Kada ste se zadnji put seks-tekstali?

09/10/2013

Stigla je nova era seksa, u kojoj se razgolićene djevojke sele na ekrane mobitela, zajedno s bezgaćnim muškarcima i njihovim nesavršenim torzima, primijetila je i naša Milana Vuković Runjić

Ovo neće biti priča o američkim političarima, premda imamo toliko divnih primjera: najnoviji, Anthonyja Weinera, koji je najprije “letio” iz Kongresa, a sada gubi šansu da postane njujorški gradonačelnik, tek je šlag na torti. Jadni se Weiner (49) opsesivno seks-tekstao, da doslovno prevedem taj termin, s nekom studenticom (22), među ostalima, koja mu je slala svoje sličice u roza gaćicama, pa onda bez grudnjaka, bez gaćica... Puritanska se većina opravdano zabrinula: zar da takav tip bude gradonačelnik?! Očito se zaboravilo na njujorškog gradonačelnika Eliota Spitzera koji je proračunski novac mahnito trošio na luksuzne prostitutke.

Što je visoka politika nego povijest seks-skandala: od Rooseveltove ljubavnice do Kennedyja, Clintona, guvernera Sanforda koji je morao napustiti položaj jer se zaljubio u neku lijepu Argentinku, pa mu to žena, ali ni javnost, nikako nisu mogli oprostiti. Amerikanci se ne mogu pomiriti s time da je moć = seks i što je muškarac moćniji, to je seksualno nabrijaniji. To, naravno, ne znači da seks zanima samo predsjednike, kongresnike, guvernere i njihove žene koje im moraju pred kamerama opraštati njihove nepodopštine.

Pošalji mi MMS

Seks više-manje zanima sve, a posebno je neodoljiv onima koji imaju mnogo prilika. Uz to, seks-tekstanje nova je era seksa, u kojoj se razgolićene djevojke sele na ekrane mobitela, zajedno s bezgaćnim muškarcima i njihovim nesavršenim torzima. Više nije pitanje jeste li se, nego kada ste se posljednji put seks‑tekstali. Kada je netko od vas zatražio vašu više ili manje razgolićenu fotografiju, a vi ste mu je poslali? U svijetu oženjenih (udanih) takve se stvari odvijaju u tajnosti, u svijetu slobodnih još je lakše – dovoljno je da popijete s nekim kavu pa da vas on poručicom zamoli neku vašu lascivnu sličicu. Pa zašto, pitate se, zašto baš vašu sličicu kad je internet pun više-manje savršenih golih djevojaka koje će vam se ukazati na upit. Ali, vaša sličica vrijedi pet puta više od tih lažnih, manekenskih, fotošopiranih. Vidi se ta filozofija i na fotkama koje je primao ubogi Weiner koji neće biti gradonačelnik zbog malo deblje guze jedne od njegovih seks-tekstualnih partnerica.

Navodno se on i liječio od seksualno-tekstualne ovisnosti, pretpostavljam u nekoj luksuznoj klinici, gdje mu je doktorica ledenoplave kose i crveno lakiranih noktiju objašnjavala koliko je nepoćudno i loše slikati svoj ud i poslati ga nekoj djevojci. “Što bi Freud na to rekao?!”, završila bi ona terapiju, a potom u tajnosti poslala svoju sličicu nekom uzbuđenom bolničaru.

Svaki seks je – seks

Je li seks-tekstanje prevara? I što bismo učinile da uhvatimo svoga dečka kako šalje golišavu sliku nekoj djevojci? Lupile ga tavicom po glavi? Bacile mu mobitel u kadu? Ja bih mobitel takvog nevjernika apsolutno zavitlala u kadu – ili barem u lavabo. Mislim da je seks‑tekstanje seks isto kao što je oralni seks seks i kao što je svaki seks – seks.

Premda nas je Bill Clinton pokušao uvjeriti u to da on i Monica nisu uopće općili, jer se ona samo bavila njegovim udom. S obzirom na to da seks pripada beskrajnom svijetu mašte i igre, od onog “misionarskog” u krevetu do onog u kojem vi i nepoznat netko općite preko kompjutora, smiješno je i nepotrebno dijeliti ga na “pravi” i “manje pravi”, “konzumiran” ili “nekonzumiran” jer svaki je konzumiran, čak i onaj koji počinje i završava samo u našim glavama. O našoj dobroj volji i toleranciji ovisi koje ćemo tipove seksualnih eskapada oprostiti našem partneru, a preko kojih nećemo prijeći.

Naravno, i koje će seksualne igrice on oprostiti nama, jer ne može se reći da su žene cijepljene od seks-tekstanja, dapače, mislim da u njemu uživaju i više od muškaraca. Kako se čovjekova seksualnost rađa i umire s njime i ne može se reći da nam je seks zanimljiv samo u kraćem životnom razdoblju, onom u kojem lijepo izgledamo na slikama, teško je dugoročno kontrolirati i svoje i partnerove seksualne apetite. Monogamija jest jedan od teže provedivih ideala koje si je ljudski rod nametnuo. Biološki nam nije zadana, kao nekim vrstama ptica ili crijevnim bakterijama, koje su životno nerazdvojne sa svojim partnerom. Mi se, dakle, možemo odlučiti za monogamiju zato što ne želimo povrijediti osobu koju volimo te se nadati da će svijest kontrolirati nagone.

Slično je to vegetarijanstvu jer biološki nismo vegetarijanci, nemamo crijeva ni zube biljojeda, ali možemo iz nekih svojih razloga odustati od mesa. Nekima od nas to uspije, nekima ne. Onima koji u monogamiji ne uspiju vjerojatnost da će razoriti veze/brakove raste, bez obzira na to što baš svaka veza ili brak ne pucaju zbog seksa. Seksualne aktivnosti sa strane sada se čine jednostavnijima nego prije: dovoljno je poslati jedan MMS ili ga primiti i već ste u uzbudljivoj vezi.

Zašto je to stvar društva

Kako se braniti od seks-tekstiranja i može li se to uopće, tek će vrijeme pokazati jer trenutačno su sličice preplavile svijet i čine se neiskorjenjivima. No i dalje ne znamo ima li seksa u praksi više ili manje nego prije. Jer, to što smo zasuti slikama ne znači da smo neki veliki ljubavnici/ljubavnice. Sigurno je samo jedno: dok svaki zabranjeni seks s pravom narušava i ugrožava nekome vezu, doista je smiješno da narušava nečiju gradonačelničku ili predsjedničku kampanju. Jer svaki seks, bio on zabranjen ili dopušten, bračni ili izvanbračni, tekstualan ili manualan, pripada intimi pojedinca i tiče se samo njega i onoga kojega je prevario te samo prevareni imaju pravo razmišljati o sankcijama, umjesto da to postaje problem u kojem sudjeluje cijelo društvo. No to je već neka druga tema, ona o puritanskom strahu od seksa koji oduvijek, još iz razdoblja grimiznih slova za vještice, trese Ameriku.

Piše: Milana Vuković Runjić

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo