Dobrodošli u eru gospođe Bond!

08/01/2016

Ulaskom Monice Bellucci u vidno polje agenta Bonda ušli smo u neki novi svijet u kojem se lavina budala više neće čuditi ženi što ima četrdeset i više godina

Svijet više neće biti isti. Dobro došli u postspectre eru! Nakon cijelog niza Bondovih djevojaka, kojima se ne mogu osporiti ljepota i seksepil, na scenu je stupila Bond-dama, Bond-žena, Bond-gospođa – Monica Bellucci, glumica koja je prevalila pedesetu. 

Zašto je to tako važno? Kao prvo, vašoj kolumnistici divno je vidjeti seksi žene koje su starije čak i od nje. Kao drugo, a ne manje važno, rušenjem dugo i pomno građene strukture sastavljene od golišavih i mlađahnih ljepotica uvijek raspoloženih za seks i čudnovatih imena poput Pussy Galore (koja je, doduše, također bila malo starija Bond-djevojka od čak 39 godina), urušava se, ili barem rasklimava, još nešto. 

Opasna zona nakon tridesete

Naime, onaj naporan holivudski svjetonazor prema kojem je žena koja je prešla tridesetu u opasnoj zoni, žena u trideset i petoj spremna je za radikalne zahvate na licu i tijelu, žena u četrdesetoj bolje da zaboravi na glavne uloge, a žena koja je prešla pedesetu... ako se ne zove Meryl Streep, bolje je da doma puni paprike i nestane sa scene. Tu su logiku prigrlili i brojni portali i novine koji nas uporno izvještavaju o tome koja je glumica prevalila četrdesetu i kako izgleda te što će učiniti po tom uznemirujućem pitanju. Jadne žene i dalje pristaju na intervjue u kojima se brane od te nesretne četrdesete kao da su one osobno odgovorne za to što vrijeme prolazi i svake smo godine stariji, a pitanje je valjda osobne pameti i snalažljivosti nekako iskočiti iz tog jurećeg vremenskog vlaka: što je moguće samo u znanstvenoj fantastici. Ne kažem da će objavom Monice Bellucci u Bondu prestati to vječno upiranje prstom u starije žene, ali će se barem malo ublažiti. Na pitanje nekog pametnjakovića kako to da se tajni agent zaljubljuje u “stariju koku”, Daniel Craig, moj najdraži 007, kao iz topa je odgovorio: “Bond se zaljubio u svoju vršnjakinju i to, čovječe, u Monicu Bellucci!” 

Nije drugačija od same sebe

Otkad je Craig utjelovio Bonda, ta lepršava zabava za malo stariju djecu pretvorila se u seriju potresnih filmova u kojima se prvi put u povijesti uglavnom ravnodušni agent smrtno zaljubljuje, gubi ženu koju voli, pati i povrijeđen je, gotovo umre, ostane bez 80-godišnje šefice (igra je Judy Dench) koja mu je kao majka... Bond je, ukratko, postao ranjiv, bez obzira na glamur koji ga prati postao je “jedan od nas”, i to u zadnji tren, kada ga više nitko ne bi imao živaca gledati onako samozadovoljnog, s vječnim martinijem u ruci, s olabav­ljenom leptir-mašnom i plavušom prebačenom preko ruke. Na sve to vi možete reći “nije svaka pedesetogodišnjakinja Monica Bellucci”, žena koja je dvoje djece rodila u četrdesetima i dalje se usuđuje izgledati fantastično. No osim što bih je voljela gledati u novoj verziji “Kleopatre”, koja će se navodno snimati, najbolje kod Monice jest to što ona nema problema s time da bude “starija”, ne trudi se djelovati mlađe nego što jest ni djetinjastije, niti drukčije od sebe same, što se mnogim velikim glumicama poput Ume Thurman dogodilo nakon četrdesete. 

r

Neću ulaziti u rasprave o tome je li Uma estetski korigirala lice ili nije, ali ona je počinila zahvate na vlastitoj duši i jednostavno odbija nositi svoje godine, što su, očito, u stanju samo dive, poput spomenutih Meryl Streep i Judy Dench, potom Helen Mirren i nezaboravne Lauren Bacall. S obzirom na to da nas gledaju sa srebrnih ekrana i naše su oči uprte u njih, doista je lijepo kada nam neka od njih odjednom poruči “imam pedeset godina i zaljubljena sam”, umjesto “prošla sam četrdesetu i neprepoznatljiva sam”.  

Stav – tako lijepa, a tako stara

Revolucija je počela ranije ove godine, kada je poznati časopis People najljepšom ženom na svijetu proglasio 50-godišnju Sandru Bullock, što ju je instantno učinilo najstarijom najljepšom ženom na svijetu te pokrenulo pitanja na temu može li se netko tako star uopće smatrati lijepim? Zanemarivši činjenicu da se ljudski život prilično produljio, jer u starome Rimu rijetki bi uopće dočekali pedesetu, mudro javno mnijenje silna desetljeća nakon četrdesete i dalje je sklono proglasiti “opskurnim” bez obzira na to što je zrelost možda najljepše životno doba jer konačno znamo tko smo i što hoćemo. U tu zavjeru protiv zrelosti spremno uskaču slavne osobe koje se do sedamdesetog rođendana prave da su djevojčice ili dječaci, umjesto da budu odrasli ljudi, naravno, s neizbježnom dozom infantilnosti, bez koje bi život bio previše siv.

Ulaskom Monice Bellucci u vidno polje vječnog agenta Bonda, te karakterne glumice čiji je seksualni naboj samo jedno od njezinih oružja, upravo smo, i ne znajući, ušli u neki novi svijet u kojem se lavina budala više neće čuditi ženi što ima četrdeset i više godina ili će se barem morati pritom prisjetiti pedesetgodišnje gospođe Bond i svega što ona Bondu radi u dva sata filma. I sve te gospođice Pussy odjednom će postati prozračne i prozirne, zaborava vrijedan materijal (premda nikada nećemo zaboraviti Ursulu Andress – Honey Ryder kako u bikiniju izlazi iz vode) jer previše je napeto gledati zrelu ženu kako barata onim istim aparatom zavodljivosti koji smo toliko puta vidjeli u rukama mlađih. Utješno je to za odrasle žene, ali i za one koje danas imaju 25: vrijeme brzo prolazi, na torti je sve više svjećica kojih se sve manje plašimo!

Milana Vuković Runjić

Preporučujemo

Komentiraj

Novo