Znate li sport koji nisam probala?

21/02/2012

Kako je Mateja od netalentirane sportašice, čiji su treneri slavili kad bi se ispisala s aktivnosti, u međuvremenu postala pravi fanatik koji ne ide na spavanje bez 500 trbušnjaka i makrobiotičar koji osuđuje i čašu mlijeka

s

sNikad nisam bila sportski tip. Sportska mi odjeća dobro stoji pa sam uvijek barem uspijevala izgledati kao sportaš, ali istina je da sam oduvijek mrzila sve što je povezano s tjelovježbom. Kad sam bila klinka, mama je inzistirala na bavljenju sportom jer "u zdravom tijelu je zdrav duh". Tako sam u djetinjstvu prošla ama baš svaki sport koji je jedno dijete moglo trenirati u Karlovcu osim nogometa. Jazz dance, odbojka, kratka faza u atletici, a nakon toga još kraća epizoda košarke.

Zadnja faza bila je rukometna, u srednjoj, gdje sam bila - pazite ovo - golman. Sve odreda sam prezirala i nerijetko sam pri zagrijavanju uspijevala "ozlijediti" gležanj ili rame te cijelu tekmu provela na klupi, gdje sam se osjećala najugodnije. Nakon prva dva mjeseca jazz dancea učiteljica je mojoj majci donijela lošu vijest: "Vaše dijete je apsolutni antitalent i smatram da nema nikakve potrebe da je upišete i sljedeći mjesec." Trener odbojke bio je diskretniji te je platio rundu kad je od mog tate čuo da i od toga odustajem.

Kruh s parizerom

Kao tinejdžerica bila sam visoka i poprilično mršava, ali se na mojim žgoljavim rukama i već malo opuštenom trbuščiću vidjelo da je tu zdrav duh, ali da baš ne činim mnogo za svoje tijelo. Jela sam sve i svašta - četvrt kruha s parizerom, hamburgere, slatkiše i sve to u enormnim količinama, no metabolizam je činio svoje. Tako sam i završila u manekenskim vodama - zahvaljujući genima i ne pretjerano velikom trudu.

No, tada nisam znala da mi je ta zadana pozadina i ležernost s kojom sam je uzimala zdravo za gotovo dovoljna da bi mi se otvorila vrata tog svijeta. Ono što će se dogoditi nakon što kroz njih prođem ovisilo je o mnogo čemu, ali bez mog većeg angažmana mnogo toga bi brzo postalo ništa. Nije trebalo dugo da shvatim kako sada igram za prvu ligu i da se od mene očekuje ništa manje od potpune predanosti i velikih žrtvi.

Hop na makrobiotiku

Da, definitivno je trebalo poraditi na definiciji mišića,  povećati kondiciju - jedini način da se prežive naporna snimanja, više vremenskih zona u jednom tjednu, po dvadesetak kastinga dnevno i noćni fitinzi. Ubrzo sam počela primjenjivati sve što sam naučila iz svojih propalih i kratkih romansi s različitim sportovima.

Svaki dan započinjao je s pola sata razgibavanja i istezanja, a završavao s oko 500 trbušnjaka, čučnjeva te vježbi za noge i guzu. Počela sam trenirati pilates te se educirati o prehrani. Prešla sam na vegetarijanstvo, pa na veganstvo, sve dok nisam završila na makrobiotici i svima oko sebe počela soliti pamet kad bi i pomislili na masni burek. U toj su fazi čak i moji roditelji postali kvazimakrobiotičari jer se u mojoj prisutnosti nije na miru mogla popiti ni čaša mlijeka.

No, usprkos tome što sam tada bila najmršavija, što sam na svom izgledu zarađivala i dobivala komplimente najvećih faca modne industrije, nisam bila zadovoljna. Moje je ogledalo uvijek govorilo drukčiju istinu. I iako sam ga vrlo dobro skrivala, uvijek je u meni postojao strah da će sutra svi moji suradnici vidjeti ono što je vidjelo i zrcalo.

S godinama sam shvatila da se treba kloniti ekstrema te da svaka žena svoj optimum postiže kada otkrije kako raditi na sebi i istodobno uživati u tome. Kada želi biti bolja, izgledati bolje, ali se zna cijeniti upravo u ovom trenutku. Geni čine svoje, ali prava ljepota proizlazi iz procesa vlastita rasta i iz zadovoljstva koje se rađa dok radimo na sebi.

Mateja Penava

 

 

 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo