Frendica, ali bivša

29/01/2020

Prekid, ali ne “onaj“...

Nabasala sam nedavno na jedno američko istraživanje o fenomenu ženskih prijateljstava koje je definitivno potvrdilo da su ona važnija od ljubavnih veza. Psiholozi su utvrdili da u druženju s prijateljicama tijelo otpušta oksitocin - isti onaj hormon koji se aktivira tijekom seksa i odgovoran je za užitak, osjećaj povezanosti i dobro raspoloženje. Oni tvrde da ženska prijateljstva imaju čvrstu biološku podlogu koja ih čini snažnim utvrdama tijekom životnih kriza. U razdoblju kada svjedočimo velikim pomacima u borbi za ženska prava, međusobno podržavanje žena u svim područjima života postaje dragocjenije nego ikad prije. Osim toga, na mnogo veću važnost ženskih prijateljstava u našem životu u odnosu na prošla vremena utjecao je i fenomen koji su psiholozi nazvali učinkom “Seksa i grada”. Čvrste spone razumijevanja i potpore, kakve su nam u toj hit-seriji prezentirale Carrie, Samantha, Charlotte i Miranda, kao da su dodatno rasvijetlile vrijednosti ženske povezanosti i postale obrazac za prijateljstva kakva bismo i same trebale imati i njegovati.

Kad imamo problema na poslu ili na fakultetu, kad nas sestra ili majka izluđuju, kad prekinemo vezu ili jednostavno imamo loš dan - pa i kad nam se događa nešto senzacionalno lijepo - zna se koga prvo zovemo. Najbolju prijateljicu. Onu koja zna sve o nama i s kojom dijelimo i dobro i zlo. Čuvaricu naših tajni, savjetnicu za sva goruća pitanja, rame za plakanje i partnericu za smijanje, onu koja će nas pokriti dekicom i brisati nam maskarom zamrljane suze kad je najteže ili slaviti s nama sve dobre stvari koje nam se događaju. One među nama koje takvih prijateljica imaju i više od jedne mogu se smatrati pravim sretnicama.

Najranjivije izdanje

Ne čudi onda što je istraživanje s početka ove priče pokazalo i da prekid takvog prijateljstva cure pogađa više nego onaj s dečkom. 

I sama imam takvih iskustava pa znam koliko je teško. Imala sam “besticu“ koja je u mojoj dnevnoj sobi prolila rijeke suza - zbog prvog pa zbog drugog dečka, zbog majke s kojom je imala toliko kompliciran odnos da joj se obraćala imenom umjesto imenicom “mama“, zbog neželjene trudnoće, zbog minusa na računu, čak i zbog kvara na automobilu zbog kojeg je toliko dramila da sam joj na kraju posudila svoj auto. Godinama sam bila dežurna tješiteljica i rješavateljica njezinih ljubavnih, obiteljskih i financijskih problema, godinama ostavljala započete poslove, pa i odgađala neke dogovore kada bi me ona hitno zatrebala - a onda je tješenje zatrebalo meni. Tek tada sam shvatila da svih tih godina nikada nismo rješavale moje probleme i da su samo njezini bili tema. Nije to zato što problema nisam imala, nego se ubrajam među osobe koje ne voli opterećivati druge pa sam ih uvijek nastojala riješiti sama. No ovaj put bilo je doista gadno i stvarno mi je trebalo rame za plakanje. No to rame, jedino na koje sam računala, nije imalo vremena za mene. Ni za solidan telefonski razgovor, a kamoli da mi otvori svoja vrata, ispeče kokice, pokrije me dekicom i dodaje maramice uz koju riječ utjehe. Ni toga dana ni puno sljedećih. Javila se ponovno tek kad je ona opet imala problem, i to neki koji nije bio ni blizu tako ozbiljan kao moj.

Nisam bila ljuta. Bila sam tužna. Najboljoj prijateljici dopušteno je da vas razljuti jer nije nužno da se slažete baš u svemu, ali ako ste zbog nje tužni, to znači da prijateljstvo kako ga vi zamišljate i kakvo bi, uostalom, prema svim definicijama trebalo biti, nije pravo. To boli. Kad počnete preispitivati zajedničko vrijeme, koje se naposljetku pokazalo kao promašena emocionalna investicija, boli mnogo više od pogrešno izabranog dečka, koji se također pokazao kao promašaj, jer je u odnos s prijateljicom uloženo puno više osobne povijesti, intime i tajni nego što ćete ih ikad podijeliti s nekim muškarcem. Onaj najdublji ženski misterij, koji s muškarcem uvijek ostaje misterij, ono vaše najskrovitije i najranjivije izdanje koje su mogle vidjeti samo jedna ili dvije najbolje prijateljice, kao da ostaje izloženo na ruševinama jednog bivšeg nepovratno uništenog odnosa.

Jednako tužno osjećala sam se kad sam shvatila da nešto što sam u velikom povjerenju rekla jednoj drugoj prijateljici više nije tajna. No sve nekako mislim da su samo dva prekinuta prijateljstva zbog kojih sam istinski patila vrlo dobar prosjek i da sam zasad zapravo jako dobro prošla s frendicama. Od drugih sam čula mnogo gore priče - one o preotetim dečkima, patološkom laganju, ogovaranju iza leđa i raznim oblicima manipulacije radi osobne koristi pa shvaćam da bih za potencijalni Muzej prekinutih prijateljskih veza imala vrlo malo eksponata.

Postoje i odnosi koji prestaju prirodno i postupno. Ljudi se mijenjaju, razvijaju se u različitim smjerovima i imaju različite interese pa jednostavno više jedni drugima ne odgovaraju. Takvi prekidi nisu bolni, nego čak donose određenu vrstu olakšanja jer u forsiranom prijateljstvu koje se održava zbog tradicije nitko nije na dobitku. Ponekad prijateljice s kojima nas više ne veže ni stil života ni interesi ni opredjeljenja jednostavno treba pustiti od sebe i to prijateljstvo sačuvati u memoriji vremena u kojem nam je bilo važno - prije nego što se pokvari međusobnim nerazumijevanjem. 

 

Pamtim samo sretne dane

Prekid s dugogodišnjom prijateljicom jako boli i zbog činjenice da u takvoj situaciji ljudi oko nas nisu toliko suosjećajni kao kad prekinemo ljubavnu vezu. Skloni su odmahnuti rukom i reći da život ide dalje i da ne treba trošiti tugu na nekoga za koga se pokazalo da ti nije prijatelj. No nije tako jednostavno jer riječ je o gubitku bliske osobe koja je znala našu najdražu pjesmu i najdraže piće, obiteljske i druge tajne, s kojom smo dijelile nade, strahove, zaljubljivanja, putovanja, nesigurnosti i puno emocija. Pravo žensko prijateljstvo gradi se godinama, a katkad je dovoljna minuta da se nepovratno uruši. 

Kad ti se dečko zaklinje na vječnu ljubav, uvijek nekako znaš da ta vječnost ne mora potrajati, a za prijateljicu nikad ne pomisliš da će “naći drugu“ i ostaviti te ili da će te povrijediti toliko da je više ne želiš vidjeti. Na takve prekide jednostavno nismo pripremljeni.

No ako ne ide - ne ide. Baš kao u ljubavnom odnosu koji je krenuo po zlu, ni u prijateljskom se preko nekih stvari ne može prijeći. To ipak ne znači da trebate zaboraviti sve što ste zajedno proživjele i pamtiti samo loš završetak. Trebate li soundtrack za rastanak, potražite pjesmu “Pamtim samo sretne dane“ i isplačite se - sami ili s nekom novom prijateljicom koja je već pripremila dekicu, džin tonik i maramice. 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj