“Posudila sam vaginu znanosti”

24/03/2016

Mélanie Berliet Prijavila se kao volonterka za istraživanja na Kinsey Institutu... i otkrila da ono što vas uzbuđuje nije ono na što biste prvo pomislili

Mlada, prelijepa plavuša ljuljuškajući se hoda i mazno gleda, zatim se naginje na drvenu ogradu. Snažan, tamnokos muškarac polako joj prilazi. Ona mu naredi: “Liži moju macu.” On krene. Nekoliko trenutaka kasnije ona mu uzvraća uslugu. Kad završi ovaj video, kroz slušalice začujem glas doktora Ericka Janssena, nizozemskog znanstvenika koji postiže sjajne rezultate na području koje proučava – pobuđivanju seksualne želje, zbog čega je dobio i nadimak dr. Feel Good. Janssen mi kaže da pratim upute na ekranu računala. Sjedim u kožnoj fotelji u ugodno namještenoj sobi, zapravo laboratoriju Kinsey instituta za istraživanja spolnosti, roda i reprodukcije, pokušavam pratiti upute računala i zanemariti činjenicu da je Janssen u susjednoj sobi sa svojim kolegom, evolucijskim biologom dr. Justinom R. Garcijom.

Jesam li spomenula da je u moju vaginu umetnut uređaj koji izgleda kao stakleni tampon, vaginalni fotopletizmograf koji mjeri protok krvi, a čija očitanja oba liječnika prate? Pitate li se što me odvelo u instituciju koju je sredinom 20-ih godina prošlog stoljeća osnovao pionir seksolog Alfred C. Kinsey i čija je misija poboljšanje seksualnog zdravlja i znanja diljem svijeta? Sad ću vam otkriti. Odvelo me jedno jednostavno, ali važno pitanje: Znam li ja doista što me uzbuđuje? Zahvaljujući našoj kulturi u kojoj se sve vrti oko interneta, seksualni poticaji su posvuda oko nas i lako dostupni.

Dosadili su vam pornići? Uvijek se možete zagrijati nekim sočnim celebrity pornofilmićem. Čini se kao da zahvaljujući internetu danas, više nego ikad prije, možemo točno znati što nas uzbuđuje, no to nije istina. Zbog svih tih silnih sadržaja možemo se lako zbuniti i izgubiti pojam o tome što zaista može potaknuti naše seksualno uzbuđenje. Naime, što više znate o svom tijelu i svojim sklonostima, to bolje možete o tome razgovarati sa svojim partnerom i lakše ostvariti svoje želje. “Pornografija je dizajnirana kao drama za kamere”, kaže neuroznanstvenik dr. Barry R. Komisaruk, vodeći stručnjak za proučavanje aktivnosti mozga tijekom seksualne stimulacije i koautor knjige “The Science of Orgasm”. “Baš zato manje iskusnim ljudima mozak daje pogrešne poruke o tome što bi ih trebalo uzbuđivati”, kaže on. Sebe sam uvijek smatrala osobom koja je svjesna svoje seksualnosti.

U 32. godini opisala bih se kao heteroseksualnu ženu bez predrasuda koja uživa u raznim položajima i igračkama, otvorena je za mogućnost seksa u troje, ako se baš pokaže potreba. Ponekad, kao recimo one noći kad sam shvatila da bradavice mojih dojki pružaju veći orgazmički potencijal nego što sam mogla slutiti, znam se upitati propuštam li nešto. Da bih dobila odgovor na to pitanje, kao i na ono što me zapravo uzbuđuje, zapitala sam se bih li mogla posuditi svoju vaginu znanosti za istraživanje, da postanem poput onih gvinejskih svinjica koje su istraživali William Masters i Virginia Johnson, istraživači o kojima je snimljena serija “Majstori seksa”. Iako je zaklada koju su osnovali Masters i Johnson zatvorena 1994., doznala sam da je uzbuđenje na Kinsey institutu i dalje u fokusu istraživanja.

y

Budući da nije bilo sličnoga kliničkog istraživanja u trenutku kad sam se raspitivala, kontaktirala sam dr. Janssena i prijavila se za poseban eksperiment koji će on osmisliti, utemeljen na onima koje je vodio u prošlosti. Nadala sam se da će znanstvenici, uspoređujući moje subjektivne ocjene što mi je i koliko seksi s objektivnim podacima dobivenim “odozdo”, moći otkriti je li veza između moje vagine i mozga narušena, zbog čega ne mogu doživjeti puno zadovoljstvo. Na našem prvom sastanku dr. Janssen mi je objasnio da će prvi dio našeg eksperimenta sadržavati ispitivanje koje će pokazati uzbuđuju li me više pozitivna ili negativna raspoloženja.

Nakon što mi je dao malu staklenu vaginalnu sondu, izišao je iz sobe kako bi mi omogućio privatnost. Sljedeće što sam čula od njega bilo je kroz slušalice koje mi je dao: “Molim vas, okrenite sondu milimetar u smjeru kazaljki na satu, a zatim se usredotočite na ekran ispred sebe.” Na moje iznenađenje, taj “neutralizirajući” video prikazivao je dva mačića koja se igraju, i to je trajalo osam i pol minuta. Zatim je prikazan inspirativan isječak iz filma o bejzbolu, nakon čega je uslijedio pornoklip koji sam vam na početku opisala.

Nakon svakog isječka morala sam posegnuti preko bijele plahte koja je pokrivala moje intimne dijelove i mišem računala kliknuti na opcije emocija koje sam doživjela (uzbuđenje, opuštanje, strah, tugu, krivnju, sram...) te brojevima od 1 do 5 ocijeniti intenzitet tih osjećaja. Nakon toga ponovno su mi prikazivani videosadržaji, no ovaj su put, uz filmove sa životinjama (kornjače) i prirodom te pornoscene, prikazali i uznemirujuću scenu iz filma “Kad jaganjci utihnu”, nakon čega sam opet morala ocijeniti intenzitet osjećaja koje sam osjetila tijekom gledanja videa. Drugi dio našeg eksperimenta počeo je s Janssenovim pitanjem koja me vrsta seksa ili seksualni čin instinktivno najviše privlače.

y

Bez puno razmišljanja, nabrojila sam: lezbijski seks, seks utroje (dvije žene i muškarac), poza 69, vezivanje i ženska masturbacija. Zatim sam navela tri stvari koje me ne uzbuđuju: seks dvojice muškaraca, fetiš na stopala, životinje... Za nekoliko minuta Janssen je pronašao videa koji prikazuju svaki od tih scenarija. Tijekom 30-sekundne pauze između gledanja svakog od tih prizora, zapisivala sam svoje odgovore na pitanja i ocjenjivala ih od 1 do 10: Koliko sam uzbuđena? Koliko bih željela isprobati to što vidim? Koliko bih željela da me to uzbuđuje? Osim što mi je bilo prilično naporno zadržati položaj tijela da mi sonda ne ispadne i da ne ugrozim prikupljanje objektivnih podataka, najteže mi je bilo suočiti se s nekim od svojih automatskih reakcija.

Primjerice, kao osoba koja se zalaže za prava homoseksualnih osoba, nisam željela da mi prizor homoseksualnog seksa bude odbojan, ali morala sam priznati da mi je bio. I koliko god nisam željela da me pale stopala ili životinjski seks, morala sam primijetiti da je postojalo minimalno uzbuđenje dok sam gledala te snimke. Nekoliko dana kasnije Janssen i Garcia su me nazvali da mi jave rezultate. “Vaš vaginalni puls”, rekao mi je Janssen, “bio je najsnažniji dok ste gledali scene lezbijskog seksa, vezivanja, fetiša na stopala i ženske masturbacije. Bio je najniži tijekom scena životinjskog seksa i seksa u troje.”

y

Primijetila sam dvije proturječnosti: svoju uzbuđenost scenom vezivanja ocijenila sam nisko (od 3 od 10), a seks u troje prilično visoko (od 7 od 10). No ispalo je da se varam (ali lijepo je biti siguran da me ne pale majmuni koji se seksaju). Seksualno uzbuđenje, objasnio mi je Janssen, funkcionira u ravnoteži između dva sustava u mozgu: seksualnog uzbuđenja (koji potiče vašu spolnu želju) i seksualne inhibicije (koja koči uzbuđenje).

Zato, iako sam vezivanje ocijenila uzbuđujućim i moja je fiziološka reakcija potvrdila taj instinkt, određeni faktori su me vjerojatno spriječili u tome da prepoznam svoju sklonost za žešćom igrom kad sam se s njom izravno suočila. Možda sam povezala mušku dominaciju i antifeminizam pa moja svijest nije mogla prihvatiti da bi me sado-mazo seks mogao uzbuditi. Savjest, osjećaj krivnje i društveni pritisak mogu pomutiti našu sposobnost da upoznamo svoje istinske seksualne želje. Što se tiče testa koji je trebao otkriti uzbuđuju li me više mračna ili vedra raspoloženja, Janssen je otkrio da su moje fiziološke reakcije bile snažnije nakon filmića koji su izazivali tjeskobu nego onih pozitivnih.

Nikad ne bih mogla pomisliti da bi me isječak iz horor filma mogao više uzbuditi od inserta iz romantične komedije, pa seks i romansa trebaju ići zajedno, zar ne?! Da, ali onda se prisjetim kao reagiram na scene iz strašnog filma: u meni bude potrebu da me netko zagrli, mazi i štiti. Janssen kaže da je moj odgovor u skladu s rezultatima nekih istraživanja koja pokazuju da negativne emocije (strah, tjeskoba, tuga) vode do snažnijeg seksualnog uzbuđenja, objašnjavajući da se mnogi ljudi seksaju ili gledaju pornografiju kako bi se riješili negativnih osjećaja ili raspoloženja.

y

Znači zato ljutita, ili tužna, ili stresom izmrcvarena osoba popije nekoliko pića i skače u krevet s prvom osobom koja pristane na to. Dr. Garcia je dodao da je zato moj volonterski pothvat važan: “Ovo pomaže ljudima da shvate kako smo možda uvjetovani da mislimo da nas nešto uzbuđuje, a istina je potpuno drugačija.” Jedne večeri, nekoliko tjedana nakon eksperimenta, dečko i ja gledali smo triler. Seks je bio izniman, a oboje smo se osjećali moćno nakon što smo shvatili da su nam u našoj okolini nadohvat ruke brojni poticaji o kojima prije nismo ni razmišljali. U sljedećim tjednima počeli smo pridavati više važnosti našim osjećajima, raspoloženjima i pustili smo da oni odrede naš seks toga dana.

Kad bi došao kući frustriran s posla, skinula bih mu hlače i ušuškala ga ispod pokrivača. Kad bih se probudila s jakim simptomima PMS-a i bila sva jadna, on bi mi deset minuta masirao vrat prije nego što bi napravio sljedeći seksi potez. To što smo više osjećali jedno drugo i sukladno našim osjećajima vodili ljubav rezultiralo je bogatim, ispunjenim seksualnim životom, a i naša je veza bila čvršća nego ikad. Razumljivo, ne može se svaka osoba upustiti u eksperiment sa staklenim tamponom umetnutim u vaginu... Pa kako onda žena može shvatiti svoje najdublje, istinske seksualne želje?

Znanstvenici su mi rekli da je najvažnije pomno se preispitati. Da, to znači da trebate masturbirati. Dr. Janssen preporučuje da počnete s toplom kupkom koja će vas opustiti: “Kad zatvorite oči i počnete maštati, pratite kakvi vas scenariji i ponašanja uzbuđuju i nagnaju da želite još? Prvi korak u rušenju seksualnih ograda jest da oslobodite – sebe.” Bilo bi dobro da često razgovarate sa svojim partnerom o tome što vas uzbuđuje (prije ili nakon seksa) tako da shvatite što vam je na tom području zajedničko i da skupa još više uživate.

No dr. Janssen napominje da ne biste trebali ne upražnjavati nešto samo zato što se sviđa jednom od vas. Zadovoljavanje partnera također može biti jako uzbudljivo i može biti snažan poticaj drugom da se više angažira. Prihvatite da se vaše seksualne želje s vremenom mijenjaju, pod utjecajem godina i situacija (novi posao, preseljenje, djeca...) – zato se nemojte zaboraviti povremeno ponovno preispitati, i sami sa sobom i sa svojim dečkom ili mužem. Samo takvim usklađivanjem uspjet ćete ostvariti ispunjujuću, čarobnu seksualnu vezu.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo