Razvod roditelja i velike djevojčice koje plaču

24/11/2014

Studentica Stella Husnjak otvoreno je progovorila o svom bolnom iskustvu – razvodu svojih roditelja prije dvije godine i priznaje: u početku je to teško podnijeti, a onda naučite živjeti s tim

Stellu Husnjak na zagrebačkom su aerodromu 6. listopada dočekali zajedno majka i otac koju svoju kćer nisu vidjeli četiri mjeseca jer je vrijedna 24-godišnja zagrebačka studentica politologije cijelo ljeto provela na sjeveru Sjedinjenih Američkih Država, u Montani, radeći u restoranu i na benzinskoj crpki te je pritom zaradila više nego pristojan novac za podizanje svoga studentskoga standarda.

Roditelji i Stella potom su sjeli u automobil i odvezli se kući gdje se, uz stotinu pitanja kćeri, majka bacila na pripremanje rižota s morskim plodovima, a tata je na svoj način, kako to godinama radi, sugestijama pridonosio ukusnijem skorom obroku. Potom su, kao što su to činili veći dio Stellina života, svi zajedno ručali, nazdravljajući kćerinoj odvažnosti i povratku njezinim studentskim obavezama. I baš sve bi bilo kao nekad da se majka na kraju uzbudljivoga dana nije izljubila s kćeri i otišla u svoj novi dom.

Stellini su se roditelji, naime, razveli prije dvije godine, a prije tri godine prestali su živjeti zajedno, taman kad je Stella bila već dovoljno odrasla da bi mogla pokušati racionalno i podnošljivo prebroditi raspad obiteljske zajednice, a opet, bila je još u dovoljno ranjivim godinama da joj se tlo izmakne ispod nogu.

“Lagala bih kad bih rekla da nisam teško podnijela razvod svojih roditelja. Ljudi iz moje okoline govorili su mi da ću lakše proživjeti sve to jer sam kao već odrasla i moći ću si racionalno objasniti što se događa i zašto tako treba biti. No u kojoj god dobi bio, čovjek, osim racija, ima i emocije i srce. Tako je i moje srce teško prihvaćalo novonastale okolnosti”, priča Stella i nekako mi se čini da joj se i danas, kad se prisjeća tog vremena, steže grlo.

Izmijenjeno ponašanje

“U tom razdoblju, kada su roditelji pokrenuli brakorazvodnu parnicu, primijetila sam da sam se i sama počela mijenjati. Počela sam gubiti samopouzdanje i odvažnost, jednostavno nisam bila sposobna ‘odigrati’ neke stvari i nositi se s uobičajenim situacijama koje mi prije nisu predstavljale nikakav problem. Modeli ponašanja oca i majke su se promijenili i odjednom mnogo toga nije bilo kao prije, što me strašno uzrujavalo. Posebno sam teško prihvaćala što se i moj odnos s majkom mijenja. Danas znam da sam i ja u to vrijeme bila sebična, mislila sam uglavnom na sebe, a nisam mislila na roditelje, da i njima treba vremena da si poslože u glavi nove životne odnose i okolnosti”, iskreno priznaje Stella.

S majkom je oduvijek bila bliska, iako je mama nikad nije sputavala da odrasta na svoj način, pa makar to katkad bilo teže i bolnije. “Uvijek mi je dopustila da radim po svome, jednostavno puštala me da odrastem. Uglavnom, odjednom svojim roditeljima više nisam bila u fokusu, bili su usredotočeni na sebe, svoje emocije, predbacivanja... Nedostajala mi je njihova pažnja, sve smo uvijek prolazili zajedno – i moje školovanje, moj zbor, moju dramsku, pa sam iznutra vikala: ‘Ja vas i dalje trebam, a vi više baš i niste tu za mene!’ 

Osjećala sam se ostavljeno. Izgubili smo našu razinu bliskosti i komunikacije, neke su se stvari bespovratno promijenile i ne bi bilo normalno da se nisu promijenile, ali ipak mi je bilo grozno suočiti se s tim. Često sam plakala, i pred roditeljima i pred prijateljima. Da se razumijemo, nisu se moji roditelji razišli preko noći, mnogo prije razvoda shvatila sam da se ne slažu, ali mi smo ipak i u tom, uvjetno rečeno, emotivnom kaosu bili obitelj, bili smo na okupu.”

“Oboje ih jednako volim”

Stella ima i šest godina mlađega brata, koji je u vrijeme razvoda bio 15-godišnjak. Tinejdžerima je lakše manipulirati pa je tako Stella primijetila da njezina brata tata pokušava stimulirati poklonima, većim džeparcem i popustljivošću.

“Tata sada ima mnogo više tolerancije za njegove ludorije, ali time radi medvjeđu uslugu i Filipu i sebi. Imam osjećaj da Filip nema osobita poštovanja prema roditeljima.” 

Stella nema jednostavan odgovor na pitanje s čime se najteže nosila u to vrijeme. “Znate, jednako volim i mamu i tatu. Zaista, tu nemam nikakve dileme. No u kontekstu njihova razvoda, mamini su mi stavovi bliži pa sam u posljednjih desetak godina stalno razmišljala o tome ima li tata osjećaj da sam ja na maminoj strani. Što je zanimljivo jer je tata tip osobe s kojom mi je lakše živjeti i naći zajednički jezik u odnosu na mamu. Mislim da je u cjelini mami bilo teže jer je, na kraju krajeva, ona otišla u drugi stan, a mi smo ostali živjeti s tatom.”

Stelli ni u jednom trenu nije padalo na pamet da ih miri jer je očito bilo dovoljno razloga da više ne budu zajedno. 

“Ipak sam bila dovoljno odrasla da prihvatim da je razvod apsolutno njihova stvar. Shvatila sam da su toliko dugo bili zajedno uglavnom zbog nas, mene i Filipa. Mislim da se dvoje ljudi nije našlo samo zato da izrode djecu, nego bi trebali paralelno i dalje njegovati svoju vezu, bliskost, imati vrijeme samo za sebe, zadržati svoje rituale iz dana zaljubljenosti, da postoje njih dvoje izvan svega – djece, plaćanja režija, zajedničkih ljetovanja, skijanja – jer od njih dvoje je sve i poteklo. Možda zvuči utopistički, ali tako zamišljam svoj brak jednog dana, brak u kojem se partner i ja nećemo udaljiti i izgubiti.”

“Ovo mi je baš trebalo”

Na pitanje hoće li joj roditelji možda zamjeriti što ovako javno govori o njihovu razvodu, svojim emocijama i postupcima u vrijeme njihova razlaza, Stella kroz smijeh kaže: “Neka se ljute! Sve ovo što sada govorim vama, odavno sam rekla i njima. Eto, baš mi je trebala ova priča, trebalo mi da je budem važna, da budem središte priče u koje ste me vi sada stavili”, iskrena je Stella, a roditeljima zamjera manjak iskrenosti i korektnosti u njihovu odnosu. “Mislim da su sve mogli ‘odigrati’ uglađenije i dostojanstvenije. Voljela bih da su imali više poštovanja jedno prema drugome.”

Je li Stella zbog razlaza svojih roditelja preispitivala svoje stavove o emotivnim vezama, muškarcima, prepuštanju, braku? “Razvodi roditelja nisu nikakva loša stigma, to su jednostavno situacije koje se događaju. No možda nisam ni svjesna u kolikoj je mjeri odnos mojih roditelja modelirao moje stavove i očekivanja. Taman kad su se starci rastajali, započinjala sam vezu sa svojim sadašnjim dečkom. Govorio mi je da ne budem stalno u grču i stresu zbog roditelja. Kad smo se znali posvađati, govorio bi mi da se opustim, da se ne događa ništa dramatično, zašto iskačem iz tračnica, da nismo mi moji roditelji.”

Kako je, tako je

Danas, tri godine otkako otac i majka žive odvojeno, Stella kudikamo mirnije doživljava svoj i roditeljski novi život.

“Sad čak mogu reći da je cool tako kako je. Za oboje je bolje da se ne pate živeći zajedno. Uvijek  mi je drago ako su oni zadovoljni, zato mi je zapravo drago zbog njih što se više nepotrebno ne grče, a i dalje dobro funkcioniraju kao roditelji. I kome god da se nešto dogodi iz našega četverokuta, reagirat ćemo svi zajedno. S druge strane, i dalje me za božićne blagdane uhvati nostalgija za starim obiteljskim ugođajem, za danima kad smo svi bili na okupu, ali uz dobre prijatelje i čašu kuhanog vina sve se lakše podnese.”

Cosmopolitan.hr

Komentiraj

Novo