Jeste li tip cure koja traži svog "taticu"?

17/03/2014

Mlade djevojke sve više koriste internet da bi pronašle svog taticu, dobrostojećeg frajera srednjih godina koji će im plaćati školarinu i putovanja te kupovati dizajnersku odjeću. No cijena takvog života neizmjerno je viša od skupog ljetovanja – jednostavan način da se dođe do novca i raskošni život koji ga slijedi imaju zastrašujuće i nesagledive posljedice

Mnoge su djevojke zavidne Ivani*, 19-godišnjoj brineti iz Zagreba, na njezinu uistinu zgodnom frajeru. Ona, pak, s uzbuđenjem govori o svojoj zadivljujućoj vezi s Nikolom*, 36-godišnjim liječnikom, koji joj posvećuje cijele vikende, vodi je u kazalište i obožava njezino kuhanje, a ponudio se da joj plati i dodatni kuharski tečaj te se, uz sve druge kvalitete, ne boji monogamne veze. Čak ju je pozvao da se preseli u njegov prostrani, nedavno preuređen i moderno namješten stan u strogom centru Zagreba. Što druge djevojke ne znaju o Ivaninoj strastvenoj vezi? Samo jedan detalj – da je veza počela preko internetske stranice za pronalaženje partnera i da je u samom početku bila svojevrstan ugovorni odnos između Ivane i Nikole, obostrano koristan – on je njezin “sugar daddy”, tatica koji podmiruje troškove, a ona je njegova “sugar baby”, slatkica koja je uvijek vesela i na raspolaganju. 

Bila je veljača kad je Ivanina prijateljica predložila da si i ona napravi profil. Kako je već dulje bila slobodna, Ivana je pomislila da joj profil na stranici za upoznavanje partnera nikako ne može štetiti, upravo suprotno. “Nikada prije nisam ga imala, a nisam čak ni otvarala takve stranice”, priznaje. “Pomislila sam – možda me neki frajer izvede na neko dobro mjesto, možda mi se dogodi spoj iz snova.” Nekoliko dana nakon što je napravila profil, Ivanin inbox bio je krcat porukama frajera. Prije nego što je upoznala Nikolu, susrela se i s nekoliko drugih frajera, pa i nekoliko “tatica”, među kojima je bio i tip čak 40 godina stariji od nje. Naime, čak su joj se i sviđali stariji frajeri, ali dvojicu je otkantala čim su se sreli – uživo nisu bili ni sjena onoga što je vidjela na fotografijama koje su joj poslali. S ostalima se našla nekoliko puta. Jedan od njih pozvao ju je na putovanje i pristala je. Proveli su nekoliko dana u inozemstvu, apartman u kojem su spavali stajao je 400 eura po noći, potrošili su nekoliko stotina eura samo na njezino rublje, jeli u skupim restoranima, ponudio se da joj sufinancira školarinu, a zahvaljujući svom menadžerskom iskustvu, sugerirao joj je i pokretanje vlastita biznisa koji bi, dakako, on financirao.

“Roditelji mi nisu bogati i za školovanje na privatnoj visokoj školi morala sam naći neki izvor prihoda. Stoga mi je njegova ponuda djelovala vrlo primamljivo”, priznaje Ivana. U konačnici, od nekolicine frajera s kojima se vidjela – među kojima je i Nikola s kojim je u aktualnoj “vezi” – pristala je uzeti novac. Prostitucija? Svoje susrete s “taticama” Ivana nikako ne smatra prostitucijom. “Spremna sam poći samo s frajerom koji mi se uistinu sviđa. Tipovi poput Nikole i još jednog s kojim se povremeno viđam iznimno su privlačni, a među nama postoji snažan seksualni naboj. Mnogi neće vjerovati, ali seksala sam se jedino s njima dvojicom. Primjerice, putovanje o kojem sam vam pričala uopće nije uključivalo seks – čak smo spavali u odvojenim sobama. Nisam osjećala nikakvu privlačnost prema frajeru, iako mi se na prvi pogled učinio zanimljivim, ali kad smo se vratili u Zagreb, prekinuli smo viđanje. Čak se nismo ni čuli nakon tog putovanja.”

Kao Djed Mraz

Ivana nije jedina bistra, obrazovana mlada žena koja je odlučila biti “slatkica”. Sve je više djevojaka koje pristaju na ovakav tip odnosa. Razne internetske stranice za pronalaženje partnera bilježe sve veću posjećenost, profila je sve više, a mnogi njihovi posjetitelji, muški i ženski, imaju ih po nekoliko. Neke su djevojke tek odnedavno punoljetne. Mjesečna vrijednost “poklona” i “pomoći” koju primaju kreće se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna. Podrazumijeva se gotovo sve: pokloni, večere, odjeća, kozmetika, gotovina... I web stranica je sve više, a Hrvati nerijetko koriste specijalizirane američke sugar siteove – SeekingArrangement.com, SugarDaddyForMe.com, MutualArrangements.com... No Nasspoj.hr, Kratkispoj.com, Free-dating-hr.com i Ljubavnaspajalica.com, uz još popularnu Iskricu, sasvim će solidno poslužiti domaćim taticama i slatkicama. 

Uz sve veće troškove života, sve neizvjesniju budućnost i sve izvjesniju dugu nezaposlenost bez obzira na stečenu akademsku titulu, kao i izgledni ostanak u roditeljskom domu sve do udaje (a i one se događaju u sve poodmaklijoj dobi), trgovina vremenom i intimnošću u zamjenu za novac više se ne čini tako nerazumnom odlukom. Ali, i to veliko ALI, nije ni nerizična, ni fizički ni psihički. Kod nas se uglavnom ne govori o sudskim procesima u kojima djevojke tuže zbog silovanja, ali to ne znači da ih nema. 

Marina*, 21-godišnja studentica čiji su prijatelji znali da se viđa s taticama, imala je katastrofalno iskustvo. “On je živio na prestižnoj zagrebačkoj adresi, dugo smo se dogovarali za susret, a prema porukama se dalo zaključiti da je dobro obrazovan i pristojan. Rekla sam mu da nemam običaj na prvom susretu spavati s frajerom, a on je pak rekao da nema problema jer se ionako želi samo družiti. Pristala sam otići k njemu, ali nakon dolaska u kuću, postao je nasilan. Moje ‘ne’ kao da nije čuo. Izmigoljila sam se i otišla, blokirala njegov profil da me ne može kontaktirati i više mu se nikada nisam javila. Osjećala sam se usamljeno, bezvrijedno, povrijeđeno... I danas se pitam što bi bilo da se nisam uspjela izvući iz njegova zagrljaja”, govori Marina gotovo u jednom dahu.

Prvi je put napravila profil prije dvije godine, nakon prilično bolnog prekida s dečkom kojeg je uhvatila s drugom – in flagranti. Nakon što su prekinuli shvatila je da joj je, osim slomljenog srca, “slomio” i račun u banci – ostavio je samo nekoliko kuna na njemu. Njezini sastanci počeli su porukom jednog od potencijalnih tatica, a potom je komunikacija prerasla u dopisivanje mailom. Taj model primjenjuje i danas, a broj mobitela daje tek kad osjeti povezanost s potencijalnim – nazovite ga kako hoćete: taticom, dečkom, partnerom, klijentom... SMS, razgovori, a tek potom Skype – bez tih triju stvari, upravo tim redoslijedom, neće pristati na sastanak. Što prihvaća kao “protuuslugu”? Novac, podmirivanje svojih računa, torbice, cipele, odjeću, plaćanje frizerke i kozmetičarke, bonove za beauty i fitnes tretmane... Detalje dogovara prije prvog susreta, uz napomenu da tijekom prvog tjedna ili dva njihovih susreta neće biti seksa. Nalaze li se u hotelu, odvojene sobe su standard. 

Dobra je strana ovakvog života što je većina tatica slobodna, a oni koji su u braku ne zahtijevaju susrete: jedan joj je plaćao samo za njezine obnažene fotke i susrete na Skypeu, istodobno smatrajući kako bi susret uživo značio da je prevario suprugu. “Ti tipovi kupuju moje društvo, a ne samo seks. Ponekad žele osobu s kojom mogu razgovarati, a osjetim li da smo postali dovoljno intimni, nema razloga da se ne seksamo. Nisam prostitutka, ne spavam sa svima koji to požele, bez obzira na to kakvo je stanje njihova računa. Sve u svemu, meni ovo više nalikuje na vezu.”

Iako slatkica nije prostitutka, neke se sličnosti radikalno nameću. “I prostituke i slatkice plaćene su za svoje usluge, da bi bile seksualno dostupne, a obje su kategorije jednako izložene i ranjive”, upozorava u jednom intervjuu dr. Kathleen Barry, američka seksologinja i autorica hvaljene knjige “The Prostitution of Sexuality”. “No za razliku od prostitutki, slatkice žive u zabludi o vlastitoj autonomiji, vjerujući da su njihova školarina i skupa torbica vrijedne društva koje poklanjaju frajerima. Te mlade žene nastupaju s lažnom hrabrošću, ali najčešće se stide toga što čine. Vaga nejednakosti u vezi često pokazuje u korist tatice, a slatkica je nemoćna i ovisna o njemu, nezaštićena bebica, kako joj i sam nadimak sugerira”, upozorava dr. Barry.

y

Pričaj mi o novcu

Tipični korisnici, odnosni ljudi koji imaju profile na ovakvim stranicama, djevojke su spremne na vezu, a jesu li spremne na seks, lako se shvati iz njihova opisa samih sebe (primjerice, “strastvena princeza” čest je i omiljen izraz). Muškarci su u dobi od kasnih tridesetih do sredine šezdesetih, a profili su im uobičajeni, gotovo nimalo različiti od ostalih – osim što obično navedu da su spremni na financijsku nadoknadu. Koliki im je budžet predviđen za ovu vrstu užitka, djevojka će morati doznati sama. Čak ni u mnogo liberalnijim državama te brojke nisu česte – one znaju biti mamac za klasičnu prostituciju, ali i povod za lažno predstavljanje, uključujući (mlade) frajere koji se predstavljaju kao djevojke. Amerikanci imaju i posebnu oznaku – prikaz dijamanta, što znači da je stranica provjerila financijsko stanje vlasnika profila i da jamči za njega. Cure tek povremeno u svojim profilima naznače iznose, ali nema nekog posebnog pravila. Neke od njih izgledaju poput pornozvijeda, s korigiranim usnicama i grudima, dodatno naglašenima uskim majicama, ali većina su tipične djevojke iz susjedstva.

“Zaslužujete vezu u kojoj će vas partner maziti, hrabriti, pomoći vam psihički, emocionalno i financijski”, piše na jednoj internetskoj stranici. No mnogi upozoravaju na to da je iskustvo postanka nečijom slatkicom sve samo ne ohrabrujuće. “Svojedobno sam se upoznala s čovjekom koji je u kontaktu putem interneta djelovao vrlo pristojno, ali kad sam stigla u kafić u kojem smo se dogovorili, našla sam ga pripitog. Pokušao me nagovoriti da izađemo, ali u tom nagovoru nije bilo nikakve strasti niti je shvaćao u kojem bismo odnosu bili”, priča Anita*, 24-godišnja studentica koja izlazi s taticama, a istodobno povremeno radi i kao manekenka. Kaže da je većina frajera s kojima se srela željela jedino seks, a ne društvo ili partnericu, ponajprije stoga što je većina u nekoj vezi. “Pokušavam izbjegavati oženjene koji plaćaju da bismo šutjele. Ne žele nas vidjeti pokraj sebe, ne žele na nas trošiti vrijeme, ne žele se baviti našom odjećom niti našom mladošću – žele nas konzumirati i zaboraviti.”

Nađi doktora!

Anita je čula za, kako sama kaže, rijetke slučajeve kad je odnos s taticom odveo do monogamne veze, pa čak i braka. Negdje duboko u dnu njezine duše tinja želja za vezom koja bi bila ostvarenje “Zgodne žene”, s jednako sretnim krajem. “Moja se mama šali da bih trebala upoznati doktora koji će mi pružiti svu sigurnost, a ovakvim životom možda se to i dogodi”, kaže. No šanse da upoznate budućeg supruga na stranici gdje frajeri traže mlade djevojke za pratnju vrlo su male, kao i mogućnost da ćete se riješiti stigme svoje prošlosti. Biti nečija slatkica, čak i kratko, može imati dugotrajne negativne psihološke posljedice. “Slatkice su postale slatkice da bi si omogućile neke povlastice, dajući muškarcima zauzvrat poslastice koje oni žele. Pradina torbica koju oni daruju djevojkama kupljena je kako bi se one stavile njima na raspolaganje, a ne zato što ih cijene kao osobe. Takav odnos uništava žensku nezavisnost, djeluje razarajuće na vašu emocionalnu razinu te se počinjete gubiti. Iako te studentice tvrde da su same odabrale način života, nema ništa regresivnije ni opasnije za žensku psihu od građenja vlastita statusa pukim udovoljavanjem muškarcima”, upozorava dr. Barry. 

Nakon završenog studija 24-godišnja Melisa* počela se nalaziti s taticama. Upoznala je Dejana*, 50-godišnjaka s dvoje djece, koji je u Zagreb često dolazio zbog posla. Kako nije iz Zagreba, tu je kupio stan. “Više se i ne sjećam kako smo se upoznali i nagodili o našoj vezi. U pokušaju da ne mislim na to što radim, tijekom prve sam večeri previše popila. Prespavala sam kod njega, a ujutro mi je dao kuvertu sa 1000 kuna. Umjesto da se uvrijedim, bila sam zadivljena. Nakon toga počela sam provoditi tri večeri tjedno s njim, a upoznala sam ga i s prijateljicama pa nas je znao sve odvesti na večeru. S vremenom mi se počeo sve više sviđati, ali postalo mi je naporno – sve je nalikovalo na posao na kojem sam trebala biti raspoložena, zabavljati ga i zadovoljiti kad god bi on poželio.”

Nakon sedam mjeseci veze Melisa je unaprijeđena na svom poslu te je zaključila da joj ne treba nikakav sponzor. Nekoliko mjeseci nakon toga zaljubila se u kolegu s posla, a veza je bila toliko ozbiljna da su počeli razgovarati o braku. “Onda sam mu ispričala sve o bivšem. Mislila sam da treba znati jer ćemo se vjenčati. On je pak smatrao da je to prostitucija i nikako nije htio prijeći preko toga. Nismo se posvađali, nije bilo ružnih riječi, samo smo se razišli. Bila sam slomljena tim prekidom, a uz to sam se bojala da će kolegama na poslu reći zbog čega smo prekinuli. I danas strahujem od toga”, kaže Melisa. A to je strah kojeg se nikada neće moći riješiti

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj