Problemi s kilogramima

21/02/2012

"Ti bi izgledala fenomenalno samo kad bi imala kilu viška", govorili su joj dečki i susjedi dok je za modni svijet uvijek mogla biti zericu mršavija i utegnutija. Što će Mateja učiniti sada, s pet kila više nego ikad prije?

d

sJedne ljetne i ležerne večeri prišao mi je nepoznati dečko i s nevjerojatnom lakoćom uspio ponoviti jedan od najstarijih klišeja povezanih s manekenkama i muškarcima koji im ne znaju prići - osvrnuo se na moju kilažu."Ti bi izgledala fenomenalno samo kad bi imala koju kilu viška. Ipak si mi premršava", rekao je. Prije bi me mučile takve primjedbe vezane uz moju mršavost koje su, izgledalo je, dolazile sa svih strana, i to svakodnevno.

Neko vrijeme činilo se da se svaki moj uspjeh, pa tako i uspjeh mojih kolegica, uvijek morao boriti da izađe iz sjene velike babaroge koja se nadvila nad manekenskim svijetom. U trenutku kada se moja karijera kretala u petoj brzini, cijeli svijet krenuo je u borbu protiv pretjerane mršavosti profesionalnih manekenki. I dok su svi izvan svijeta mode naizgled bili zabrinuti za naše zdravlje i način na koji naše fizičko stanje može štetno utjecati na samopouzdanje djevojaka koje nam se dive, sama moda ostala je ista, kao i njezini kriteriji.

Premršava ili ne

Osobno nikada nisam imala velikih problema u ispunjavanju tih kriterija. Održavanje manekenske linije zahtijevalo je od mene trud i disciplinu, ali nikad onu ekstremnu - oduvijek sam bila mršava. Veći mi je problem uvijek bio održavanje željene i potrebne razine samopouzdanja za koju nigdje nije postojala propisana "dijeta". Za kilicu manje dovoljno je bilo večerati malo ranije i reći kruhu ne nekoliko dana, no za povećanje samopouzdanja jednostavan recept nigdje nisam mogla naći.

Za modu sam uvijek mogla biti zericu mršavija i utegnutija, a za ostatak svijeta uvijek sam bila mrvicu premršava i preutegnuta. Tijekom godina i moda i svijet ostajali su pri svom i ni jedna se strana nije ustručavala staviti mi to do znanja. Upravo zato što je bilo nemoguće istodobno udovoljiti klijentima, dizajnerima i agencijama s jedne strane, a svojim susjedima, prijateljima, poznanicima s druge, primjedbe o mršavosti znale su me pogoditi dublje nego što su trebale. Mršavost je, s jedne strane, bila nešto što se veličalo, čak i dobro plaćalo, a istodobno i nešto što je drugima omogućavalo da se lakše nose s mojim uspjehom. Kao mlada i naivna željela sam impresionirati oboje - i modu i ljude izvan nje. Rezultat? Neuspjeh i nisko samopouzdanje.

Nakon bezbroj pokušaja (i promašaja) da se uklopim u sve namijenjene mi kalupe - one svjetske manekenke u najboljoj formi, a i one zdrave, mlade Karlovčanke koja se nije upropastila radi slave - lijek za moje samopouzdanje pojavio se upravo kada sam prihvatila da nema šanse da se ikad uklopim u bilo čiji kalup osim vlastitog.

Vučja glad

To je bilo moguće tek kad sam otkrila da se moja ideja onoga tko trebam i želim biti razlikuje od onoga što su drugi očekivali od mene. Tada sam svoj život i samu sebe naučila vrednovati po kriterijima koje sam si postavila sama, a ne po onima koje mi je postavljalo manekenstvo te moja pariška, njujorška, karlovačka i zagrebačka okolina.

I danas se bavim manekenstvom, ali s pet kila više nego ikad prije, a istodobno i studiram, ali s pet kila manje od onog što moji susjedi smatraju da bih trebala imati. Još jedem zdravo, ali zato što to želim, a ponekad jedem smeće također zato što to želim. Vježbam jer se nakon pilatesa osjećam bolje, a kad ne vježbam, uživam u svojoj lijenosti bez straha da će me vrijeme i gravitacija kad-tad pregaziti. Danas živim s namjerom da slomim svaki kalup koji nije moj i kad me pitaju jedem li ikada, nasmijem se i kažem: "Skoro nikada, ali ponekad sam toliko gladna da ipak posustanem."

Mateja Penava

 

 

 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo