Dio prvi ili kako je sve počelo

13/04/2017

Ljubav ponekad doista je slijepa, a najgore je kada zbog nje iz vida izgubimo sami sebe i kada svoje želje svedemo na ono što nam se posluži, umjesto da stremimo ka onome što zaslužujemo...

Ghostanje. Swipe left. Seen. Tinder. Fuck buddies. Swipe right. Prijatelji s povlasticama. Dick pic. Badoo. Fuckboy. One night stand. Rebound. Layby. Breadcrumbing. Sexting. It's complicated... Svi odreda pojmovi jako dobro poznati svakoj osobi iole upućenoj u dejting scenu 21. stoljeća. Pojmovi koji su poznati i moraju biti poznati i mojoj malenkosti koja pišem za Cosmopolitan već četiri godine. Jednako toliko godina bilo je potrebno da osjetim potrebu i želju da pišem kolumnu.

Nisam nikada imala problema s progovaranjem o vlastitim iskustvima, no nisam ih ni po čemu smatrala osobito zanimljivima, vrijednima spomena niti relevantnima po bilo kojem pitanju. Puno sam puta čula: ''Zašto ne pišeš kolumnu?'', a moj je odgovor uvijek bio isti: ''O čemu bih pobogu pisala i zašto bi to ikome bilo zanimljivo?'' Pisati o bilo kojoj temi u kojoj nemam iskustva oduvijek sam smatrala pretencioznim pa mi se i ideja o pisanju o muško-ženskim odnosima i dejtanju iz perspektive žene koja je u ozbiljnoj vezi i 10 godina živi s partnerom činila upravo takvom. Ako sam ikada dejtala, to je bilo toliko davno da se tog perioda i pravila igre uopće ne sjećam. Moje su misli nekako bile usmjerenije na razmišljanja o idealnoj vjenčanici, kvadraturi nekretnine koja će biti dovoljna da u njoj komotno živimo moj partner, ja i dvoje djece koja su bila planirana do najkasnije 35. godine života, simpatičnim idejama za muška i ženska imena i svim ostalim sličnim temama koje prolaze kroz glave jednog para u stabilnoj vezi u kasnim dvadesetima.

A onda sam jednog dana otkrila da moja srodna duša ima aferu sa svojom 13 godina starijom kolegicom i debeli sloj leda na kojem sam do prije nekoliko trenutaka sigurno stajala odjednom se počeo topiti i pucati. Ne, nisam odustala kada sam ugledala prvu pukotinu jer sam iskreno vjerovala da se nešto što je deset godina bilo toliko čvrsto ne može samo tako raspasti i nestati. Oprostila sam mu. Voljela sam ga. Boljelo je, ali sam odlučila da je naša priča nešto za što se vrijedi boriti. Da je vrag odnio šalu i da je samo pitanje dana kada ću potonuti, shvatila sam onog trena kada sam otkrila da ona starija kolegica s početka priče nije jedina i da postoji još jedna mlađa te da moj dragi cijelo vrijeme sjedi ne na dvije, nego na čak tri stolice. Iako sam bila svega svjesna, ni to nije bilo dovoljno da se probudim iz iluzije o 'happily ever after' koja je još uvijek tinjala u mojim mislima. Oprostila sam i drugi put. 'Fool me once, shame on you. Fool me twice, shame on me.' Znam. Nakon nekoliko mjeseci tableta za smirenje, neprospavanih noći, desetak izgubljenih kilograma i bezbroj laži kako želi samo mene, otišla sam iz mjesta koje je 10 godina bilo moj dom nakon što sam otkrila da njegove afere i dalje traju. I tako sam se odjednom na pragu tridesete našla sama, povrijeđena, razočarana, zbunjena, izigrana, no još uvijek u maniri jednog pravog horoskopskog Raka puna ideala kako prava ljubav postoji, kako je samo pitanje dana kada ću upoznati onoga koji će znati cijeniti sve što kao žena mogu ponuditi i kako dobri frajeri nisu samo mit.

Dapače, i dalje sam naivno vjerovala da sam desetljeće života dala jednom takvom. Trebalo mi je jako puno vremena da prihvatim da on više nije dio mog života i priznajem, potajno sam se nadala da je samo pitanje dana kada će pokucati na moja vrata, suznih očiju, pun kajanja što je uništio nešto najljepše što je u životu imao. Sve moje nade i iluzije koje sam gajila prestale su onoga trena kada je dogovor oko podjele zajedničke imovine i vraćanja mojih stvari završio njegovim kukavičkim zaključavanjem u stan, odbijanjem poziva, blokiranjem mene i polovice zajedničkih prijatelja na svim društvenim mrežama i kada sam ja, bez snage da pokucam, stajala pred njegovim vratima, suznih očiju i puna kajanja. Kajanja što sam mu dala desetljeće života, što sam dala cijelu sebe, kajanja što sam mu pružila priliku da me toliko ponizi i pregazi i što nisam otišla iste sekunde kada sam primijetila prvu pukotinu i kada mi je moj najbolji prijatelj i moj najčvršći oslonac rekao: 'Maco, pakiraj kofere... Seliš k meni!' , a što sam na kraju nakon duge i iscrpljujuće borbe sa samom sobom i učinila.

Kada sam shvatila da su sjećanja na sve lijepe trenutke pregazile dileme o tome podići tužbu protiv njega ili ne, postalo mi je kristalno jasno da ne samo da nema šanse da on ikada požali zbog svojih postupaka, već i nešto mnogo važnije - da nema toga na svijetu zbog čega bih više jednu jedinu sekundu posvetila toj indolentnoj moralnoj horizontali. Koliko god me povrijedilo sve što se događalo prije te što se dogodilo nakon prekida, na neki bizaran način mi je drago što je završilo tako kako je. Nemojte me pogrešno shvatiti, nisam mazohist. Ali sam bila jako zaljubljena žena. Za koju je pitanje koliko bi se dugo nadala njegovom povratku u njen život da je on ispao imalo korektniji, empatičniji, da je ispao čovjek. Pokazivanje svog pravog lica koje je moram priznati vrlo vješto skrivao tolike godine bila je najveća usluga koju mi je mogao učiniti! Zahvaljujući tome skupila sam snage da odem, dobila priliku da napokon počnem živjeti i upoznavati sebe, a u ljudima koje sam zbog veze nezasluženo zapostavila pronašla sam podršku da ostvarim sve ono što je dugo vremena bilo na mojoj wish listi, a uz što nisu nikada bile nadodane kvačice uglavnom iz razloga jer je onaj za kojeg sam htjela da mi bude najveća podrška zapravo bio najmanja. Ljubav ponekad doista je slijepa, a najgore je kada zbog nje iz vida izgubimo sami sebe i kada svoje želje svedemo na ono što nam se posluži, umjesto da stremimo ka onome što zaslužujemo.  Zahvalna sam mu što me naučio koliko volim sebe i koliko ne želim pristajati na manje od onoga što me ispunjava i čini sretnom. Zahvalna sam mu i što je otvorio vrata nebrojenim trenucima plakanja od smijeha, poljupcima koji su točno onakvi kakve volim, dodirima koji su toliko pogođeni da ti trnci prolaze cijelim tijelom. Zahvalna sam što mi je poklonio priliku da doživim najbolji seks u životu i što mi je pružio prostora da upoznam najnevjerojatnije ljude.

Doduše, ako ćemo iskreno, iako su svi osebujni, šareni i jedinstveni na svoj način, ne zaslužuju svi da im se posvete vrijeme i pažnja. Puno je onih koji bi voljeli ozbiljnu vezu, ali s njima jednostavno ne kliknete. Još je više onih kojima je i etiketa prijateljstva s povlasticama previše i koje, ako ste zainteresirani za bilo što više od one night standa, po tom kriteriju vrlo lako otpišete. Najveći problem je što je najviše onih koje na prvu nećete imati na temelju čega samo tako eliminirati, ali će vam kako dani i/ili tjedni budu prolazili biti jasno da nemate pojma što biste o njima mislili i u koju kategoriju biste ih svrstali. To je onaj tip frajera koji jedno misli, drugo govori, a treće radi. Što točno misle, znaju samo oni. Govore najčešće sve ono što želite čuti, a jako dobro znaju što želite čuti. Dijametralno suprotno onome što govore je njihovo ponašanje u kojemu je nemoguće pronaći logiku. Zaraženi epidemijom površnosti odnosa, u strahu od otvaranja, upoznavanja i dijeljenja intime s bilo kim, iritantno buntovni kada je na repertoaru bilo kakav zreo odnos ili nepodnošljivo neprimjetni u vašim životima do te mjere da će vas izluditi redovitim ghostanjima, nejavljanjima i seenanjem vaših poruka. Koliko bizarni 'odnosi' s njima mogu biti, teško možete zamisliti, vjerujte mi. Ali saznat ćete! Polako! Pa ne mogu vam baš sve ispričati u jednom dahu...

Fotografija: Senja Vild

Mia Borčić

Preporučujemo

Komentiraj

Novo