Dio četvrti ili think outside the box

31/05/2017

Gdje god upoznali osobu koju poželimo bolje upoznati, to ćemo poželjeti tek nakon što nas fizički privuče. Možda se ta osoba ispostavi kao potpuno nekompatibilna s nama, možda pak kao ona s kojom se razumijemo na najnevjerojatnije načine, ali primarni interes će se nedvojbeno probuditi na onoj najprimitivnijoj razini...

Otkako sam single, naslušala sam se raznih savjeta, ideja i komentara gdje i kako pronaći onog pravog, no uvjerljivo sam najviše puta čula kako pravu ljubav ne nađeš, već ona nađe tebe te kako će se ljubav dogoditi onda kada se najmanje tome nadaš. Moram priznati da mi je teško odlučiti se koju od te dvije floskule smatram iritantnijom. Druga mi je nonsens sama po sebi jer kada bi nam se život svodio na to da smo neprestano entuzijastični po pitanju zaljubljivanja u nekoga i puni nade da ćemo tog nekoga upoznati već iduće minute, izludjeli bismo sami sebe neprestanim razočaranjima u rekordnom roku. Naravno da u nama uvijek tinja nada da postoji netko s kim ćemo na toliko različitih razina biti na istoj valnoj duljini, no čisto sumnjam da je bilo tko u životu usmjeren jedino i isključivo na pronalazak prave ljubavi.

A što se traženja ljubavi tiče, doista vjerujem kako pasivni pristup i nije najsretnije rješenje. Možda je istina da ljubav pronađe tebe, no teško mi je povjerovati da je uopće moguće da se nešto takvo dogodi ako nismo otvoreni za to iskustvo. A čim smo za njega otvoreni, svjesno ili nesvjesno svojim postupcima si povećavamo šanse da se ono doista i dogodi. Ono što je njvažnije je da smo u cijelom procesu apsolutno sigurni u ono što želimo i da ne pristajemo na ništa manje od toga. Naravno da ne postoji savršenstvo, no ako u samim počecima veze i zaljubljivanja primijećujete osobine i navike koje vam se u najmanju ruku ne sviđaju, budite sigurni da je riječ o odnosu koji nema budućnost. Kompromisi su kada je ljubav u pitanju poželjni, dobrodošli i nužni u kasnijim trenucima odnosa, no nikako u samom početku kada sami sebe uvjeravamo kako nam se doista netko sviđa unatoč percipiranju stvari koje nam nisu privlačne, samo kako ne bismo bili sami.

Još je jedna izjava koju sam posljednjih mjeseci puno puta čula i s kojom se za razliku od prethodne dvije u potpunosti slažem, a ta je da je bolje biti kvalitetno sam nego u nekvalitetnoj vezi.  No kako to najčešće biva, nije nimalo lako priznati samom sebi da nas veza u kojoj jesmo ne ispunjava u onoj mjeri u kojoj bismo to željeli, a to je posebice teško kada se ljubav pomiješa s navikom, kada par nauči funkcionirati zajedno u svakodnevnom životu, kada jedno drugome olakšavaju život i upadaju u zamku iluzije da ne mogu zamisliti život jedan bez drugoga sve dublje i dublje.

I sama sam bila u vezi koja je bila daleko od kvalitetne, iako su je mnogi doživljavali kao vezu iz bajke. No iako sam i sama bila svjesna svega čime nisam bila zadovoljna, bila mi je nezamisliva pomisao da živim bez njega. Unatoč tome što sam znala da mi nikada neće prići s leđa i poljubiti me u vrat iako zna da to volim više od ičega, unatoč tome što u izlascima nije uživao ni približno kao ja, unatoč tome što je, što je više vremena prolazilo, zajedničkih tema za razgovor bilo sve manje i manje, a neugodnih tišina u kojima si više nismo imali što reći sve više i više.

Ne znam zašto je tako teško priznati si da jednostavno niste jedno za drugo. Možda zato što je ljubav ponekad jača od razuma i što doista postoje ljudi koji su sposobni voljeti do kraja ili nikako, usprkos svemu lošem, svemu što vam slama srce. Možda zato što je lakše biti usidren u koliko toliko sigurnoj luci nego odlučiti biti hrabar i zaploviti nepredvidivim, nepoznatim oceanom na kojem vas može zateći brodolom svake minute. Možda zato što se bojimo usamljenosti ili mogućnosti vlastite pogrešne procjene. Možda zato što ponekad mislimo kako tražimo kruha preko pogače i kako ne postoji odnos u kojemu si apsolutno zadovoljan pa ti zapravo prije ili kasnije svaki odnos dođe na isto, a zbog čega biramo liniju manjeg otpora i puštamo da nas struja nosi.

Žalosno je što mnogima prođe pola života samo zato što nemaju hrabrosti priznati si istinu. Ja odbijam vjerovati da je svaki odnos isti. Sigurno je da svaki ima uspona i padova, ali doista vjerujem kako postoje ljudi koji su stvoreni jedno za drugo i kako je vrijedno riskirati sve i krenuti u potragu za onim tko će nas jednostavno činiti spokojnima i zbog kojeg ćemo imati osjećaj da smo baš tamo gdje trebamo biti. Samo je pitanje gdje takvu osobu pronaći. Koliko sam li samo puta čula da se to neće dogoditi u noćnom izlasku, na kavi ili na Tinderu, i to od različitih ljudi. Iako su svi odreda bili itekako uvjereni gdje se to sigurno neće dogoditi, nitko nije dao konstruktivan prijedlog  gdje bi se to moglo dogoditi. Poznajem par koji je završio zajedno tako što ih je upoznao zajednički prijatelj, jedna je prijateljica svojeg dragog upoznala na tečaju stranog jezika, druga je prohodala s dečkom koji joj je bio najbolji prijatelj 15 godina, jedna je u sretnoj vezi s dečkom kojeg je upoznala upravo za vrijeme noćnog izlaska, a poznajem i par koji je danas u sretnom braku iako je njihov odnos započeo kao pijani one night stand. Svaki par ima svoju jedinstvenu priču i iskustvo i doista je nemoguće pronaći zajednički nazivnik pod koji bismo podveli sva romantična iskustva ovog svijeta. Ali sam sigurna da niti jednu opciju ne treba u startu odbaciti kao suludu i nevjerojatnu jer je nemoguće znati gdje ćete i kada upoznati nekoga tko će biti baš po vašoj mjeri.

Zanimljivo mi je kako mnogi vjeruju kako su na primjer dejting aplikacije površne jer se baziraju na površnoj fizičkoj privlačnosti. Iako je točno da je postojanje fizičke privlačnosti ono što će vas natjerati da svajpate udesno, ne znam ni za jedan slučaj romantičnog odnosa u kojem je fizička privlačnost kao faktor izostala. Gdje god upoznali osobu koju poželimo bolje upoznati, to ćemo poželjeti tek nakon što nas fizički privuče. Možda se ta osoba ispostavi kao potpuno nekompatibilna s nama, možda pak kao ona s kojom se razumijemo na najnevjerojatnije načine, ali primarni interes će se nedvojbeno probuditi na onoj najprimitivnijoj razini. I upravo iz tog razloga niti jedno jedino mjesto na kojem je moguće upoznati nekoga ne treba isključiti kao neprikladno za upoznavanje potencijalnog partnera, bio to zadimljeni noćni klub, planinarsko društvo, stomatološka ordinacija ili Tinder.  Važno je samo biti otvoren za ljubav ako je ona ono što istinski priželjkujete. Dopustite da se dogodi s nekim tko se čini kao potpuno drugačiji tip od onoga kojeg ste oduvijek zamišljali. Dopustite da se dogodi s nekim s kime će to biti veza na daljinu. Dopustite da se dogodi s nekim izvan granica vašeg svijeta. Jednostavno dajte priliku ljubavi da se dogodi, kakva god bila!

Photo credit: Senja Vild

Mia Borčić

Preporučujemo

Komentiraj

Novo