U vezi? Razvedeni? Hetero? Homo? Oženjeni? Singl?

20/01/2016

Ma što od ovoga bili, u novom dobu kojem hrlimo svaka od ovih opcija je, napokon, okej. S nama i dr. Watsonom tome se veseli i Milana Vuković Runjić

Brad i Angie, Ben i Jennie, velika ljubav, veliko vjenčanje pa – veliki razvod. Ili su možda tek u procesu razdvajanja koje su možda izmislili tabloidi, a možda i nisu, ne uče nas ničemu posebnom osim da u svijetu bogatih i slavnih nije nikakav problem napraviti veličanstveno vjenčanje, a čim se pojave one vječne “razlike” među partnerima, oni će bez problema oglasiti “prijateljski razvod”. U tome su možda najviše pretjerali Gwyneth i Chris koji “nikada nisu bili bliskiji nego u trenutku prestanka zajedničkog života”, zbog čega su postali predmet planetarne sprdnje. Naravno da se ljudi ne razvode zato što im je divno, zato što se razumiju te među njima vladaju sklad i povjerenje. 

Bračna ljubav = čudo

Bez obzira na to hranite li se samo sirovim povrćem, što vas čini maksimalno prosvijetljenom osobom, ili u polumraku smočnice tamanite kobasice, razvod nikome nije ni lijep ni ugodan. Jedan od ljepših razgovora o bračnom i drugim statusima vode doktor Watson i Sherlock Holmes u novoj verziji popularnog serijala. “Jesi li u vezi? Oženjen? Razveden? Hetero? Homo? Samac?”, pita Watson Sherlocka. “Pitam te to samo zato što je svaka od tih opcija potpuno okej.” Možemo se samo nadati da će novo, novo doba u koje hrlimo doista poništiti sve razlike između načina na koji ljudi žive. 

U srednjem vijeku je brak, barem među plemstvom, bio ozbiljna, prag­matična stvar. Odnosio se na širenje vašega kraljevstva, povećanje vaše moći, općenito ugleda. Razvod je bio nepoj­m­ljiv, premda je uvijek bilo jogunastih kraljeva koji bi našli načina da se otarase supruga. Nikome tada nije padalo na pamet da bi brak bio slika supružničke ljubavi. Još kao djetešce bi vas zaručili, a nekad već u nježnoj dobi od 12 godina vjenčali. Kada bi se slučajno dogodila ljubav među partnerima u tako sklopljenim brakovima, smatralo se to čudom. I nije se tako rezoniralo samo u mračnome dobu. Tek pedesetih godina prošlog stoljeća počelo se otvoreno govoriti o braku kao o zajednici nastaloj na međusobnoj ljubavi i poštovanju žene i muškarca. Sve više mladih protivilo se savjetima i sugestijama roditelja o “adekvatnom” partneru. 

Nema jamstva

Cure su se odbijale udavati za liječničke sinove bez obzira na to koliko se to njihovim majkama sviđalo. I premda gotovo u cijeloj Aziji stariji i dalje vode glavnu riječ pri biranju partnera (pa je obitelj tako kamenovala jemensku djevojku jer je odlučila živjeti s muškarcem kojeg je voljela, a ne s onim kojeg su joj namijenili), na Zapadu je prilično uobičajeno da supružnike biramo sami, štogod naši stari o tome mislili. Sloboda je divna, ali i ona ima cijenu. Danas se svaki treći brak raspada. Možda bi i svaki drugi da razvod, poput vjenčanja, nema svoju cijenu. Nije baš jednostavno otići od partnera u neki svoj stan ako jedva plaćate zajednički. Niti je lako biti samohran roditelj s bivšim partnerom koji nevoljko plaća alimentaciju, a vaši prihodi su neredoviti i slabi. 

U zemljama poput naše mnogi ostaju u braku (čak i u onom u kojem vas netko emotivno ili tjelesno zlostavlja) jer razvod je luksuz kad su vam džepovi prazni. Svima dragi papa Franjo nedavno je izjavio da neke bračne zajednice koje su previše loše da bi trajale ipak treba razvrgnuti. To što se na početku činilo dobrom idejom, da živite s nekim u koga ste ludo zaljubljeni, s vremenom se može pretvoriti u noćnu moru zajedništva s nekim tko vam ludo ide na živce. Zaljubljenost, nažalost, nije ništa bolje jamstvo uspješnog braka od nekadašnjeg pragmatičnog pristupa (tvoja zemlja + moja zemlja = jaaako velika zemlja). Lakoća rađanja i umiranja holivudskih brakova samo svjedoči o tome da je i dalje prilično malo ljubavi koje mogu izdržati test vremena. 

I samoća može biti izbor

U pozadini brakova, pogotovo holivudskih, često su površne i kratke emocije temeljene na seksualnoj privlačnosti. Uvijek mi se sviđala definicija ljubavi kao onoga što se događa između muškarca i žene nakon seksa. Je li brak siguran put prema tome da se ljubav rastopi i pretvori u najboljem slučaju u nešto nalik na prijateljstvo ili herojsko putovanje kroz život udvoje, gdje nam upravo ljubav pomaže da pobijedimo najteže izazove i prepreke? Po svoj prilici, i jedno i drugo. Sigurno je da čarobne formule za održavanje ljubavi nema, kao što ne postoji ni savršena dijeta. 

Stoga je i samoća, koju netko ne shvaća kao udarac sudbine nego kao svoj izbor, također odgovor na prethodno pitanje. Naš malograđanski svjetonazor i dalje svakome daje za pravo da postavlja ženi pitanja poput “kad ćeš se već jednom udati” ili “kad ćeš već jednom roditi” – još nije izmišljena kozmička šaka koja će takve dosadnjakoviće nokautirati na mjestu, što je šteta! Kad se tome pridruže konstatacije što se šapću iza leđa poput “nikad se ta neće udati/niti će roditi”, gdje se udaja i dalje smatra dokazom ženine ispravnosti, praktički njezinim jamstvenim listom, postaje jasno koliko još vremena treba proći da svi budemo poput doktora Watsona. Udana, neudana, sve je to okej! Jer doista, nije važno kako živimo sve dok u životu uvijek iznova pronalazimo razlog za sreću. 

Milana Vuković Runjić

Preporučujemo

Komentiraj

Novo