Samo budi svoja

21/02/2012

Mateja Penava, super uspješna manekenka i kolumnistica Cosma, otkriva kako ostati samo svoja. I to u svijetu u kojem bi vas svi najradije zapakirali u atraktivan marketinški proizvod

s

 

sDobar dan, ja sam...

U trenutku kad je kolumna u Cosmu postala stvarnost, oblio me hladan znoj. U rekordnom roku moja razmišljanja o načinu na koji ću se predstaviti i dojmu koji želim ostaviti počela su graničiti s opsesivnošću usprkos dobronamjernom savjetu moje nove urednice. “Samo budi svoja”, riječi su kojima je završila naš prvi razgovor.

Zadatak koji bi trebao biti sasvim jednostavan djevojci koja se bliži srednjim dvadesetima u meni je svejedno izazvao blag napad panike. Teško mi je reći zašto. Možda zato što sam ih najčešće čula u trenucima najvećih promjena u mom životu, a još mi ne znače ama baš ništa. Izgovaraju ih i prijatelji kao da njihovo značenje ne traži nikakvo dodatno objašnjenje i čini se da to obje strane u potpunosti shvaćaju kao da je to urođeno svakom ljudskom biću. Na kraju krajeva, što bi moglo biti jednostavnije nego biti svoj? Meni? Puno toga.

Misija: pronađi sebe

Od ulaska u manekenski svijet parole poput “Budi svoja” ulazile su u moje uši takvom brzinom i odzvanjale u mojoj glavi takvom silinom kao da su imale namjeru ponukati me na misiju što bržeg pronalaska ne sebe, nego neke svoje verzije koja bi se mogla uredno zapakirati i promišljeno prezentirati. Dobar omot i prezentacija izvrsna su marketinška sredstva, a marketing nam pomaže dobiti ono što (mislimo da) želimo.

Tako sam se s petnaest godina našla u situaciji u kojoj su se dijelovi moje osobnosti, ključne za tu toliko razvikanu autentičnost, brusili pod hrapavom površinom dvosmislenih komplimenata koji su hvalili, ne ono što jesam, nego ono što bih trebala biti.

Vrlo brzo postalo mi je jasno da “biti svoja” ne dolazi spontano i da rijetko kad znači istu stvar u različitim situacijama. Naime, ljudi nam, nekad iz ljubavi, nekad iz koristoljublja, a ponekad iz obične neupućenosti poručuju da budemo ona “svoja” kakvom nas oni smatraju te nas na taj način forsiraju na ispunjenje svojih, a ne naših ideala.

Dvosjekli mač

Doba u kojem živimo dvosjekli je mač za sve žene ovog svijeta. Nikada u povijesti ljudske vrste žene nisu mogle graditi karijere kao što to mogu danas, javno izraziti svoje želje, potrebe i interese te ih pokušati ostvariti. No, uskoro se “moći” pretvorilo u “morati” i sva vrata koja smo otvorile istodobno su postala i teret na našim leđima, a izborene slobode pretvorile su se u neispunjiva očekivanja.

Zato danas žena s uspješnom karijerom nije uspješna jer nema djecu, neudana žena je nesretna jer nema muža, majka i domaćica je jadna jer se odrekla ispunjenja svojih potencijala, a majka koja radi još je jadnija jer sve radi napola. Dok je mlada, žena pati od površnosti i gluposti koju može izliječiti jedino starost i ružnoća, a kad ostari jednostavno pati jer je izgubila mladost, odnosno jedinu vrijednost koju je zaista posjedovala.

Gorko razočaranje

S obzirom na to da nismo bile sposobne “požnjeti sve što smo posijale” ispunjavanjem tuđih očekivanja u svakom trenutku (nekad svjesno, a nekad podsvjesno), napokon smo pronašle način da “budemo svoje”. Prihvaćenost okoline uvijek je ugodnija od hladnog mraza razočaranja, čak i kad je ono što ona prihvaća samo prilagođena verzija nas samih.

No ja ću ovaj put drukčije. Savjet “samo budi svoja” shvatit ću doslovno. Pa, vidjet ćemo.

Mateja Penava

 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo