Brucošica sa 25

21/02/2012

Je li prihvatljivo biti srednjoškolka sa 21 godinom, a brucošica sa 25? Što se Matejine mame tiče, nijedna manekenka ne bi na pistu prije nego što pročita svu lektiru, no njezina kći ipak misli malo drukčije

s

sTočno tjedan dana nakon mog 21. rođendana moja je majka skupila hrabrosti, odlučno ušla u moju sobu i započela monolog o važnosti obrazovanja. Govor je započeo odlučno, a završio preklinjanjem da se prihvatim knjige jer sa 21 godinom više nije prihvatljivo još biti srednjoškolka. Navodno je cijelo susjedstvo uživalo ispitivati je o mojim akademskim planovima i čuti da još nisam položila lektiru. Čini se da razgovor o mojoj uspješnoj karijeri nije nikome pružao isti gušt kao razglabanje o mom potencijalno neuspjelom obrazovanju. No, scena koja se tada odigrala preda mnom bila mi je poprilično smiješna jer su matura, pa i fakultet uvijek bili dio moje budućnosti.

Mamina noćna mora

Otkad sam, uz blagoslov svojih roditelja, s nenavršenih šesnaest godina napustila gimnaziju i upisala Birotehniku, dopisnu školu u Zagrebu, mogućnost da nikada ne završim obrazovanje postala je mamina noćna mora. Pod njezinom kontrolom sljedećih sam šest godina revije dočekivala čitajući "Smrt Smail-age Čengića" i "Prokletu avliju", a na snimanjima, dok su mi tri osobe istodobno ravnale kosu, vježbala sam srednjoškolsku matematiku.

Svom mom trudu usprkos, manekenstvo se uspjelo preliti u svaki aspekt mog života i uz sva moja putovanja, fashion weekove i snimanja škola je jednostavno ostala u pozadini. Istina je kad kažu da vrijeme leti kad se zabavljaš, ali isto tako juri i kad u tjedan dana radiš na tri različita kontinenta, po petnaest sati dnevno. No tog dana mamine riječi nisu bile uzaludne jer je godinu dana kasnije, za rođendanski poklon, dobila moju srednjoškolsku diplomu.

Sada, u svojoj dvadeset i petoj, kao brucošica na Fakultetu političkih znanosti nisam najstarija na godini, ali sam jedna od rijetkih koji nemaju 19 godina, no ne smatram to neobičnim. Naprotiv, ono što su neki rado nazivali napuštanjem škole, ja sam vidjela kao priliku da se izgradim kao osoba na načine koji su većini nedostupni i da se na fakultet odlučim onda kada sam sigurna da ga želim i što od njega očekujem.

Stranputica

Skrenula sam s glavne ceste i nastavila lutati sporednim putevima koji su mi pružili jednako dobru, ako ne i bolju priliku za sazrijevanje te upoznavanje sebe i svojih želja. Radeći, stekla sam dotad nepoznatu razinu discipline, a zarađivanje vlastitog novca naučilo me odgovornosti. Putovanja su me učinila fleksibilnom, manje zadrtom i poniznijom. Manekenstvo me suočilo s nekim od najtežih trenutaka u životu i na taj me način učinilo jačom, a istodobno mi je omogućilo iskustva koja su mi otvorila oči te mi otkrilo svijet neograničenih mogućnosti.

Ustvari, svoje obrazovanje nikada nisam ni prekinula, niti sam pauzirala, nego sam jednu školu privremeno zamijenila drugom koja mi je u tom trenutku mogla pružiti više. Ta je odluka od mene zahtijevala više svega, i predanosti i odlučnosti, i hrabrosti i snage, ali se pokazala neprocjenjivom jer me, uz sve padove i uspone, učinila sigurnom u sebe i spremnom da se nosim s bilo čim.

Naravno, ne predlažem da svi napustimo svoje škole, karijere i obaveze te da krenemo na "jedi, moli, voli" misiju po svijetu, ali savjetujem da svako malo zastanemo, duboko udahnemo, podignemo glavu i pogledamo sve što nas okružuje. Na taj si način pružamo priliku vidjeti, ne samo gdje smo stigli i što smo postali, nego i je li to ono što uistinu želimo. U slučaju da nije, nema veze, jer iza ugla se uvijek skriva put kojim se rjeđe ide!

Mateja Penava

 

 

 

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo