Kraljeviću, gdje si?

21/02/2012

Zašto se neka jutra budi spremna sama samcata pokoriti cijeli svijet, a druga se pita pa gdje je više taj princ u bijelom BMW-u? Da bi dobila odgovor, Mateja je na red pozvala Snjeguljicu, Trnoružicu i Pepeljugu

d

sKao djevojčica živjela sam bez interneta, mobitela, Facebooka, YouTubea, ali sam živjela za trenutke provedene uz bajke braće Grimm. Iz dana u dan čitala sam priče o princezama koje, usprkos svim nevoljama, tik pred kraj ispune sve svoje snove. Na Snjeguljicu je zbog njezine nenadmašne ljepote ljubomorna maćeha. Biva prognana, otrovana i na kraju spašena. Priča završava s njezinim kraljevićem, njegovim dvorcem i happily ever after životom. Pepeljuga je živjela s maćehom i svojim ružnim polusestrama koje su je izrabljivale, opet zbog ljubomore. Njezin život bio je besmislen sve dok nije upoznala prelijepog princa koji se oženio njome i zauvijek je usrećio.

Nježna i krhka Trnoružica pada u dubok san iz kojeg je može probuditi jedino poljubac prave ljubavi. Njezin princ na svom konju prolazi kroz trnje da bi došao do nje, spasio je i s njom odjahao u sretan život.

Tko će me spasiti

Kao i većina mojih vršnjakinja djetinjstvo sam provela družeći se s mladim, krhkim, neopisivo lijepim, ali unesrećenim djevojkama koje je od života punog patnje spasio savršen muškarac - zgodan, visok, s konjem, dvorcem, bogatstvom i, naravno, nezaobilaznom titulom. Koliko god to zvučalo smiješno, upravo su takvi portreti žena bili prvi s kojima sam se susrela i utjecali su na način na koji sam gradila svoja očekivanja u ljubavi i životu. Usprkos činjenici što sam odrasla u dobu u kojem su žene u zapadnom svijetu, iako kod nas s malim zakašnjenjem, imale priliku dominirati više nego ikad prije, birati profesiju, samostalno osmisliti svoju budućnost i birati kakav život žele živjeti, i s dvadeset i pet još se redovito gubim u maštarijama u kojima i mene savršenim poljupcem spašava princ.

Iako sam odrasla uz samostalnu i snažnu majku koja je istodobno i radila, i kuhala, i odgajala i pomagala mi s matematikom, ponekad rješenja većine mojih problema nezaobilazno uključuju muškarca koji svojom prisutnošću liječi sve. Nakon devet godina karijere, samostalnog života, vlastitog bankovnog računa, snažne obiteljske potpore i dobrih prijatelja svejedno mi se, bez kraljevića, vlastiti život ponekad čini nesiguran, kao da moj happily ever after nikad neće doći. Neka se jutra budim spremna sama samcata pokoriti cijeli svijet, a druga dočekujem bezvoljno, želeći spavati sve dok me moj princ ne probudi poljupcem koji obećava život ispunjen razumijevanjem, sigurnosti i bezbrižnosti.

Kraljevna i kredit

Tko se sjeća moje epizode s Cosmo partyjem u Esplanadi zna da ne mislim da ima nešto loše u maštarijama koje uključuju princa spasitelja, ali dio mene ipak misli da se problem pojavljuje kad se maštanje pretvori u očekivanje ili, još gore, u standard po kojem mjerimo vlastiti život i muškarce u njemu. Taj život uvijek ima dozu neispunjenosti ako u njemu nije mlad kraljević i njegov dvorac ili barem obećanje istog.

Pitam se bi li bilo drukčije da su bajke braće Grimm završavale tako da krhka djevojka kroz svoje nevolje nauči biti snažna, samopouzdana i samostalna. Kada bi kraljevna izabrala svoj put, našla posao, dignula kredit za stan i napokon se odselila od sedam patuljaka, tada bi njezin princ bio šećer na kraju, a ne ključna komponenta koju čeka da se oko nje gradi sve ostalo. Jer upravo je "sve ostalo" ono što nas oblikuje u osobe kakve želimo biti i čini naš život onakav kakav želimo. Kad znamo tko smo i vladamo vlastitim dvorcem, tada ćemo znati i tko naš kraljević treba biti; moći ćemo ga prepoznati u svijetu punom žaba, a možda ćemo ga i samo jednim poljupcem dovesti u red.

Mateja Penava

 

 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo