apsolutni must svakog hotelskog doručka, izvrstan kruh (koji je inače u Budimpešti pretežno loš) i iscijedim si naranče u Momentsu, prije nego krenem ponovo na drum. Put Tokaja, put vina. Živjeli!

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo