Upali GPS za flertanje!

19/01/2015

Novi val mobilnih aplikacija temeljenih na GPS-u mijenja način flertovanja i upoznavanja potencijalnih (ljubavnih i seksualnih) partnera. No koliko takav početak ljubavi mijenja naše shvaćanje intime i jesu li međuljudski odnosi u krizi?

U početku bijahu online ljubavne veze, s brižno njegovanim profilima koji su detaljno objašnjavali sve sitnice – od obrazovanosti do omiljenih filmova – nudeći istodobno i odgovore na nemoguća pitanja poput “što je prvo što ljudi zapaze na vama?”.

Potom su došli smartphonei, a s njima aplikacije za lako i brzo pronalaženje partnera koje su online ljubovanje istoga trena učinile staromodnim. Zaboravite osobnost: blizina, dostupnost i napućene usnice novi su simboli traganja za ljubavi. Pogledajte popularnu geosocijalnu aplikaciju Tinder: prikazuje vam niz fotografija korisnika, samo s njihovim imenom, godinama i udaljenošću od vas u trenutku dok gledate profile. Možda i postoje rečenica-dvije koje daju nekakav osobni opis (“Uvijek sklon/a tulumima”, “Kažem DA životu!”...). Gurnut ćete profil lijevo i nastaviti potragu, ili desno pa ga lajkati i u tome slučaju mu (joj) poslati poruku da – poslužimo se žargonom – nastavi igru. Zahvaljujući GPS-u, istoga trena znat ćete je li frajer koji vam se svidio zbog prekrasnih očiju udaljen od vas pet, pedeset ili pet tisuća metara.

Brzina = površnost?

Blizina je koristan parametar za osobe zainteresirane za neobavezan seks, što je izvorna namjena mobilnih aplikacija. Sve je počelo s Grindrom, geosocijalnom aplikacijom za gay frajere. Predstavljena 2007., još je najčešće korištena aplikacija za brzo pronalaženje partnera (ili kako su to nazvali, za “najkraću od kratkih veza”). Šest milijuna korisnika diljem svijeta Grindru je donijelo status kulturološkog fenomena o kojem se raspravlja u televizijskim emisijama u udarnim terminima i spominje ga se u najgledanijim serijama.

Veze temeljene na lokaciji (odnosno blizini partnera) ipak su otišle dalje od seksa. Stručnjaci iz Flurryja, američke tvrtke koja se bavi ispitivanjem i analitikom mobilnih aplikacija, otkrili su da broj korisnika aplikacija za pronalaženje partnera raste nevjerojatnom brzinom – 2011. bilo ih je 150 posto više nego godinu dana ranije. Korisnici su skloni raznim aplikacijama, pa i onim komercijalnim, temeljenim na malim oglasima, kakve su  Match.com i OKCupid. Štoviše, 2011. godina bila je prekretnica: korisnici su više vremena provodili na mobilnim aplikacijama za traženje partnera nego na internetskim stranicama iste namjene. Očekuje se da će važnost “mobilnih veza” rasti s rastom upotrebe smartphonea: dok ih je 2008. bilo samo 11 posto, danas 58 posto stanovništva u razvijenim državama koristi pametne telefone, a predviđa se da će ih 2018. biti više od 80 posto.

Kako se pejzaž “tragača ljubavi” mijenja, mnogi su se stručnjaci upitali znači li to da postoji opasnost od izumiranja dugotrajne veze te hoće li ih rijeka fotografija na smartphoneima potpuno uništiti. Osim pogleda na fizičku privlačnost partnera i njegovu udaljenost, ubrzana mobilna potraga mijenja i ono za čime ljudi tragaju. Pojednostavljeno rečeno, očekuje se savršenstvo, u protivnom se ništa neće dogoditi.

No takva je potraga pridonijela i mnogim propustima. “Brzom pretragom ulazi se u područje površnog skeniranja partnera, a to potiče površnost i hladnoću”, kaže Ken Page, njujorški stručnjak koji se bavi ljubavnim odnosima i intimnošću. “To je sasvim suprotno davanju šanse potencijalnim partnerima. Brzim pregledavanjem profila prijeći ćete preko svih profila ljudi koji bi vam na nekoj razini trebali odgovarati, koji bi inače ušli u vaše područje interesa. Da ih srećete uživo, bila bi to prava sreća, ali ovako ekspresno ih isključujete iz života, ne dajući im ni najmanju priliku da se pokažu.”

Čak i kad netko pristane stupiti u kontakt, uobičajeni medij komunikacije je mobilna aplikacija koja zamjenjuje sve druge oblike poruka. Upoznavanje u beskrajnom i dehumaniziranom virtualnom prostoru, upozoravaju seksolozi, potiče nas da druge vidimo kao predmete, a manje kao ljude, dok istodobno onemogućava uobičajenu ljubaznost – i rijetki su slučajevi u kojima se razvija intimnija povezanost.

Iluzija u poruci

“Nastupilo je vrijeme nepristojnosti jer su upoznavanja postala laka i jeftina”, upozorava Page. Njegovi klijenti žale mu se da pojedini ljudi i na upoznavanju ostaju vezani uz svoje smartphone i svaki čas provjeravaju što je novo na mrežama, tko je možda zainteresiran i dostupan. “Jedna fotografija i nekoliko riječi ljude vode prema hladnoći i površnosti, nikako prema toplini odnosa kakvi bi trebali biti među ljudima. To je dovelo do grčevitog ponašanja, pogotovo u ranoj fazi veze: čini se da ljudi sve više traže razlog da krenu dalje, na novi profil, nego da se posvete osobi koja sjedi preko puta njih.”

Najvećem broju mobilnih aplikacija za pronalaženje partnera okosnica su – uz fotografije – tekstualne poruke, čiji sadržaj najčešće budi nerealistična očekivanja od komunikacije u stvarnom životu. Jesse Fox, profesorica komunikacija na Državnom sveučilištu u Ohiju, koja se bavi utjecajem društvenih medija na ljubavne odnose i romantiku, primijetila je da se pri susretu uživo ljudi uglavnom razočaraju jer žovijalnost i zanimljiva osobnost koju su zamislili tijekom dopisivanja uglavnom ne budu na očekivanoj razini.

“Lako je zvučati poput prekrasne, samouvjerene persone u tekstualnim porukama na mobilnim aplikacijama”, kaže ona. Dopisivanje ostavlja dovoljno vremena da promislimo i osmislimo savršen odgovor, gotovo uvijek zabavan, ili da na brzaka nešto izguglamo o pjesmi i bendu za koji nikada nismo čuli pa ispadnemo znalci. “U svim porukama skloni smo kultiviranju lažnih slika o sebi pa susret uživo često bude pravo razočaranje za druge. Uživo nitko nije savršen, nitko ne govori bez zastajkivanja i sve je daleko od scenarija romantičnih komedija. Štoviše, neugodno tihe pauze vrlo su česte tijekom prvog susreta – to je stvarna priroda ljudske komunikacije, a sve češćim korištenjem mobilnih aplikacija počeli smo je gubiti i sasvim zaboravili na nju.”

Sve to ipak ne znači da su mobilne aplikacije beskorisne. Vrlo je lako spontanost živih susreta pretočiti u virtualni svijet. Eli Finkel, profesor socijalne psihologije na Sveučilištu Northwestern, koji se bavi proučavanjem online ljubavnih veza i romantičnih odnosa, smatra da je dulje razdoblje kompjutorski vođenih razgovora štetnije za novu vezu. 

Idite popiti kavu

Uvijek postoji velika diskrepancija između toga kako se predstavljamo online i kakvi smo uživo. Geosocijalne  aplikacije, kaže Finkel, teže minimiziranju vremena potrošenog na mobitelu i vode brzom offline susretu, kavi i razgovoru koji su jedini način da otkrijemo postoji li ikakva mogućnost povezivanja.

“Umjesto da serijom pažljivo ispisanih poruka danima i tjednima lagano oblikujemo svoju sliku, za deset minuta možemo biti na piću s osobom čiji nam se profil svidio. U većini slučajeva to je najbolji način da vidimo na čemu smo”, savjetuje Finkel.

I Ken Page je sklon geosocijalnim aplikacijama koje su neka vrsta “virtualnog namigivanja”, prvi korak da se vidi postoji li zainteresiranost. Umjesto da se obeshrabruje samce u korištenju mobilnih aplikacija za traženje partnera jer su vulgarno depersonalizirane, on potiče ljude da ih koriste, samo na senzibilniji i pametniji način. 

Okretanje geosocijalnim aplikacijama na nekom glazbenom festivalu ili na stručnoj konferenciji može biti dobar filter koji poništava zemljopisnu udaljenost te daje naznake zajedničkih interesa među ljudima koji su vam blizu, nadohvat ruke.

“Besmisleno je opirati se zabavi i mogućnostima koje su aplikacije donijele”, kaže Page. “Najvažnije je što prije iz virtualnog svijeta iskoračiti u stvarni, riješiti se anonimnosti i upoznati osobu. Tek tada počinje stvarna zabava.”

Cosmopolitan.hr

Komentiraj

Novo