Ljubavni romani, naše skrovište od razočaranja

12/04/2016

Bez obzira na to je li riječ o Izoldi, dugokosoj princezi o kojoj se stalno netko brine, ili o Carrie, slobodnoj i samostalnoj ženi koja radi sve što hoće, san o ljubavi ostaje isti: želimo iskusiti onu pravu, veliku, uzajamnu strast koja nas nosi poput divljeg vjetra

Sigurno pamtite Bridget Jones, slatku debeljucu koja malo previše puši i malo previše pije i svake se nove godine želi riješiti tih navika. Ona ne zna točno koji joj se od dvojice muškaraca u njezinu životu više sviđa i prilično se namuči dok to otkrije. Bridget je junakinja istoimene knjige s kraja prošlog stoljeća, kao i Carrie Bradshaw iz “Seksa i grada”, koja živi u metropoli, zaposlena je i vječno fantazira o ljubavi. I Bridget i Carrie duhovite su, samostalne i pune slatkih, malih mana. Kod Carrie je to njezina legendarna opsesija cipelama, za koje je spremna mnogo toga pretrpjeti. 

U 18. stoljeću publika je uživala u njihovim prethodnicama koje su nosile duge haljine i živjele u engleskom krajoliku – u Emmi Woodhouse (iz “Emme”) ili u sestrama Elinor i Marianne Dashwood (iz “Razuma i osjećaja”), djevojkama koje odbijaju brakove iz računa kako bi se udale iz ljubavi, a sama se pripovjedačica – Jane Austen, koja je svoje romane potpisivala s “A Lady” (Dama), nikada nije udala. Još ranije ljudi su rado čitali o lijepoj i čednoj Pameli (Samuel Richardson objavio je “Pamelu” 1740.), njezinim doživljajima i spašenoj vrlini, a vratimo li se u daleku prošlost, kao ishodište svih ljubavnih priča u srednjem vijeku pronalazimo razne verzije romana o Tristanu i Izoldi, nesretnom vitezu i plavookoj djevojci koju on prati na njezino vjenčanje za irskoga kralja Marka, no putem se, nakon što ispije čarobni napitak, mladi par zaljubi i pobjegne u šumu. 

Priča ne završava dobro, ali za sve je kriva vještica koja nesretnim ljubavnicima podmetne napitak. Od Izolde do Carrie Bradshaw dug je put!

Oprez – prepreke!

Strast koju naše majke i bake ne mogu zaboraviti jest ona između doktora Živaga i njegove Lare, smještena na dramatičnu pozornicu predratne, ratne i revolucionarne Rusije, gdje se junaci sreću i razdvajaju, a njihova je ljubav jača i opasnija od snježne oluje. Pasternakov roman bio je godinama zabranjen u Rusiji, a kad je pedesetih objavljen u Europi, najprije u Italiji, mnoge su žene poželjele iskusiti baš takvu ljubav. 

Jedna od čitanijih ljubavnih priča u nas ona je o Siniši i Neri, junacima Zagorkine “Gričke vještice”, starozagrebačkog epa razapetog između istinitog i izmišljenog, mogućeg i nemogućeg. Dok su novinarku Mariju Jurić Zagorku muškarci u njezinim redakcijama tretirali kao biće nižeg ranga, plodna je književnica noćima izučavala arhive i u njima tražila inspiraciju za svoje napete priče. Još od Tristana i Izolde vidimo koliko su prepreke važne: svladavajući ih, junaci bivaju jači i sigurniji u svoju ljubav. Bez brojnih prepreka ne bi bilo ni književnih ljubavnih parova, a o ubojitosti istih (druga žena, ljubomorni muž, vještica, bolest, rat...) ovisi hoće li priča biti tragična ili s happy endom. No je li se mnogo toga promijenilo od srednjeg vijeka do danas, od Izolde do Carrie i Bridget? 

Bez obzira na to što je Izolda dugokosa princeza plavih očiju o kojoj se stalno netko brine, a Carrie slobodna i samostalna žena koja radi sve što hoće, san o ljubavi ostaje isti: želimo iskusiti onu pravu, veliku, uzajamnu strast koja nas nosi poput divljeg vjetra, kako kaže Izolda. Bili to Faca, Mark Darcy ili Tristan, žene u ljubavnim pričama čekaju “onog pravog”, a od srednjeg vijeka zadržala se vizija princa na bijelom konju, premda odavno ne viđamo ni prinčeve ni konje. 

U stvarnosti se takve ljubavi ne događaju baš često, što vidimo i na primjeru same Jane Austin koja je odbivši brak iz računa ostatak života provela s roditeljima i bratom. Pred razočaranjem se najlakše skriti u roman, u  “Pedeset nijansi sive” i tamo sresti potpuno neodoljivog Christiana Greya, koji uz silno bogatstvo i ljepotu ima i neobične seksualne prohtjeve kojima izluđuje svoju nevinu partnericu Anastasiju Steele. 

Da se razumijemo, meni je dotični gospodin uvijek išao na živce, jer čini mi se prilično nestvarnim i nemogućim, pa čak i nesnosnim u trenucima kada svojoj ljubavi diktira što će jesti, kamo će ići i što će odjenuti. Tko bi, osim izmišljene Anastasije, trpio takvu diktaturu? Hej, pa zar ovo nije 21. stoljeće, zar ćemo dopustiti da neki muškarac vitla nama kako želi?! Sudeći prema moru žena koje su uživale u svim nijansama sive, očito se fantazija o savršenom muškarcu, premda pomalo demonskih karakteristika, dobro sačuvala još od davnih dana. 

Demon i Božji dar

Da ljubavnik može biti demon, ili barem imati demonsku snagu nad ženom koja se u njega zaljubila, vidimo i iz možda najljepšeg ljubavnog romana svih vremena,  iz Tolstojeve “Ane Karenjine”. I dok je književnik šetao livadama oko svojeg imanja, Jasne Poljane, brao potočnice i zamišljao čežnju i patnju jedne žene, a potom je ispisivao sitnim rukopisom, čitljivim jedino njegovoj supruzi Sofiji, nije ni sanjao koje će sve ljepotice zaigrati u filmskim adaptacijama te tužne priče – od Grete Garbo, Sophie Marceau do Keire Knightley.  

Zaljubivši se u lijepog Vronskog, Ana zaboravlja na svoj nesretni brak, na društvene konvencije, čak i na vlastitog sina, Serjožu. Poput “Tristana i Izolde”, “Ana Karenjina” završava tužno. Ljubav, očito, može biti i jedno i drugo, Božji dar, ali i demonska opsesija, a da je tako, najbolje se vidi iz literature. Iz veselih knjiga (filmova, kolumni) učimo kako nas ljubav može usrećiti i oplemeniti, pretvoriti nas u zadovoljne i savršeno ispunjene osobe. 

Iz tužnih (i uvijek nijansu iskrenijih) knjiga vidimo da ona može biti i blagoslov i prokletstvo, sila koja nam mijenja život, ali ga može i upropastiti, doživimo li je u pogrešno vrijeme prema pogrešnoj osobi. No kako razum ne vlada osjećajima, kao što je lijepo objasnila Jane Austen, preostaje nam samo da o fatalnoj ljubavi sanjarimo, priželjkujemo je, a možda je se i pribojavamo. Dok nam se ne dogodi, sigurnije je o njoj – čitati!

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo