Jesi znala da misice dobivaju auto?

21/02/2012

U doba dok sam nosila naočale u stilu Harryja Pottera i mislila da ću studirati pravo, jedan TV izbor za Miss Hrvatske, jedan auto i jedna tijara (u kombinaciji s maminim vrućim krumpirima) promijenili su sve moje planove

s

sNe sjećam se točno koliko sam imala godina, ali znam da je to bilo prije nego što mi je smetalo nošenje "naslijeđenih" traperica i glomaznih tenisica. I prije nego što sam ikad stala na vagu, osim kod doktora. Tada mi je za pojaviti se u javnosti bilo dovoljno da imam čiste zube, a s ogledalom sam se družila rijetko. Trenirala sam rukomet, nosila naočale koje sam ukrala Harryju Potteru i svako malo nešto trpala u usta. Sjećam se kako sam jedne večeri sjedila u svojoj sobi, pisala lektiru i jednim okom pratila izbor Miss Hrvatske za Miss svijeta.

Tada je to još bio događaj - obitelji su se okupljale i komentirale djevojke, dok su se tijare dijelile u javnosti, a ne iza zatvorenih vrata, u prostorijama manjim od mog ormara. Tad sam još mislila da ću studirati pravo i da su sve žene koje su u tom trenutku paradirale po mom ekranu totalne glupače. Moja se obitelj, kao i ostale, inače okupljala oko stola u dnevnoj sobi, tanjura punog vrućih pola i čaša punih hladnog jogurta. I mi smo voljeli komentirati, no te smo godine odustali i od zajedničkog gledanja i od tračanja, a bogme i od pola. Ja sam kasnila s lektirom, mama je morala oprati suđe, a tata se pravio da spava, sretan što je još jedna mrska mu  obiteljska "tradicija" tako očito bila na izlazu.

Želiš biti misica?

Tako sam s glavom nad bilježnicom, već u pidžami, malo pratila, a većinom radila. Kako nisam imala ni s kim podijeliti svoje oštre kritike, rijetko sam dizala pogled sve dok se izbor nije približio kraju, sve dok pobjednica nije zaplakala nad svojim novim autom. Taj trenutak za mene je bio onaj "aha moment" u kojem mi se sve posložilo.

"Mamaaa!" viknula sam naglo, no nisam dobila odgovor. Ustala sam sa stolice i krenula prema kuhinji u kojoj je mama još vodila bitku s brdom suđa koje bi je svaki dan, bez iznimke, dočekivalo nakon posla.

"Ej!" rekla sam s praga.

"Da?"

"Jesi ti znala da misice dobivaju auto?"

"Jesam," okrenula se prema meni i upitala: "Zašto? Želiš biti misica?"

"Pa ono, auto nije mala stvar. Kaj ja znam. Misliš da bih mogla?"

"Mogla bi", odgovorila je mirno, baš kao da je već neko vrijeme čekala upravo to pitanje, okrenula se i nastavila svoju bitku.

Na povratku u sobu, zamišljena, prošla sam pokraj ogledala u hodniku i prvi put zastala dulje od nekoliko sekundi. Promatrala sam svoje lice i napravila poneku grimasu prije nego što sam se okrenula iz profila i pokušala uvući svoj tada istaknuti trbuščić. "Na tome bi trebalo poraditi," promrmljala sam i vratila se lektiri. Ostalo je povijest.

Poslat će me kući

Uslijedio je sastanak s obitelji Bangoura i pohađanje manekenskog tečaja u Midikennu, castinzi i prvi pozivi stranih agencija. Nakon prve odrađene sezone revija i dalje sam furala isti ruksak u kojem su samo nekoliko mjeseci ranije bile srednjoškolske knjige, sada zamijenjene bookom i kartom Pariza. Vrlo brzo, smatrala sam, agencije će uvidjeti pogrešku i shvatiti da hodanje po pistama nije za mene.

Poslat će me kući, a ja ću se, nimalo razočarana, vratiti u Hrvatsku s torbom punom suvenira. No to se nije dogodilo i tako sam s vremenom, uz malo vodstva i naviku da u onome što radim uvijek dajem sve od sebe, "naučila" biti manekenka kad bi situacija to zahtijevala. Prvo sam naučila kako biti, a onda i kako u tome uživati. Uz hodanje na vrtoglavim petama, moja iskustva s manekenskim svijetom, kao i moji počeci pokazali su mi važnost otvorenih očiju i otvorenog uma jer često ono što nam je suđeno, ono što će nam pružiti najveću priliku za uspjeh i rast je upravo ono što najmanje očekujemo. Samo trebamo biti hrabre, otvorene i držati se dalje od predrasuda - onih iz okoline, ali i vlastitih.

Mateja Penava

 

 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo